Bosansko Hercegovacka Islamska Zajednica u NY

Ti koji si skrenuo sa pravog puta, vrijeme je da stanes i razmislis dok konacni sud ne dodje.Gospodar nas je blizu.Molimo Te Allahu dz.s uputi nas dok kasno nije...

05.09.2008.

Alija Ibn Ebi Talib radijAllahu anhu, Poslanikov s.a.w.s. amidžić

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG    

ALIJA IBN EBI TALIB r.a
Ko vam učini dobro, nagradite ga

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaboravio s koliko dobrote, brige i pažnje ga je odgajao njegov amidža u ranom djetinjstvu. Zato mu je u njegovim teškim danima to nesebično uzvratio,


Preuzevši brigu nad amidžinim sinom Alijom. Time je velikodušno Poslanik svoga amidžu rasteretio dijela odgovornosti koju je imao izdržavajući brojnu porodicu. Alija je rastao u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kući, pod njegovim okriljem i Hatidžinom nježnošću. Bio je obasut pažnjom i ljubavlju, odgajan besprijekorno, pod Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, nadozorom, pa je on poprimio najplemenitije i najuljudnije karakteristike okoline koja ga je okruživala. Hatidža, radijallahu anhu, nije škrtarila na njemu. Pružala mu je jednaku pažnju kao i svojim četirima kćerima i jednako ga obasipala nježnom roditeljskom ljubavlju. To nije ništa čudno, jer je Hatidža voljela svakoga ko voli Allahovog Poslanika i pomagala je svakome ko je njemu pomagao.

I djeca shvaćaju što je istina

Unatoč tome što je Alija još bio mali dječak, znao je svojim pogledom punim zahvalnosti, uzvratiti za pruženu ljubav i sve lijepo što mu je učinjeno. Allah, dželle šanuhu, je obdario Aliju visokim stupnjem inteligencije i ispravnim životnim stavom, te je od malena bio upućen na put istine i dobrote. Kada je bio dječak promatrao je svoga amidžića i Hatidžu kako obavljaju namaz i čine neke pokrete koje isprva nije shvaćao. Želio je shvatiti o čemu se radi i nije dugo čekao. Ubrzo je doznao da je Allah poslao svoga Poslanika ljudima da bi ih spasio od neznanja, nevjerstva i idolopoklonstva, i naučio ih da shvate jednoću Allaha (Vahdanijjet), iman i istinu. Nije trebao taj dječak dugo razmišljati; ubrzo ga je Allah uputio prema istinskoj vjeri islamu. Otvorio je svoje srce Allahovim riječima koje je izgovarao njegov amidžić, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako i on stade pokraj Poslanika da klanja namaz s dubokom pokornošću Gospodaru svjetova, a nije mu bilo još ni osam godina.

I dijete zna šta su ustrajnost i strpljenje

Možda je nekome od vas palo na pamet pitanje: "Zar nije za to saznao Alijin otac, koji je bio
nevjernik?"
Da, doprla je ta vijest do njegovog oca. No, Ebu Talib je, unatoč svome nevjerovanju, dobro znao da je njegov bratić Muhammed u pravu i da je Božija Poruka istinita. Zato je rekao svome sinu o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "On te upućuje samo na dobro, stoga se drži toga i ustraj u njegovoj vjeri!"
Od tada je Alija bio još hrabriji i ustrajniji u vjeri, jer je dobio podršku i blagoslov svog oca. On je bio prvi medu svojim vršnjacima kojemu se islam, kao istinska vjera, duboko urezao u srce, te je s Poslanikom sudjelovao u širenju islama. Stoga je i on morao, kao dijete, prolaziti kroz sve prepreke i teškoće koje su se pojavljivale na putu Objave. Kažite kao što je Alija rekao: "Bože, dopusti da i mi budemo od onih koji šire tvoju Objavu, da budemo pokorni i ponizni, oni koji se ne boje nikoga osim Tebe!"

Okrutnost nepravednog bojkota

Mali Alija je bio iz porodice Beni Našima, koji su podnijeli teret bojkota od strane Kurejšija. Bili su izolirani od svih ostalih, ljudi najednom brežuljku u Mekki, snoseći nepravdu, žestinu gladi i patnje. Taj bojkot je trajao tri godine. To nije bilo malo. jeli su lišće s drveća, kojeg i nije bilo u izobilju. Stalno se čuo plač gladne djece. Od njihovih jecaja bi se i kamen smekšao, ali srca kurejšijskih kafira su ostala ledena i tvrda od kamena. Sve je to i mali Alija pretrpio.
Došao je trenutak olakšanja i sreće, prestao je bojkot. Aliji još nije bilo dvanaest godina, a već je bio prekaljeni borac. Sreća nije bila dugog vijeka, jer je slijedila godina žalosti! Umro je Alijin otac, Ebu Talib, i umrla je Hatidža, žena njegovog amidžića Muhammeda s. a. v. s.

I junaštvo ima svoje granice

Okusio je Alija, zajedno sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, gorčinu tuge i osjetio bol i veliku nevolju od zlostavljanja što su ga Kurejšije nad muslimanima još više pojačali nakon Ebu Talibove smrti.
Allah, dželle šanuhu, je htio smanjiti muke svojih vjernih robova u Mekki, pa ih uputi da izbjegnu u Medinu. Kurejšije su odlučile ubiti Muhammeda prije njegova odlaska. No, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je za to doznao od Džibrila, alejhis-seiam. Naredio je svom amidžiću Aliji da spava u njegovom krevetu te noći kada su zavjerenici nakanili izvršiti atentat. Time je nastojao zavarati Kurejšije da je u svojoj kući dok se udalji iz grada. Osim toga, morao je Alija obaviti nešto jako važno - vratiti za svoga amidžića Muhammeda (s. a. v. s.) stvari, koje su bile čuvane u Poslanikovoj kući, njihovim vlasnicima.
Alija je morao te stvari vratiti, bez obzira na to jesu li njihovi vlasnici medu onima koji su htjeli ubiti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Vječno pobratimstvo

Nevjernici su bili jako iznenađeni kad su zatekli Aliju u krevetu onoga koga su htjeli ubiti. Bili su zatečeni i razočarani. Nasmijao se Alija. Bio je sretan što se njegov amidžić spasio. Ubrzo je i on pošao za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve seilem, nakon što je obavio zadatak, da vrati stvari njihovim vlasnicima. Kada se pojavio pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve seilem, u Medini, sreća je ušla u njegovo srce. Božiji Poslanik je pružio ruke prema Aliji i rekao ashabima: "To je moj brat!"
Najdivnije je pobratimstvo ono koje je Poslanik učinio sa svojim ashabima Muhadžirima i Ensarijama u želji da olakša teret siromašnima i pojača iman medu vjernicima činom bratimljenja. To bratimljenje je gotovo neviđeno u povijesti ostalih objava uopće. Od tada je Alija zauzeo veoma visok položaj kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve seilem, a to je i zaslužio.

To je još jedan junak

Zamislite sada se nalazite pred dvjema vojskama za vrijeme velike bitke na Bedru i promatrate dvoboj mačevima. Vidjet ćete jednog mladića, Aliju, i njegovog amidžu Hamzu, kako izlaze na dvoboj s junacima Kurejša. Nećete trebati dugo čekati da biste vidjeli kako Alija i Hamza svladavaju svoje protivnike. Bili su junaci mačevanja u toj bitki.
Ili, kada biste vidjeli Aliju pri opsadi na Hendeku, kad mu je na mejdan izašao Amr ibnu Vud El Amiri, čovjek kojemu se niko nije usudio suprotstaviti. On je najiskusniji borac medu kafirima i najstariji medu njima. Alija je njega herojski savladao i ubio. Učite tekbir s muslimanima, jer je Alija pobijedio!
Nemojte ni pitati o herojstvu Alijinom u bitki na Hajberu, protiv Židova. Unaprijed mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve seilem, rekao radosnu vijest da će pobijediti, nakon što mu je uručio islamski bajrak. Alija je s vojskom navalio na utvrde Hajbera i preduhitrio židovske junake, te ih savladao.
Alijin herojski poduhvat u bitki za Hajber omogućio je muslimanima, uz Allahovu pomoć, veliku pobjedu.

I junak ima pravo da se veseli

Uskoro je Alija navršio dvadeset i pet godina života. Protekle godine svjedoče o čvrstini Alijinog imana i junaštvu koje se ne zaboravlja. Došlo je vrijeme da nakon svih tih pobjeda okusi slast velike nagrade i dar koji niko nije imao sreće da dobije osim njega. Njegov amidžić Resulullah, sallallahu alejhi ve seilem, mu je darovao najljepšu, najmlađu i najmiliju kćer, mjezimicu svoje majke i oca, sallallahu alejhi ve seilem. Njeno ime je Fatima, a nadimak Ez-Zehra (Cvijet). Postala je Alijina žena.
Bila je neizmjerno sretna udavši se za takvog gaziju i heroja. On je Poslanikov, sallallahu alejhi ve seilem, bratić. Koja djevojka ne bi htjela biti žena junaka Objave i imana!?

Odgoj mladih lavova

Allah, dželle šanuhu, im je podario divnu djecu: Hasana, Husejna, Zejneb i Ummu Kulsum, radijallahu anhu. Njihov djed, Resulullah, sallallahu alejhi ve seilem, je jako volio ovu porodicu. Poklanjao je ovoj djeci, svojim unučadima, izuzetnu pažnju. Često ih je znao zabavljati, tako da je saginjao leda, a mališani su se na njih radosno penjali. To četvero djece bilo je u središtu pažnje svojih brižnih roditelja koji su im pružali najuzoritiji odgoj. Stoga je njihovo ponašanje bilo za svaku pohvalu, u tome su bili slični na svoga djeda.
Roditelji su bili neizmjerno ponosni na njih, njihovom ponosu ništa nije bilo ravno. U svojoj velikoj sreći su bili i velikodušni. Često su svoju hranu nesebično davali gladnima, siročadi i zarobljenicima. O njihovoj darežljivosti svjedoči i Allahov Govor:
"/ hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu, siročetu i zarobljeniku!" (LXXVI; 8)

Povijest mu je odala priznanje

I tako teku dani. Alija, radijallahu anhu, sudjeluje u svim bitkama s Poslanikom, sallallahu alejhi ve seilem, osim u pohodu na Tebuk, zato što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seilem, njega odredio da ostane kao njegov zamjenik u Medini. Alija je inače bio nerazdvojiv od Poslanika, sallallahu alejhi ve seilem. On mu je bio najbliži po rodu i imanu. Nije ga ostavljao ni tren kada se pred kraj života razbolio. Alija, radijallahu anhu, je shvatio da se zadatak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, završio, pa mu je zato srce bilo puno bola i tuge, a oči pune suza, jer će se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uskoro preseliti na Drugi svijet.
I došao je dan velike žalosti, umro je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Alija se u dubokoj tuzi pobrinuo oko pokopa Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Podnio je i zakletvu na vjernost Ebu Bekru, kao halifi. Družio se s njim, a potom saradivao s Omerom i Osmanom, radijallahu anhu. Bio je važna i cijenjena osoba koja je svojim korisnim savjetima i usmjeravanjem pomagala u rješavanju problema i teškoća koje su došle poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Alija je bio najistaknutiji u poznavanju fikha, fetve i prava. O tome potvrđuje Aiša, radijallahu anhu, i kaže da je on čovjek koji najviše poznaje Sunnet, Kur'an i njegove ajete.

"Lažne glasine su teže od ubijanja!"(II; 191)

Da ne bi došlo do pogoršavanja situacije koja je nastala nakon ubistva Osmana, radijallahu anhu, Alija je pristao da se prihvati halifata, ako mu najveći ashabi polože zakletvu. Unatoč tome, što je on poslao svoja dva sina, Hasana i Huseina, da brane halifu Osmana, prije nego što je ovaj bio ubijen, kolale su glasine protiv Alije, kao što su bile i protiv Osmana. Do toga je došlo usljed neslaganja Alije i nekih ashaba, predvođenih Aišom, Majkom Pravovjernih, radijallahu anhu. Alija je zapao u više nezavidnih situacija, i to zbog priča koje su bile daleko od istine. Bio je primoran da se bori protiv onih koji su mu se suprostavili (bitka na devi). Pobijedio ih je kraj Basre i vratio je Aišu, radijallahu anha, u Medinu, nakon što je to platio smrću velikog broja ashaba, kao što su Talha i Zubejr, radijallahu anhu.

Lažne glasine imaju posljedice

Jedna od najvećih teškoća za Aliju je bio stav Muavije, namjesnika Sirije, koji je tražio od novog halife da se odmah pronađu i kazne ubice prijašnjeg halife Osmana, radijallahu anhu, što u tom trenutku nije bilo moguće. Predvodio je veliku vojsku u rat protiv halife Alije, radijallahu anhu. Došlo je do bitke kod Siffina, na obali Eufrata.
jedna od poznatih Alijinih osobina bila je staloženost i prisutnost duha. Pazio je da ne dođe do
krvoprolića, kako ne bi stradao veliki broj ljudi, lako je uložio veliki napor da do toga ne dođe, i kada je pobjeda bila skoro na njegovoj strani, nasjeo je lukavstvu svojih protivnika koji su time nastojali izbjeći poraz. Uslijed toga, došlo je do podvajanja u redovima Alijine vojske. Odvojila se grupa ratnika koji nisu prihvatili protivnički prijedlog. Ta grupa je kasnije nazvana Haridžije (EI-Havaridž). Ona se odmetnula od svoga vode Alije, koji ih je pokušao na lijep način vratiti na pravi put da bi se izbjeglo međusobno ubijanje. Oni su to odbili tražeći sukob na bojnom polju. S njima se sukobio u bitki En-Nehrevan, istočno od Tigrisa i gotovo ih iskorijenio.

Lista šehida je otvorena

Alija je prenio glavni grad hilafeta iz Medine u Kufu. Na žalost, nakon pet godina, veliki je junak ubijen s leda, na izdajnički i kukavički način, kao što se dogodilo i njegovim prethodnicima, halifama Omeru i Osmanu, radijallahu anhum. Omera je ubio Ebu Lu'lue, medžusija, a Osman je ubijen nakon raspirivanja mržnje Židova Abdullaha ibnu Sebe'e.

Sad je pao i Alija, od ruke jednog haridžije. Zvao se Abdurrahman ibnu Muldžim. On se želio osvetiti Aliji za svoj poraz u bitki En-Nehrevan. l tako je izdajica uspio teško raniti Aliju, radijallahu anhu, s leda, udarcem sablje po glavi, za vrijeme dok je Alija, radijallahu anhu, obavljao sabah-namaz, dana 12. Ramazana, 40. g. po Hidžri.
Alija, radijallahu anhu, je umro kao šehid, nakon nekoliko dana, pošto je bio ranjen u šezdeset i trećoj godini života. Pokopan je pokraj Kufe, uz veliku tugu i žalost njegovih sinova Hasana i Husejna, radijallahu anhum, i svih muslimana, širom islamske države.


Desetorica kojima je obećan Džennet”

 
01.09.2008.

Posjeta BHICNY dzematu u UTICA

 

Avgust 27, 2008- Posjeta Bosansko- Americkom Islamskom Centru  Utica, New York        

 

Nakon klanjanja Sabah namaza clanovi odbora Bosansko Hercegovackog Islamskog Centra New York (BHICNY) krenuli su na put prema Utica, NY u ranim jutarnjim satima Avgusta 27.  Odbor je naime bio donio jednoglasnu odluku da svi clanovi odbora i dzemata koji mogu da idu za Uticu prije Ramazana odu i obidju nasu bracu u Islamu i nase Bosnjake koji zive i rade u ovom dalekom djelu drzave New York.  Razlog nasem putu bio je urucivanje novcane hedije te pred- Ramazanska posjeta dzematlijama Bosansko Hercegovackog Islamskog Centra u Utici koji su odskoro kupili zapustenu crkvu u samom centru grada Utica I koja je u pocetnim fazama renoviranja u dzamiju.   Na celu sa Salemom ef. Cecunjaninom, krenulo se na cetvorosatni put prema Utici. U dzematu sa efendijom bili su predsjednik  BHICNY Vahid Durmic, sekretar Besim Handanovic i clan dzemata zaduzen za dzenaze i mezarje, Mujo Bacovic. 

 Najgori dio puta bio je onaj da se izadje iz grada New York jer su autoputevi vec bili puni.  Dug put do Utice dao nam je vremena raspravljamo o temama koje se ticu naseg dzemata i kako poboljsati stanje Bosnjaka ovdje u USA.

 Pred ulazak u Uticu srca su zadrhtala pred susret sa nasim zemljacima i sa prelijepom dzamijom koja, kako smo kasnije saznali, djeli komsijsku medju sa zgradom opstine grada Utica.

 Svaku crkvu koju smo vidjeli nagadjali smo dali je to ta  koja ce postati dzamijom. U jednom momentu, vidjeli smo plocu sa mjesecom i zvjezdom koja je ponosno i visoko postavljena na ulaz u dzamiju.  U tom trenutku smo znali, to je ta Allahova dz.s kuca.  Ispred dzamije je bilo parkirano mnostvo kola dzematlija koji su izvan svojih redovnih poslova dosli da rade i renoviraju  ovaj objekat koji ce inshAllah pokazati svima da je Islam religija mira i tolerancije.

 U dzamiji smo pronasli i predsjednika ovog velikog dzemata, gospodina Avlima Tricica, kako sa jos nekoliko dzematlija marljivo radi.  Jedan clan dzemata nam je rekao da ako ovako nastavi, predsjednik ce imati i preko 1000 radnih sati dobrovoljnog rada za Allahovu dz.s kucu.  Molimo Allaha dz.s da sve njih nagradi sa jos ljepsim kucama u dzennetu.

 Cim su primjetili da su musafiri usli u dzamiju svi su nam prisli i pokazali svoju dobrodoslicu.  Nesto kasnije grupi se pridruzio i glavni imam,  i jedan od glavnih krivaca za ovaj veliki projekat, Ahmedin ef.Mehmedovic.  Predsjednik Vahid Durmic je iskoristio ovu priliku da uruci skromnu donaciju predsjedniku Avlimu Tricic ispred naseg dzemata.  Lijepo je spomentu da su obadva predsjednika, Tricic i Durmic, takodjer  komsije i u Bosni tako da je ovaj komsijski i bratski susret jos blize uvezao nasa dva dzemata.

 Nakon bratskih i ljubaznih rijeci, preslo se na obilazak ovog prelijepog i ogromnog centra.  Ulaskom u glavnu i najvecu prostorije gdje ce se obavljati namaz osjetila se toplina i mir jer izgled unutrasnjosti, iako jos nedovrsen, vec odise sa skladnoscu i mirom. ”Ovo je brdo zlata” konstatovali su musafiri koji su bili zadivljeni ovom Allahovom kucom koja ce inshAllah uskoro biti otvorena za rad.

 Pred rucak, dzematlije su se otimale kod koga cemo na kahvu i rucak.  Zaista nam je bilo tesko da odlucimo,a da ne uvrijedimo nikoga.  Tu je cak bilo i skolskih prijatelja od nasih musafira, tako da nam je i to otezalo odluku.  No napokon, na rucak se otislo u obliznji hotelski restoran gdje rade nasi momci i djevojke, tako da smo se i tu osjecali bas kao u nasoj Bosni. Poslije se otislo na podne namaz, nekoliko neizbjeznih kahva i jedan mali obilazak grada Utice.

 MasaAllah, zaista dan je bio prekratak da se sa svima vidimo i da svima udovoljima.  Kako nam je rekao Durmic “Danas se osjecam prelijepo, jer sam vidio moje rodjake i moju bracu u Islamu.”

 Nesmijemo takodjer zaboraviti i sestre, dzematlijke, koje su integralni dio ovog dzemata.  Po nasem dolasku, u znak dobrodoslice, one su dosle i pocastile nas sa kahvom i kolacima. Na tome se puno zahvaljujemo.  

 Ipak, najteze je bilo kada je doslo vrijeme za rastanak sa nasim prijateljima.   Iskreno se nadamo da ce nam ovo lijepo iskustvo sa dzematom Utica dati jos vise razloga da se ponovo posjetimo.

I na kraju da kazemo da sve dzematlije BHICNY imaju selame iz dzemata u Utici.  

Nadamo se da ce nam ovi Ramazanski dani donijeti vise sabura, rahatluka i imana.

Neka nam je Allah dz.s svima na pomoci u ovom dragom mjesecu a i uvijek. 

                                     RAMAZAN SERIF MUBAREK OLSUN

 Autor: www.Bhicny.blogger.ba

31.08.2008.

Poruka Imama BHICNY

 

               Iskoristi Ramazansku milost !?     

   Neka je neizmjerna hvala Uzvisenom Allahu, na svim blagodatima koje svakog trena vidimo oko sebe, i neka je selevat i sellam na naseg Poslanika Muhammeda s.a.w.s. Neka je svaka hvala Milostivom sto nam je dao da dozivimo ovaj Ramazan i dag a ispostimo insAllah u hajru i zdravlju.  

    Kaze Uzviseni Allah dz.s. u Kur’anu: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni." (Suretu El-Bekare: 183)

      I ja se nadam d ace ove rijeci Uzvisenog uticati na nas, Pa ce nas ovaj ramazan nauciti da budemo vise bogobojazni. Da ce nas nauciti das mo vise svjesni Allaha.

       Prenosi Selman r.a.: "Poslanik s.a.v.s. nam se obratio na kraju mjeseca ša'bana, rekavši: "Ljudi, dolazi vam veliki mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah dž.š. je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio  dobrovoljnim. Ko se Allahu dž.š., u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobiće i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču." Tada ashabi rekoše: "Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?" Muhammed s.a.v.s. reče: "Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah dž.š. će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha dž.š.) i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha dž.š. molite za džennet i tražite zaštitu od vatre. Ko napoji postača, Allah dž.š. će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u džennet!" (Ibn Huzejme)

Zaista ove rijeci su dovoljne svakom vjerniku koji imas iskreno srce, da probude duboka razmisljanja o ovim rijecima i pokusa sprovesti ove stvari u ovom Ramazanu. Koje ce nam biti dovoljne samo ako budemo dovoljno iskreni.

   Molim Allaha da poveca uzajamno postovanje i ljubav medju svima nama. Da iz ovog Ramazana  izadjemo bolji nego sto smo usli u njega. Molim Ga da nam se smiluje i I poveca nas iman. 

    Zelim u moje licno ime i u ime odbora Bosansko Hercegovackog Islamskog Centra u NY da svim muslimanima cestitam nastupajuci muberek mjesec Ramazana, da ga u zdrvljau i vesejlju docekujemo sa nasim bliznjim i voljenim.

 

                                                                           Amin!!!

Salem ef. Cecunjanin

Imam Bosansko Hecegovackog Islamskog Centra NY

30.08.2008.

KAKO JE RESULULLAH, S.A.V.S., GOVORIO O RAMAZANU

 

U islamskoj tradiciji, mjesec ramazan ima posebno mjesto. To je odabrani, mubarek mjesec. U njemu je Allah Uzvišeni podario ljudima najveæu blagodat i milost: \"U mjesecu ramazanu objavljen je Kur’an, koji je uputa ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra i zla.\" (Kur\'an, El-Bekare, 185.) Upravo zbog tog velikog dogaðaja, radi objave posljednje Allahove, dž.š, knjige koja oznaèava poèetak nove epohe u povijesti ljudskoga roda, mjesec ramazan ima ogroman znaèaj i važnost. Neizmjerne su blagodati ramazanske. U njemu se posti, klanja teravih-namaz, uèi Kur\'an, ustaje na sehur – ukratko u tom mjesecu potrebno je da svaki vjernik i vjernica pojaèaju svoj ibadet nastojeæi zaslužiti Allahovu milost, Njegov blagoslov, pomilovanje i oprost. U ovom prilogu odabrali smo nekoliko hadisa u kojima Allahov miljenik i odabranik, Muhammed, s.a.v.s., govori o ramazanu i njegovim vrijednostima.

Odabrao i preveo: Dr. Safvet HALILOVIC

Selman el-Farisi, r.a., prenosi: \"Zadnjeg dana mjeseca šabana Resulullah, s.a.v.s., obratio nam se i rekao: \"O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noæ vrjednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec cije dane je Allah ucinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim nocima je preporuceno. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu cinjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit ce nagraðen kao da je ucinio farz u neko drugo vrijeme! A ko ucini farz, bit æe nagraðen kao da je ucinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Takoðer, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povecava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postacu iftar, nagrada ce mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre.
I još ce dobiti nagradu slicnu postacevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno.\"

Prvi hadis
Ibn \'Abbas, r.a., kaže da je èuo Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako govori:
\"Svake godine Džennet se (na)miriše i uredi za docek ramazana. Kada nastupi prva ramazanska noc, ispod Arša (Allahovog prijestolja) zapuše vjetar koji se zove Musira. Od njegovog puhanja zašušti lišce džennetskog drveca a kvake na džennetskim vratima zazvece ispuštajuæi zvuk kakav se nikada ranije nije cuo. Potom se pojavljuju džennetske hurije iduci naprijed sve dok ne stignu u središte džennetskih loža, i tada kažu: Ima li ikoga da moli Allaha da mu podari nas da mu budemo supruge!?
Potom te djevice uzvikuju: \'O Ridvane (cuvaru Dženneta), koja je ovo noc?\' On odgovara: \'Ovo je prva noc ramazana, tada se vrata Dženneta otvaraju za postace iz ummeta Muhammedovog, s.a.v.s.\'\"
Resulullah, s.a.v.s., je potom rekao: \"Allah, dž.š., je rekao: \'O Ridvane, otvori vrata Dženneta! O Malik (cuvaru Džehennema), zatvori vrata Džehennema za postace iz ummeta Ahmedovog! O Džibrile, spusti se na Zemlju i okuj buntovne šejtane! Stavi ih u lance i baci ih u okeane da ne mogu sijati smutnju i kvariti post sljedbenicima ummeta Mog miljenika Muhammeda, s.a.v.s.\' Allah, dž.š., nareðuje pozivacu s nebesa da poziva tri puta svake ramazanske noci: \'Ima li iko da nešto traži od Mene pa da mu ispunim želju? Ima li iko da Mi se kaje za ucinjenjene grijehe pa da mu oprostim? Ko je taj ko ce dati zajam Onome ciji imetak ne propada i Koji valjano ispunjava dato obecanje, ne cineci nikome nepravdu?\'\"
Resulullah, s.a.v.s., nadalje je rekao: \"Svakog dana u vrijeme iftara Allah, dž.š., oslobaða hiljadu hiljada duša od Vatre, a svaka od njih je vec bila zaslužila ulazak u Džehennem. U posljednjoj ramazanskoj noci Allah, dž.š., oslobaða onoliko koliko je osloboðeno tokom cijelog mjeseca. U noci Lejletu-l-kadr Allah, dž.š., nareðuje Džibrilu da se spusti na zemlju sa skupinom meleka. Oni se spuštaju noseci zelenu zastavu koju potom pobadaju na vrhu Kabe. Džibril, a.s., tada ima stotinu krila, od kojih se dva šire samo te noci. On ih raširi toliko da se protegnu od istoka do zapada. Potom Džibril, a.s., u toj noci šalje meleke u svim pravcima da poselame onoga koga naðu da stojeci ili sjedeci velica Allaha, klanja namaz i cini zikir. Oni se s njima rukuju i kažu \'Amin!\' na sve njihove dove sve dok ne nastupi zora. Kada nastupi zora Džibril, a.s., uzvikne: \'Razlaz!\' Meleki potom pitaju: \'O Džibrile, šta je Allah ucinio sa potrebama sljedbenika ummeta Ahmedovog, s.a.v.s.?\' Džibril, a.s., odgovara: \'Allah ih je u ovoj noci pogledao i svima je oprostio, osim cetverici!\'\"
Mi (ashabi) smo upitali: \"Ko su ta cetverica, Allahov poslanice?\" Resulullah, s.a.v.s., odgovorio je:
\"To su: notorni pijanica, onaj ko je neposlušan svojim roditeljima, onaj ko kida rodbinske veze i ko je \'mušahin\'.\" Mi smo upitali: \"Allahov poslanice, ko je \'mušahin\'?\" Resulullah, s.a.v.s., rekao je: \"To je onaj ko je u stalnom neprijateljstvu (sa bracom muslimanima).\"
\"A kada nastupi bajramska noc koja se naziva Lejletu-l-dža\'izeh (Noc dodjeljivanja nagrada), Allah, dž.š., na kraju te noci, na Bajram ujutro, šalje meleke u sve dijelove zemlje. Oni zauzmu položaje na prilazima i uzvikuju glasom koji mogu cuti sva stvorenja osim ljudi i džina: \'O ummete Muhammedov, izaði(te) ka plemenitom Gospodaru, Koji mnogo daje i Koji oprašta velike grijehe!\' I kada se oni pojave na mjestima gdje se klanja bajram-namaz, Allah, dž.š., kaže melekima: \'Šta treba da dobije uposlenik kada uradi svoj posao?\' Meleki odgovaraju: \'Bože i Gospodaru naš, on treba da u potpunosti dobije svoju placu.\' Allah, dž.š., potom kaže: \'O Moji meleki, pozivam vas da svjedocite da sam Ja, zbog toga što su postili mjesec ramazan i što su nocu stajali preda Mnom u namazima, dao im kao nagradu Svoje zadovoljstvo i oprost! O robovi Moji, sada tražite od Mene! Tako mi Moje Moci i Moje Uzvišenosti, dat cu vam sve što budete tražili od Mene danas na ovome skupu a bude se ticalo vašeg buduceg svijeta (ahireta). Dat cu vam i ono što budete od Mene tražili od dunjaluèkih potreba. Tako mi Moje Moci, Ja cu pokrivati vaše (po)greške sve dok vi budete pazili na Moje odredbe! Tako mi Moje Casti i Moje Uzvišenosti, Ja vas necu poniziti niti osramotiti meðu griješnicima i nevjernicima! Sada se raziðite, vama je oprošteno! Ja sam s vama zadovoljan!\"
\"Vidjevši tu veliku nagradu koju Allah, dž.š., daje ummetu Muhammedovom, s.a.v.s., na dan Ramazanskog bajrama, meleki se puno (ob)raduju.\" (1)


Drugi hadis
Selman el-Farisi, r.a., prenosi: \"Zadnjeg dana mjeseca šabana Resulullah, s.a.v.s., obratio nam se i rekao:
\"O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noc vrjednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec cije dane je Allah uèinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim nocima je preporuceno. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu cinjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit ce nagraðen kao da je ucinio farz u neko drugo vrijeme! A ko ucini farz, bit ce nagraðen kao da je ucinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Takoðer, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povecava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postacu iftar, nagrada ce mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još ce dobiti nagradu slicnu postacevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno.\"

Neki su rekli: \"Allahov poslanice, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postacu!?\" Resulullah, s.a.v.s., odgovorio je:

\"Allah daje tu nagradu onome ko da postacu da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka. To je mjesec cija je prva trecina Allahova milost. Njegova druga trecina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre. Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah æe oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno cinite cetiri stvari: sa dvije æete postici zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam takoðer neophodne. Što se tice onoga cime cete postici zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedocenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upucivanje Allahu dove za oprost (cinjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utocište od Džehennema. Onoga ko napoji postaca kada iftari, Allah ce(na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da nece osjetiti žeð sve dok ne uðe u Džennet.

(Prenose Ibn Huzejme u Sahihu, El-Bejheki, Ebu-š-Šejh i Ibn Hibban)

Treæi hadis
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"Mom ummetu je dato petero u ramazanu što nije dato nikome prije njih: 1. Zadah iz usta postaca je ugodniji Allahu od mirisa mošusa (miska); 2. Za njih traži oprost i riba u moru sve dok ne prekinu svoj post; 3. Allah svaki dan uljepšava Džennet a potom kaže: \'Moji cestiti robovi samo što nisu zbacili sa sebe (dunjaljuèki) teret i došli u tebe\'; 4. U ovom mjesecu zli šejtani bivaju stavljeni u okove tako da ne mogu ciniti zla koja obicno cine mimo ramazana; 5. Posljednje noci ramazana njima (postacima) biva oprošteno.\"
Nakon toga ashabi, r.a., upitali su: \"O Allahov Poslanièe, je li ta posljednja noc - Lejletu-l-kadr?\" Resulullah, s.a.v.s., odgovorio je: \"Ne! Radi se o tome da onaj ko je ulagao trud, svoju nagradu dobiva onda kada završi posao.\"
(Prenose Ahmed, El-Bezzar i El-Bejheki)

Èetvrti hadis
Ka\'b b. \'Udžre, r.a., prenosi: \"Resulullah, s.a.v.s., je rekao: \"Primaknite se mimberu!\", i mi smo se primakli. Kada se popeo na prvu stepenicu mimbera rekao je: \"Amin!\" Kada se popeo na drugu stepenicu kazao je: \"Amin!\" I na trecoj stepenici je rekao: \"Amin!\" Kada je sišao sa mimbera rekli smo: \"Allahov Poslanièe, danas smo od tebe culi nešto što nikada prije nismo culi!?\" On je rekao: \"Kada sam se popeo na prvu stepenicu mimbera Džibril, a.s., pojavio se preda mnom i rekao: \'Proklet neka je onaj ko doceka mjesec ramazan i dozvoli da mu on proðe a da ne zaradi oprost!\' Ja sam tada rekao: \'Amin!\' Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: \'Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime a on ne donese salavat na tebe!\' Ja sam kazao: \'Amin!\' Kada sam se popeo na treæu stepenicu, rekao je: \'Proklet neka je onaj ko doživi da njegovi roditelji ili jedan od njih ostare, pa ga njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet.\' Ja sam rekao: \'Amin!\'\"
(Prenosi El-Hakim u El-Mustedreku s naznakom da je lanac prenosilaca vjerodostojan. Hadis, takoðer, prenose Ibn Hibban, Et-Taberani, El-Bejheki u Šu\'abu-l-iman, El-Buhari u Birru-l-validejni i Et-Tirmizi u Sunenu)

Peti hadis
\'Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao jednog dana kada je ramazan vec bio nastupio: \"Došao vam je ramazan, mjesec blagoslova. U tom mjesecu Allah se usmjerava prema vama i spušta Svoju posebnu milost, oprašta grijehe i prima dove. U ramazanu Allah gleda vaše nadmetanje u cinjenju dobra i hvali se vama pred Svojim melekima. Stoga, pokažite Allahu ispravnost s vaše strane! Uistinu, jadan i nesretan je onaj ko bude lišen Allahove milosti u ovom mjesecu.\" (Prenosi Et-Taberani)

Šesti hadis
Ebu Se\'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"Svakog ramazanskog dana i noci Allah Uzvišeni oslobaða ljude (od Džehennema). A u svakom ramazanskom danu i svakoj ramazanskoj noæi Allah, dž.š., svakom muslimanu uslišava dovu.\" (Prenosi El-Bezzar)

Sedmi hadis
Ibn Omer, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"Uistinu, Allah, dž.š., i Njegovi meleki donose salavat na one koji sehure (ustaju na sehur).\" (Prenose Et-Taberani i Ibn Hibban)

Osmi hadis
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"Mnogo je onih koji poste a od svog posta nemaju ništa osim gladovanja. Mnogo je onih koji klanjaju noæni namaz (teraviju) a od svog namaza nemaju ništa osim toga što su ostali budni.\" (Prenose Ibn Madže, En-Nisa\'i, Ibn Huzejme i El-Hakim)

Deveti hadis
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"Ko bez opravdanog razloga ili bolesti ne bude postio jedan dan u ramazanu, taj dan nece moci nicim nadoknaditi – cak kada bi postio cijeli svoj život.\" (Prenose Ahmed, Et-Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madže)

Deseti hadis
Enes, r.a., prenosi: \"Jednom, kada je poceo ramazan, Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: \"Došao vam je mjesec u kojem se nalazi noc bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude lišen njenih blagodati, lišen je sveg dobra! A njenog dobra biva lišen samo onaj ko je nesretnik!\" (Prenosi Ibn Madže)

Jedanaesti hadis
Enes, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"U noci Lejletu-l-Kadr Džibril, a.s., spušta se na zemlju sa skupinom meleka, blagosiljajuci svakog roba koji spominje Allaha stojeci ili sjedeci. Potom se, na dan bajrama, Allah hvali takvim robovima pred Svojim melekima: \'O meleki Moji, šta treba da dobije uposlenik kada uradi svoj posao?\' Oni odgovaraju: \'Gospodaru naš, on treba da dobije svoju placu.\' Na to Allah odgovara: \"O Moji meleki, Moji robovi, i muškarci i žene, obavili su ono što sam im Ja propisao. Zatim su skrušeno podigli svoje glasove cineci Mi dovu; tako mi Moje Moci i Velicine, i tako mi Moje Plemenitosti i Mog Uzvišenog položaja – Ja cu im se, uistinu, odazvati.\' Nakon toga Allah kaže: \'Vratite se, Ja sam oprostio vaše grijehe i zamijenio sam vaša loša djela dobrim.\' Resulullah, s.a.v.s., rekao je: \'Oni se potom vraæaju s oproštenim grijesima.\'\" (Prenosi El-Bejheki u djelu Šu\'abu-l-iman)

Dvanaesti hadis
Aiša, r.a., prenosi: \"Allahov Poslanièe, šta mi ti preporucuješ da ucim ako se zadesim u noci Lejletu-l-kadr?\" Resulullah, s.a.v.s., odgovorio je: \"Reci: \"Allahumme, inneke \'afuvvun tuhibbu-l-\'afve fa\'fu \'anni!\"; \"O Allahu, Ti si Onaj Koji mnogo prašta, Ti voliš opraštati, stoga mi daruj oprost!\" (Prenose Ahmed, Ibn Madže i Et-Tirmizi)

Trinaesti hadis
Ibn \'Abbas, r.a., prenosi da jednom prilikom bio u \'itikafu u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji. Neki covjek mu je prišao, poselamio se s njim i sjeo. Ibn \'Abbas, r.a., rekao mu je: \"Vidim da izgledaš tužan i zabrinut.\" Covjek je odgovorio: \"Da, amidžicu Allahovog poslanika, s.a.v.s., ja sam mnogo zabrinut jer imam obavezu (dug) prema nekome. Kao {to je zabranjeno skrnaviti ovaj kabur (misli na Poslanika, s.a.v.s.), tako i ja nisam u stanju da to ispunim (da vratim tvoj dug)!\" Ibn \'Abbas, r.a., je upitao: \"Hoceš li da se ja zauzmem kod te osobe za tebe?\" Covjek je odgovorio: \"Da, ako to želiš.\" Ibn Abbas, r.a., nazuo je obucu i krenuo da izaðe iz džamije. Covjek, vidjevši to, reèe: \"Jesi li zaboravio da si u i\'tikafu?\" Sa suzama koje su mu (na)punile oci Ibn \'Abbas, r.a., odgovorio je: \"Ne, vec sam se sjetio Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: \'Ko olakša svome bratu muslimanu njegovu teškoæu i na tom putu uloži trud, to mu je bolje nego da provede u i\'tikafu deset godina! Ko provede u i\'tikafu jedan dan, tražeci time Allahovo zadovoljstvo, Allah, dž.š., postavi izmeðu njega i Vatre tri rova; oni su širi od nebesa i Zemlje.\'\"
(Prenose Et-Taberani, El-Bejheki i El-Hakim uz naznaku da je lanac prenosilaca sahih)


Legenda:
1) Hadis prenose: El-Munziri u djelu Et-Tergib, Ibn Hibban u djelu Es-Sevab i El-Bejheki u Sunenu. Poznati hadiski uèenjak Muhammed Zekerijja el-Kandehlevi, autor èuvenog komentara Malikovog Muvetta\'a (Evdžezu-l-mesalik, šerh Muvetta\'i-l-imam Malik), kaže: \"Rekao je imam Es-Sujuti u cuvenom hadiskom djelu Et-Tedrib: \'Imam El-Bejheki se pridržavao pravila da u svojim djelima ne zabilježi hadis za koji smatra da je apokrifan (mevdu\')\'. Ucenjak \'Ali el-Kari\' u djelu El-Mirkah spomenuo je nekoliko puteva (seneda) kojima je (gore spomenuti) hadis prenesen, a potom je rekao: \'Postojanje više puteva kojima se ovaj hadis prenosi ukazuje na to da on ima svoju osnovu - asl (tj. taj hadis je Poslanik, s.a.v.s., doista i kazao.\'\"
(Vidi: Muhammed Zekerijja Kandhalwi: Virtues of Ramadhan, Islamic Book Service, New Delhi, India, str. 76)

 

19.08.2008.

Noć Mi'radža

 

 

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

 Hafiz Aziz ef.Alili

         

Braćo i sestre,

Noć Mi'radža koja je evo, s akšamom nastupila donosi radosne vijesti za ummet, ali sa sobom nosi i nove obveze.  

          Allah, dž.š., u prvom ajetu Sure Al-Isra', govoreći o Israu, kaže:

          "Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidu-l-Harama u Mesdžidu-l-Aksa, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (Suretu Al-Isra',1)

          Ovaj važni događaj, je kao što vidimo pomenut u Kur'anu i spada u jednu od mu'džiza, a Muhammed, s.a.v.s., o ovom događaju detaljno govori u mnogim hadisima. 

          Isra označava putovanje od Mesdžidu-l-Harama iz Meke, do Mesdžidu-l-Aksaa u Kudsu (koje iznosi udaljenost četrdeset dana i noći hoda), dok Mi'radž označava putovanje od Mesdžidu-l-Aksaa do najvišeg neba, odnosno "Sidretu-l-Muntehaa" (Konačne perde). Riječ "Lejlen" koja se spominje u prvom ajetu Sure Al-Isra označava dio noći, a ne cijelu noć što je još veća mu'džiza.

          Mesdžidu-l-Aksa je opisan kao mjesto čija okolina je blagoslovljena, a taj blagoslov može biti: vjerski i dunjalučki. Vjerski u smislu slanja poslanika, kao što su: Ibrahim, Ishak, Ja'kub, Davud, Sulejman, Zekerija, Jahja i Isa a.s.. Dunjalučki u vidu: mnogobrojnih rijeka, drveća, plodova i drugih kultura.

          Mesdžidu-l-Aksa je prva kibla muslimana i ujedno je mjesto gdje je Poslanik, s.a.v.s., klanjao kao imam ostalim Allahovim poslanicima, dok je Burak bio vezan za halku Mesdžidu-l-Aksaa. Kada je Poslanik, s.a.v.s., izašao iz Mesdžidu-l-Aksaa, Džibril mu je ponudio čašu vina i čašu mlijeka, pa je on odabrao mlijeko, a onda  je Džibril rekao: أَخَذْتَ الْفِطْرَةَ أَمَا إِنَّكَ لَوْ أَخَذْتَ الْخَمْرَ غَوَتْ أُمَّتُكَ"" "Odabrao si "fitru" (ono što je prirodno), a da si odabrao vino, tvoj ummet bi zalutao." (Buharija)

          Govoreći o ovom događaju, Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Buharija, kaže: "Kada sam bio na prijelazu između jave i sna, došao mi je onaj koji je došao i rasporio mi grudi, izvadio mi je srce, oprao ga i ponovo vratio, potom je došla jahalica koja je bila manja od mazge a veća od magarca, koja je bila bijela i koju zovemo burak, pa sam uzjahao na nju...» (Buharija)

          U povijesnoj perspektivi Muhammedovog a.s., poslanstva, Mi'radž je značio veliko duhovno ojačanje i označio novu etapu njegovog poslanstva u vidu risaleta.

Nakon dva sastanka na Akabi događa se Isra' i Mi'radž,  čitavim bićem: duhovno, tjelesno, misaono i voljno. Isra' i Mi'radž se dešavaju, nekako na sredini perioda poslanstva, da bi po mišljenju neke uleme, ublažio svu bol, napore i teškoće koje su se dogodile u proteklom periodu, kao i dao novu snagu, kako Poslaniku, s.a.v.s., tako i njegovim ashabima i ummetu.

          Poslanikov, s.a.v.s., Mi'radž je najveći mi'radž svih vjerovjesnika. Nitko od ljudi nije bio bliži Allahu, dž.š., od njega i niko nije vidio ono što je on vidio. Vidio je džennet i džehennem, nagradu, kaznu i meleke. Poslanik, s.a.v.s., je vidio Džibrila u obliku u kojem je stvoren i to je bilo drugo njegovo gledanje u tom suretu (obliku).

         Nakon ovog putovanja, Poslanik, s.a.v.s., se uzdigao do "Sidretu-l-Muntehaa" ("Konačne perde"), a potom se sasvim približio Allahu, dž.š., ("Koliko dva luka ili bliže").

          Allah, dž.š., o ovom događaju govori i u Suri En-Nedžm:

          «On ga je i drugi put vidio,» (13) «kod Sidretu-l-Muntehaa,» (14) «kod kojeg je džennetsko prebivalište,» (15) «kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo -« (16) «pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio,» (17) «vidio je velika znamenja svoga Gospodara.» (18) (Suretu En-Nedžm: 13-18)

Na Mi'radžu je Muhammed a.s., obdaren pravom šefaata za svoj ummet.

Na Mi'radžu su Poslaniku objavljena posljednja tri ajeta sure Bekare za koja je Poslanik rekao: Allah dž.š., poglavlje El-Bekare završio sa dva ajeta koja mi je darivao iz Svoje riznice ispod Arša. Naučite ih, a i svoje žene i djecu poučite, jer ti ajeti sadrže i molitvu i učenje i dovu!»

Vidio je Muhammed, s.a.v.s., mnogo toga što se ne može opisati ljudskim jezikom, pa mu je Allah, dž.š., propisao klanjanje namaza, prvo pedeset, a potom pet namaza, svaki namaz kao deset namaza, kao što stoji u hadisima Muhammeda, s.a.v.s.. Do ove olakšice je došlo na savjet Musa, a.s., koji je kazao Poslaniku, s.a.v.s., da njegov ummet neće biti u stanju da klanja pedeset namaza, te da traži olakšicu, što mu Allah, dž.š., prihvata i strogo naređuje obavljanje pet namaza u danu i noći. Allahova, dž.š., volja je da namaz kao fard i jedan od stubova islama, bez kojeg nema musliman (mu'mina), bude objavljen baš na nebu, prilikom Mi'radža (u toj odabranoj noći), što namazu daje još veću dimenziju i važnost. Namaz je pitanje koje odvaja vjerovanje od nevjrovanja i islam od kufra. Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže:"إِنَّ أَوَّلَ مَا يحُاَسَبُ بِهِ الْعَبْدُ الْمُسْلِمُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ الصَّلاَةُ الْمَكْتُوبَةً..." "Prvo za što će čovjek, musliman biti pitan na Sudnjem danu je propisani namaz..."

          Zato, braćo i sestre čuvajmo namaz i uljepšavajmo ga skrušenošću i predanošću i neka svaki naš namaz bude preporod naših duša i poticaj da budemo bolji muslimani, a time ćemo biti bliži našem Gospodaru i sigurni na obadva svijeta!

          Neka sjećanje na Isra i Mi'radž bude povodom naše odluke da se čvršće prihvatimo islamskih propisa i pripremamo za Dan polaganja računa!!!

Kako je sama materija Mi'radža izuzetno interesantna, ne čudi što je mi'radž stalno zaokupljao maštu, osobito pjesnika.

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji izvršavaju obavezu namaza i sve druge islamske obaveze, uputi naše porodice i naše potomke i učini ih istinskim pripadnicima ummeta, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, budi nam milostiv na Sudnjem danu!

10.08.2008.

Vruce Teme

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG    
 
ImagePredikindijsko je vrijeme onima koji Svemilostivom na sedždu padaju, zahvalni na svim nimetima kojima ih On daruje, strpljivi u kušnjama koje ih snalaze. Zadihana, preznojena ulazi u vreli autobus moja komšinica.

 Vruće joj je - uspaničeno pokaza mahanjem ruku.
- Nesnosno je vruće! - uzviknu. Pita me kako ja  zamotana podnosim ove vreline. Hladno joj odgovaram da je meni zamotanoj manje vruće nego njoj odmotanoj i onima koje s nekoliko kvadratnih ili trokutastih decimetara odjeće hodaju ulicom i u autobusima i tramvajima bihuzure svojom golotinjom smjeran i normalan svijet.
Gleda me s nevjericom. U izrazu lica čitam joj pitanje: Je li ova žene sva svoja kad ovako razmišlja i govori?
- Pa ne oblače takvu odjeću žene iz obijesti ili da uznemiravaju normalan svijet, nego što im je vruće! - dodaje ljutito.
Sjeda preko puta mene, na sjedište jer - kaže - ima dovoljno mjesta, pa da se ne tijesnimo. Spremna je bila sa mnom nastaviti polemiku, zapravo odbranu otkrivenosti, ali ja mirno skrećem s teme opaskom da se ja u ovim vrelim danima hladim sjećanjima na predugu sarajevsku zimu.
- Čuj, hladiš se sjećanjima - mašući glavom protestira. Kakva je to nebuloza? - pita me, dodatno, pogledom.
Mirno nastavljam svoje glasno razmišljanje o svome hlađenju te o sarajevskim zimama i ljetima.
- Proljeća i jeseni odavno traju tek nekoliko dana - podsjećam svoju konu. - Obično iz sandala i papuča ulijećemo u čizme i obrnuto.
Složi se sa mnom, reče mi da sam u pravu, pa se vrati na svoju vruću temu o mojoj mahrami i dugim rukavima po ovome zvizdanu. Upita me, saosjećajno: - Zar ti, stvarno, ne smetaju rukavi, duga suknja i mahrama?
- Ne smetaju mi, pašu mi, štite me od opakih i opasnih sunčevih zraka - odgovaram joj.  Podsjetih je, onako usput, da liječnici, godinama već, upozoravaju na nužnost zaštite od sunčevih zraka koje nam stižu kroz surovo probijeni ozonski omotač!
- Mene moje mahrame i moje lagahne tunike i suknje od finih pamučnih i viskoznih materijala majčinski brižno štite od UV zračenja. Pokrivenost je bir iladž - zaključih s osmijehom i pogledah sažaljivo u njene preplanule mišice i dekolte.
Odobrava mi, nema kud. Pokaza i zabrinutost.
- Ma, imaš, vala, pravo, kono, dobro bi mi došli lepršavi rukavi preko ovih mojih golih ruku kad sunce pricvrlji. I onoj mojoj kćeri bi bilo bolje da malo pokrije prsa, crvene joj se, primijetila sam jutros, a maže se skupim losionima prije izlaska iz kuće.
- Ma ništa dragi Allah nije propisao slučajno ili iz nemilosti. Sve što je naredio ili zabranio dokaz je Njegove neizmjerne ljubavi, dobrote i svemilosti prema insanima i svim drugim stvorenjima - kazah koni pobjedonosno.
Ušutje nakratko. Mene okrijepi miris smokava i nektarina iz prepunoga cekera kojeg sam odložila na sjedište pored sebe. Poradovah se što ću za koji minut osjetiti slast nektarine kad je pod mlazom studene sarajevske vode operem, a onda zagrizem i osvježim se.
Voće u ljetnim danima volim pojesti prije ručka. Predahnem, okrijepim se zdjelicom smokava, borovnica ili jagoda, zrelim nektarinama ili breskvama, jabukama, grožđem ili kruškama kad prispiju. Voće mi vrati kuvet. Mlak tuš me dodatno okrijepi pa se čilo prihvatim spravljanja ili podgrijavanja lagahnog ljetnog ručka.
Kazah koni da ću se i danas osvježiti voćkom, čim stignem kući. Kazah joj i da ću dovršiti spremanje ručka koje sam sabahile započela. Iznesoh joj, ukratko, svoju ljetnu shemu pripremanja jela, peglanja i čišćenja kuće ranim jutrom, poslije klanjanja sabaha. Osjetih u njenom pogledu i potvrdnom mahanju glave odobravanje. Učini mi se da bi mi odala i verbalno priznanje. Ali, umjesto priznanja, nastavi s nevjericom.
- A tvoji momci, kako oni podnose tu tvoju lagahnu ljetnu kuhinju?
- Navikla sam ih na tikvice, patlidžane, blitvu, raštiku. Nismo Hercegovci - dodadoh šaljivo - ali pašu nam lagahne dolmice s purećim ili posnim junećim mesom, lešo pripremljeni pileći, pureći ili riblji fileti te juhe od povrća. Salate su nam, blago začinjene, prava poslastica. Voće pogotovo! - iskitih koni sočno.
- Baš si ti to dobro smislila, kono, ali ja moje muške ne bih mogla ni puškom natjerati da jedu to što jedu tvoji. Čuj tikvice punjene purećim mesom, Allah selamet!?
Matirah je, ležerno, konstatacijom da ta moja ljetna shema traje samo mjesec-dva, a da ostalih desetak mjeseci pripremam raznovrsna  jača jela. Dodadoh još da je korisno i zdravo stomak odmoriti u ovim vrelim danima od naše tradicionalne kuhinje i pripremiti ga za ramazan. Naglasih da uz ramazan dodatno ugađam svojim momcima i da ih pripazim biranim, njima omiljenim, jelima.
- Uh!, u pravu si, ramazan će uskoro, kako li će se postiti po ovom džehennemu?
- Ma, lijepo, kono moja, za Džennet će postiti mumini. Ko u ime Allaha posti, ko se u Njega uzda, njemu ništa nije teško!
Završismo razgovor jer autobus stiže do stanice na kojoj obje izlazimo. Poselamismo se nabrzinu i u miru rastadosmo. Razmislit će o ovom razgovoru - pomislih i poželjeh da joj bude koristan i osvješćujući.

Aida Krzić

30.07.2008.

PRIZNANJE PREDSJEDNIKU BHICNY

Iz City Halla grada New York-a
DOMENIKANSKA ZAJEDNICA URUČILA PRIZNANJE PREDSJEDNIKU NJUJORŠKE BOSANSKE ISLAMSKE ZAJEDNICE
Autor: Bosnjaci.Net
Objavljeno: 29. Jul 2008. 13:07:24

Vahid Durmić
Sve je počelo prije nekoliko dana kada je Vahid Durmić, predsjednik Bosansko-hercegovačkog Islamskog centra od Felipa Feblesa, predsjednika Dominikanske parade, dobio poziv da ispred Bosanske zajednice bude učesnik programa koji će se održati u City Hallu na Manhattanu povodom zakazane parade. Inače Durmić predsjednika Dominikanske parade i njegovu suprugu poznaje već duže vrijeme. Kroz razgovor i druženje sa njima upoznao se sa njihovom organizacijom i planovima koje imaju za njihov daljni rad. Ova dominikanska organizacija pomaže svojim školama, omladini i drugim organizacijama iz njihove zemlje koje trebaju pomoć.
“Druženje i zajednički muhabet nas je zbližio” – kaže Durmić, nastavljajući: “Predsjedniku Feblesu ponudio sam da ispred naše Bosanske islamske zajednice New York-a pružim pomoć njima i njihovoj organizaciji. To sam uradio iz razloga da nakon političkih dešavanja prema Islamu i muslimanima vide da naša Islamska zajednica pomaže i nemuslimankim organizacijama” – ističe predjsednik BHIC NY.
Durmić je bio imenovan kao nadzornik oko postavljanja i rasporeda rasvjete pa do drugih detalja koji su vezani za uspješno organiziranje parade. Ostajao je do ranih jutranji sati, ali iako težak posao Durmić je bio zadovoljan i kako kaže: “insha-Allah, sa hairli djelom, kao jednim od načina predstavljanja naše lijepe vjere, kulture i merhameta prema drugima”.

Nakon odrađenih pripreminih poslova Durmić je dobio službeni poziv od predsjednika Feblesa i nenadajući se šta lijepo čeka u City Hall-u.

“Jula 22., sa predsjednikom Febleseom krenuo sam iz Bronxa put Manhattan-a”, priča Durmić, “Put do City Hall-a protekao je u muhabetu oko organizacije ove parade koja svake godine iskupi ogroman broj ljudi sa svih strana”.
Po riječima Durmića ova manifestacija pustila je korjene u ovoj zemlji i sa uspjehom svake godine organizoraju ovaj veliki festival i paradu.

“Ulaskom u krug City Hall-a, ove prelijepe zgrade, vidjeli smo mnoge turiste koji su sa druge strane ograde stojali i mahali nam slikajući sa foto aparatima. Stajući prvi put ispred samog ulaza u City Hall bio sam zadivljen grandioznom arhitekturom” priča oduševljeno Vahid Durmić, nastavljaući: “Ulaskom u salu gdje se održala manifestacija dočekali su nas ljudi koji su bili zaduženi za ovaj program uključujući mnogobrojnu omladinu koji su radili na pripremama za svoj dio programa. Početak programa je počeo sa himnama zemlje domaćina SAD a zatim i Dominikanske Republike”.

Predsjednik Dominikanske parade i Durmić

Durmić, Felipe i njegova supruga Rosa Febles
Veći dio programa je bio na španjolskom jeziku tako da su mu pomogli prijatelji da bi bio u toku o čemu se vodi diskusija. Dok je trajao program Durmić kaže da je razmišljao kako to da mnogi mogu da nešto naprave i uspiju a mi Bosanci smo uspavani i čekamo da se probudimo iz sna ili da nam neko drugi nešto uradi. “Ovo mi je dalo ideju da moramo učiti od uspješnih organizacija i da vidimo odakle oni crpe ljubav i patriotizam za svojom vjerom, domovinom i kulturom” kaže Durmić.


Na pozornici su se mjenjale ličnosti iz City Hall-a, uglavnom političari iz NYC i Dominikanske Republike, a tu su se našle i zvjezde iz svijeta muzičke. “Kasnije sam saznao da su svi oni dosli tu bez ikakve nadoknade sve u svrhu dobribiti za unapređenje i očuvanje dominikanske kulture u New York-u” priča Durmić.
U jednom dijelu programa član City Councila najavio je da će biti izvršena dodjela zahvalnica organizacijama i predsjednicima zajednica koje su pomogli dominikanskoj zajednici u New Yorku. U jednom momentu kroz salu je odjeknulo ime Vahida Durmića. “Na prvi mah sam mislio da mi se pričinilo”, kaže Durmić. “Kada sam pogledao prema gospodinu Feblesu on mi je mahnuo rukom da dođem i preuzmem priznanje kojem se, iskreno govoreći, nisam ni nadao. Nakon preuzimanja priznanja tražili su da se i obratim prisutnima. Obraćanje sam počeo sa Bismillom i iako nepripremljen našao sam par prikladnih rijeci da se obratim svim prisutnima. Zahvalio sam se na priznanju upućenom meni i mojoj zajednici te sam im objasnio da je moj rad i trud za njih i njihovu zajednicu bio iz tog razloga da pobliže upoznaju našu Bosansko-hercegovačku islamsku zajednicu i Bošnjake. Zahvalio sam se na ukazanoj pažnji i suradnji koju smo, ako Bog da, otvorili nadajući se da ćemo u budućnosti biti u suradnji i uzajamnom pomaganju. Kada je završena ova dodjela priznanja svi su htjeli da se slikaju samnom i da mi pruže ruku zahvale. Bio sam postiđen jer sam uradio tako malo a ukazano mi je tako puno pažnje”.

Nakon dodjela priznanja svim zaslužujućim organizacijama čekalo je još jedno iznađenje. Naime, City Hall je bio priredio bogatu sofru za sve uzvanike. Sa time je i ovo nezaboravno veče bilo završeno.

A Durmić naglašava: “Ovom priznanju ste i vi svi zaslužni jer ste dio mene, a ja sam dio naše Islamske zajednice. Neka nam je Allah dž.š. na pomoći".
28.07.2008.

Dan sa Reisul-Ulemom dr.Mustafa ef.Ceric

 

Esselamu Alejkum dragi nasi musafiri.

Zelimo da sa vama podjelimo ove prelijepe trenutke sa nasim uvazenim Reis efendijom dr.Mustafom ef.Cericem.

Na Yale University sve do Cetvrtka ce se odrzavati Convention Islama i Kriscanstva,na kojoj i ucestvuje nas uvazeni reis efendija. U prosli petak dr.Ceric je odrzao i dzumu namaz,a na dzumi namazu je i prisustvovao predsjednik BHICNY. Zbog velikog obezbjedjenja nitkom izvana nije bilo dozvoljeno da udje u zgradu.Policija je obezbedjivala ulaz,a unutar zgrade bili su rasporedjeni osoblje Secret Service.Uvazeni reis bio je iznenadjen ovom posjetom,a i samim prolazom predsjednika kroz ovo obezbjedjenje,da bi prisustvovao dzuma namazu  i jos da bi se poselamio sa reisom i malo promuhabetili.Zbog velike zauzetosti naseg reisa tog dana nije se moglo dugo ostati sa njim,ali smo za to dobili drugi dan da se sastanemo sa dr.Cericem.

Delegacija ispred Bosansko Hercegovackog Islamskog Centra New York bila je slijedeca:

Imam Salem ef.Cecunjanin, predsjednik Vahid Durmic, zam.predsjednika Uzeir Ramic, blagajnik Edvim Ramic,clan odbora Muharem Brkic i dzematlija Kenan Radoncic sa suprugom. Druzenje sa reisulemom Cericem proslo oko upoznavanja efendije sa nasim dzematom i stanjem kojeme  se trenutno nalas dzemat.Zatim se muhabetilo o svim segmentima danasnjeg zivota od USA pa do BIH. Dr.Mustafa ef.Ceric je poslao selame svim dzematlijama i rekao je da mu je veliko zadovoljstvo sto je nasa delegacija nasla vremena u ovoj zeuzetoj zemlji da bi presla nekoliko sahata voznje da se susretne sa njim. dr.Ceric je obecao kada slijedeci put bude u NY da ce nas zijaretiti. Nakon sastanka sa reisom,nasa delegacija se uputila prema dzematu u Hartford gdje nas je Mirzet ef.Mehmedovic pozvao da budemo musafiri zajedno sa reisom Cericem.Velik broj dzematlija iz dzemata u Hartfordu doslo je tu noc da bi se vidjeli sa reisom Cericem. Zaista ovaj prelijepi dan protekao je u prelijepoj atmosferi tako da cemo ga se sjecati dugo.Nasem reisu dr.Mustafi ef.Cericu i njegovoj hanumi zelimo lijepo zdravlje i sretan povratak u nasu prelijepu BiH.

Vahid Durmic

24.07.2008.

Lejlei-Miradz

   Selam Alejkum drage i postovane dzematlije. Zelimo vas obavjestiti da cemo u Utorak biti u nasim dzamijskim prostorijama radi Lejlei-Miradza.Da se prisjetimo naseg resula a.s  Bujrum.Dodjite  29.Jula na Aksam namaz u 8:14 pm. Zatim cemo poslije odrzati predavanje,a ako su domacice raspolozene mogu  poslije predavanja  posluziti  nesto slatko.    

    Ako Bog da, u Utorak, 29. Jula, u akšam, nastupa 27. dan mjeseca redžepa, noć koju muslimani tradicionalno obilježavaju kao Lejlei-Miradž. Baš u toj noći, po mišljenju većine islamskih učenjaka, hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, prebačen je u jednoj noći od Mekke do Jerusalema, od Haremi Šerifa – Kabe, časnoga Hrama (Mesdžidul Harām), do Kudsa, dalekoga Hrama (Mesdžidul Aksā), što se naziva isrā. U Kur’anu se veli: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.              (el-Isrā, 1.)                                                                                                                 

 Tada je hazreti Muhammed, alejhisselam, bio imam (predvodnik) u namazu svim ostalim pejgamberima, alejhimusselam, koje je dragi Allah, džellešanuhu, na za nas začuđujući način okupio u džamiji. Nakon obavljenoga namaza, hazreti Ahmed Muhammed Mustafa, alejhisselam, na Buraku je prenesen sa Zemlje do najviših nematerijalnih sfera, što Kur’an oslovljava riječima: zatim se približio, pa nadnio, - blizu koliko dva luka ili bliže -.      

                                              (en-Nedžm, 8., 9.)

Ovo Poslanikovo, alejhisselam, uspinjanje na najviše visine naziva se miradž.  U Kur’anu je rečeno da je hazreti Muhammed, alejhisselam, preveden u Kuds. Također, u hadisu hazreti Pejgamber, alejhisselam, između ostalog kaže:‘Urridže bī (uznesen sam).   

Oba, izuzetno bitna, događaja nisu se desila i nisu se mogla desiti Poslanikovim, alejhisselam, sposobnostima i moćima. Oba događaja desila su se izvan njegove moći i volje. Uzvišeni Allah prvo je “preveo” Muhammeda, alejhisselam, od Mekke do Jerusalema, a potom ga je “uznijeo”. 

Po  Muhammedovome, alejhisselam, hadisu, namaz je “mi‘rādžul mu’minīn” (miradž vjernikâ). Kao i Muhammed, alejhisselam, i naše je da budemo spremni, tjelesnom čistoćom, te čistotom srca i nijjeta (namjere), a naše duhovno uzdignuće dalje ovisi od Allahove naklonosti prema nama  Allahov Poslanik, alejhisselam, prvo je obavio namaz, a potom je izravno motrio duhovne ljepote. Prvo je prešao dug put, a tek se onda uspeo na neviđene visine.

U naše vrijeme, sve se odvija na jedan veoma ubrzan način, sve je ili “ekspresno” ili “instant”. Ipak, one trajne stvari uvijek zahtijevaju pažnju i strpljenje. Ne može se očekivati da se čovjek “preko noći” uspne do visokih stupnjeva. Niko to nikome ne može obećati jer:

Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim  i Ibrahimovim: -

 koji je obaveze potpuno ispunjavao –da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi,i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi,i da će se trud njegov sigurno iskazati.(en-Nedžm, 36.-40.)

Za dar bîvanja Božijim prijateljem, potrebni su napor i žrtva. Najisplatniji napor i najkorisnija žrtva jeste namaz, odvajanje vremena namijenjenoga isključivo dragome Allahu. Namaz ništa, na Ovome svijetu, ne može nadomjestiti. Namaz je za nas nužda, kako kaže Uzvišeni:

Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klānjaj i namaz obavljaj - da bi Me se sjetio!

(Taha, 14.)Pored obaveznih namaza, čovjek se treba truditi kad god može klanjati i dobrovoljni namaz (nafilu), koja nam, ako Bog da, može biti od dvostruke koristi.

Prvo, na Sudnjemu danu može nam uzvišeni Gospodar neki propušteni ili neispravan namaz nadomjestiti klanjanom nafilom. Drugo, koliko god da smo iskreni i duhovno jaki, svaka naredna nafila može nas još više osnažiti i još nam više mjesto kod uzvišenoga Allaha osigurati.

U knjizi “Hazīnetul-esrār”, hazreti Muhammed Hakkī Nāzilī objašnjava jedan namaz, nafilu, koji je lijepo klanjati u noći kada obilježavamo Lejletul-miradž.

Klanja se dvanaest rekata, a na svakome rekatu prouči se, nakon Fatihe, sura Ihlas (kulhu vallahu Ehad), i to jedan put. Selam se predaje nakon svaka dva rekata.

Nakon posljednjega selama, dakle, kada sklanjamo svih dvanaest rekata, prouči se stotinu puta “Subhānallāhi vel hamdu lillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber” (slavljen je Allah, hvala Allahu, i nema drugoga božanstva osim Allaha, Allah je najveći).

Potom se stotinu puta prouči istigfar - “estagfirullāh”.

Onda se stotinu puta donese salavat na hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam – naprimjer “Allāhhumme salli ‘alā sejjidinā Muhammedin ve ‘alā Ālih”.

Hazreti Nāzilī veli da se nakon toga može proučiti bilo koja dova, ako Bog da bit će kabul (uslišana). Dan koji slijedi, ko je to u mogućnosti, treba ispostiti.

 

22.07.2008.

Dolijao Zlocinac Karadzic

Posto me je moj ahbab sa Bosnjaci.net obavjestio za ovu finu vjest i naravno moram dati Mustuluk,jer ovo se ne desava cesto.Hvala ti Esade.
Nadam se da se Bosnjaci.net nece naljutiti sto sam ovaj clanak postavio i na nasu stranicu.
Beograd
UHAPŠEN ZLOČINAC RADOVAN KARADŽIĆ
Autor: Bosnjaci.Net
Objavljeno: 21. Jul 2008. 15:07:19
ENGLISH

Zločinac Haški optuženik, bivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić uhapšen je večeras, saopštio je Savjet za nacionalnu bezbjednost.

Savjet za nacionalnu bezbednost Republike Srbije saopštio je da je akcijom srpskih službi bezbjednosti lociran i lišen slobode haški optuženik Radovan Karadžić.

Integralni tekst saopštenja iz Press službe predesjednika Srbije glasi:

"Savjet za nacionalnu bezbjednost Republike Srbije saopštio je da je večeras akcijom srpskih službi bezbjednosti lociran i lišen slobode haški optuženik Radovan Karadžić. Karadžić je priveden istražnom sudiji Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, u skladu sa Zakonom o saradnji sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju".

U saopštenju, međutim, ne navodi se kada i gdje je Karadžić uhapšen, javlja B92.

Karadžić se od 1996. krije, a posljednji put je viđen i fotografisan u Han-Pijesku jula 1996. godine. Potom je za Karadžićem raspisana međunarodna potjernica.

Haški tribunal je u više navrata navodi da ima podatke da je Karadžić u Srbiji bar povremeno, a da je 2004. bio i u Beogradu.

Iz Haškog tribunala također su stizale naznake da hapšenje Radovana Karadžića nije direktna obaveza Srbije, već da je to prije svega Ratko Mladić, za koga se pouzdano tvrdi da je u Srbiji.


Glavni tužilac pozdravio hapšenje Karadžića

Glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc pozdravio je hapšenje Radovana Karadžića, nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske tokom rata u Bosni i Hercegovini.

"Kolege iz Beograda su me obavijestile o uspješnoj akciji čiji ishod je bilo hapšenje Radovana Karadžića", navedeno je u saopštenju iz Tribunala.

Bramerc je u ime Tužilaštva čestitao vlastima Srbije, naročito Savjetu za nacionalnu bezbjednost, Akcionom timu koji je nadležan za otkrivanje bjegunaca i Kancelariji tužioca za ratne zločine, što su ostvarili ovu prekretnicu u saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine u Jugoslaviji.

"Ovo je veoma važan dan za žrtve koje su čekale na ovo hapšenje tokom više od jedne decenije. To je, također, važan dan za međunarodnu pravdu, jer jasno pokazuje da niko nije van domašaja zakona i da će pre ili kasnije svi bjegunci biti izvedeni pred lice pravde", poručio je Bramerc.

U saopštenju iz Tribunala navodi se da je Karadžić izmicao pravdi tokom gotovo 13 godina, pošto je prva optužnica protiv njega bila potvrđena 24. jula 1995. godine.

Također je u Hagu saopšteno da će datum Karadžićevo prebacivanje u zatvorsku jedinicu Tribunala biti odlučen u dogledno vrijeme.

Tužilac Bramerc treba sutra u Beogradu da se sastane sa ministrom rada i socijalne politike i predsjednikom Nacionalnog savjeta za saradnju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju Rasimom Ljajićem.
16 tačaka optužnice

Haška optužnica i biografija R. Karadžića

Haški tribunal je 25. jula 1995. godine podigao prvu optužnicu protiv bivšeg predsjednika RS-a i najtraženijeg haškog optuženika Radovana Karadžića i generala bivše vojske RS-a Ratka Mladića, koja je imala 16 tačaka, od kojih je jedna optužene teretila za genocid, a tri za zločine protiv čovečnosti.
Naredna, druga optužnica, koja se odnosila na zločine u Srebrenici, podignuta je 16. novembra 1995. i imala je 20 tačaka, od kojih ih je jedna teretila za genocid, a devet za zločine protiv čovječnosti.

Pod pritiskom međunarodne zajednice i na insistiranje Slobodana Miloševića i ostalih lidera bosanskih Srba, 30. juna 1996. Karadžić je prenjeo predsjednička ovlašćenja na tadašnju potpredsjednicu RS-a Biljanu Plavšić, povukao se s mjesta predsjednika SDS-a i iz javnog života, od kada mu se gubi svaki trag.

Haški tribunal je 14. oktobra 2002. otpečatio izmjenjenu i dopunjenu optužnicu protiv Karadžića (optužnica je potvrđena 31. maja 2000. ali je ostala zapečaćena), koja je objedinjavala prethodne dvije i razdvojena je od optužnice protiv Mladića. Nova optužnica ima 11 tačaka, kojima se Karadžiću stavlja na teret genocid i saučestništvo u genocidu, zločini protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja.

Članstvo u SDS-u mu je prestalo kada je Skupština SDS-a RS-a 24. decembra 2001. usvojila izmjene i dopune Statuta stranke među kojima je i odredba da osobama protiv kojih je podignuta haška optužnica prestaje članstvo u toj partiji.

U novembru 1998. SAD su ponudile novčanu nagradu od pet miliona dolara osobama koje pomognu da se pred sud izvedu optuženi za ratne zločine, a četiri godine kasnije (januar 2002.) na ulicama Sarajeva pojavile su se potjernice za Karadžićem i Mladićem.

Radovan Karadžić rođen je 19. juna 1944. godine u selu Petnica nedaleko od Šavnika, na Durmitoru, u Crnoj Gori. U Sarajevo je došao 1960. godine, gdje je završio srednju medicinsku školu i 1971. diplomirao na Medicinskom fakultetu, na kome je specijalizirao psihijatriju. Dio školovanja proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je proučavao psihoterapiju i američku poeziju.

Do marta 1977. radio je u Centru za obrazovanje odraslih "Đuro Đaković", a potom na Psihijatrijskoj klinici na Koševu u Sarajevu.

Krajem 1983. i početkom 1984. radio je u Zdravstvenom centru na Voždovcu u Beogradu. U isto vrijeme bio je i psihijatar FK Crvena zvezda.

Zbog optužbi da je državnim novcem sagradio vikendicu na Palama, 1. novembra 1984. godine je otišao u sarajevski istražni zatvor, ali je, u nedostatku dokaza, pušten nakon 11 mjeseci.

U Sarajevu je 26. septembra 1985. osuđen na tri godine zatvora zbog pronevjere i prevare, ali kaznu nije odslužio.

U Domu zdravlja na Voždovcu u Beogradu nastavio je da radi do 1987. kada se pridružio porodici u Sarajevu i ponovo počeo da radi na Psihijatrijskoj klinici.

Zvanično je počeo da se bavi politikom 1989. godine kada je osnovao Srpsku demokratsku stranku (SDS). U julu 1990. izabran je za prvog predsjednika stranke. Od ukupno 222 glasa, on je dobio 221. Bio je član Predsjedništva BiH.

Nakon proglašenja nezavisne Republike srpskog naroda u BiH 9. januara 1992, koja je kasnije preimenovana u Republiku Srpsku, Karadžić je postao njen prvi predsjednik.

U aprilu 1992. Karadžić odlazi na Pale, a vlada RS počinje 7. maja 1992., mesec dana uoči prvih sukoba, da realizuje svoju odluku o formiranju sopstvenih oružanih snaga preuzimanjem srpskog vojnog kadra JNA iz BiH.

Sve vrijeme rata u BiH bio je lider bosanskih Srba i zajedno s ratnim komandantom Ratkom Mladićem, kreator ratnih operacija.

Karadžić je oženjen je Ljiljanom Zelen sa kojom ima kćerku Sonju i sina Sašu.
15.07.2008.

Tewhid u BHICNY

U BHICNY u New York: Pred dušama šehida i žrtava genocida proučen tewhid
CECUNJANIN: NE DOZVOLIMO DA NAM SE DOGODI "DUHOVNI" GENOCID
Autor: Bosnjaci.Net
Objavljeno: 13. Jul 2008. 11:07:11
Kliknite na sliku za uvećati

Uzeir Ramić i Muhamed Šaćirbey

Senahid Halilović i Fikret Bećirović

Ćena, Ismet, Mujo i Vahid

Džematlije na tewhidu

Nedžad sa kćerkicom Velidom

U povodu 13. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice u mesdžidu Bosansko-hercegovačkog islamskog centra na Astoriji (New York) u subotu večer (12, septembar) upriličen je Tewhid i Sherif pred dušama žrtava genocida i šehida Srebrenice i BiH.


Imami koji su proučili tewhid: Senahid Halilović, Salem Cecunjanin Nedžad Avdović i Kenan Zukorlić

Tewhid su proučili, pored imama u Centru Salem ef. Cecunjanina i Senahida ef. Halilovića njihove kolege Nedžad ef. Avdović, imam u Islamskom centru u Bronxu i Kenan ef, Zukorlićem, rodom iz Tutina (Sandžak) student u Turskoj.

- Bošnjaci pamitite i nikada ne zaboravite što se dogodilo u Srebrenici i cijeloj našoj BiH, - rekao je nakon proučenog tewhida imam Cecunjanin, nastavljajući; - nema više sumnje da u Srebrenici nije počinjen genocid, i niko nas više ne može ubjediti da to nije zato što smo muslimani. Naša pripadnosti islamu i domovinska ljubav prema Bosni, je dovoljno bilo da se nad Bošnjacima počini najstravičniji zločin genocida u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Zato vas pozivam da ovdje daleko od Srebrenice i BiH da pamtimo, da budemo jedinstveni, da obrazujemo sebe i našu djecu, i da ne dozvolimo da nam se uzrokom zaborava dogodi “duhovni" genocid, rekao je ef. Cecunjanin.

- Danas su na američkoj televiziji prikazane potresne slike koje su mi vratile sjećanje u vrijeme okupacije i genocida u Srebrenici kada je zločinac Ratko Mladić pred tv kamerama izjavio da je Srebrenica poklon srpskom narodu - rekao je bivši bh. ambasador u UN-u Muhamed Šaćirbey. On je u nastavku govorio o odnosu međunarodne zajednice prema BiH, nehapšenju ratnih zločinaca Karadžića, Mladića, uspostavljenog deala američkig političara (ambasador Holbrooke) sa zločincima, odnosu specijalnog izaslanika za Srebrenicu (Bondo)…

U nastavku večeri vrlo potresno govorili su Fikret Bećirević i Senahid Halilović koji su nekoliko dana pješačili u proboju od Srebrenice do slobodne teritorije BiH. Njihove riječi o golgoti koju su preživjeli sa ostalima na putu “Marša smrti – Put slobode” teško je olovkom na papir prinijeti. Šestodnevno pješačenje na teritoriji pod četničkom okupacijom uz to kišom granata, bojnih otrova, bez hrane, vode, uz to bolest i smrt, nevrijeme “grad” koji ih je dotukao na putu slobode - dovoljno govori da im je smrt bila bliža nego jaka iza vrata. Ipak oni su danas tu da svjedoče i da svima nama njihove poruke budu životna pouka i poruka.

Senahid Halilović je u genocidu izgubio tri brata i oca, kojem je obavljena dženaza proteklog petka, on zbog operacije koju je prije desetak dana imao nije mogao otputovati na posljednji ispraćaj svome babi. Fikretu su stradala dva brata i druga mnogobrojna rodbina.

Molimo Allaha dž.š. da svim žrtvama genocida podari Džennet, preživjelim sabur, zločincima pakao na ovom i budućem svijetu!
02.07.2008.

Srebrenica 1995 -2008

__________________________________ 
 
Obiljezavanje trinaeste godisnjice
SREBRENICKOG MASAKRA
__________________________________ 
Subota 12, Juli sa početkom u 7:00 na većer
U prostorijama BHICNY - 18-02 Astoria Boulevard u  Astoriji NY 11102
Na očigled cijelog svijeta, u Bosni u Srebrenici – Zaštićenoj Zoni Ujedinjenih Naroda, počinjen je GENOCID. Tog dana nestalo je svjetlosti u očima više od 8,500 Bošnjački duša. Desio se zločin, največi  u Evropi poslije drugog svetskog rata.
Ne dozvolimo da se GENOCID počinjen u Srebrenici, u srcu Evrope negira, ili ne daj Bože zaboravi. Zato 12. Jula krenimo svi u prostorije Bosansko-Hercegovačkog Islamskog Centra NY u Astoriji, da se sjetimo i poklonimo Fatihe pred dušama naši šehida.Dodjite da  proučimo zajednicki Tevhid, to je najmanje što možemo i moramo da učinimo za nase Sehide.
__________________________________ 
 
__________________________________ 
 
26.06.2008.

ISLAM, TO JE CIVILIZACIJA!!!

              ISLAM, TO JE CIVILIZACIJA!!!

Islam poznaje samo dvije vrste drustva: islamsko i džahilijjetsko.
Islamsko je ono u kojem se islam primjenjuje u cjelini, na svim nivoima - idejnom, na nivou bogoslužja ('ibadat), zakonodavstva, poretka, morala, bon-tona... Džahilijjetsko drustvo je ono u kojem se islam ne primjenjuje, u kojem nije dominantno njegovo vjerovanje i njegovi pogledi, vrijednosti i kriterij, njegov poredak i zakonodavstvo, moral i bonton.

Nije islamsko drustvo ono koje se sastoji od ljudi koji sami sebe nazivaju muslimanima, dok zakon tog drustva nije islamski seri'at, makar svi njegovi subjekti obavljali namaz, postili ramazan i odlazili na hadž. Islamsko drustvo nije ni ono koje po sopstvenom nahodjenju izmisli sebi nekakav islam koji nije onaj koji je objavio Uzviseni Allah i koji je do u pojedinosti razradio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a onda tom svom islamu pridoda npr. epitet ''savremeni"!
Džahilijjetsko drustvo može da ima razlicite oblike, no svi su oni džahilijjetski:
- Ono ponekad poprima oblik apsolutnog negiranja islama uzvisenog, a povijest objasnjava na dijalekticko-materijalisticki nacin, te za osnov svoga poretka uzima tzv. ''naucni socijalizam".
- Ponekad se izražava kroz drustvo koje ne porice postojanje Boga, medjutim, dodjeljuje Mu samo ''carstvo nebesko" i iskljucuje Ga iz ''carstva zemaljskog". Stoga i ne primjenjuje Njegov ?seri'at za uredjenje ovosvjetskog života i ne drži se onih vrijednosti koje je On ucinio postojanim i trajnim za ljudski život. Ovakvo drustvo dopusta da ljudi obožavaju Boga u sinagogama, crkvama i džamijama, ali im zabranjuje da se zalažu za primjenu Allahova ?eri'ata u svom ukupnom životu. Time ovakvo drustvo negira ili zanemaruje Allahovu božanstvenost na Zemlji, o kojoj je On eksplicitno rekao:
''On je Bog i na nebu i na Zemlji'' (Ez-Zuhruf, 84).

Prema tome, ovakvo drustvo nije u Allahovoj vjeri koju preciziraju Njegove rijeci:
''Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu, to je jedino prava vjera..." (Jusuf,40).
Zbog toga je i ovakvo drustvo džahilijjetsko, svejedno sto priznaje postojanje Uzvisenog Boga, sto dopusta ljudima da vrse vjerske obrede u sinagogama, crkvama i džamijama.

Islamsko drustvo, promatrano u ovom kontekstu, jedino je ''civilizirano drustvo", dok su džahilijjetska drustva u svim svojim mnogobrojnim oblicima, zapravo zaostala drustva! Ovu veliku istinu nužno je malo pojasniti.

Naime, jedanput sam svoju knjigu koja je bila u stampi najavio pod naslovom ''Ka civiliziranom islamskom drustvu'', ali sam vec u slijedecem oglasu ispustio rijec ''civiliziranom", odlucivsi da knjiga, sto je i bio predmet njena razmatranja, nosi naslov ''Ka islamskom drustvu''.

Ova izmjena je privukla pažnju jednog alžirskog pisca (koji pise na francuskom) i on je to protumacio kao ''cin odbrane islama domacom psihologijom", izrazivsi žaljenje sto me taj nesvjesni cin sprijecava da problem vidim ovakvim kakvim on doista i jeste!

Izvinjavam se ovome piscu. I ja sam bio kao i on. I ja sam razmisljao na nacin na koji on sada razmislja, kada sam u pocetku razmisljao da pocnem pisati o ovoj temi. Tad sam imao problem koji on sada ima - naime kako ''definirati civilizaciju".

U to vrijeme se jos nisam bio oslobodio pritiska kulturnih sedimenata u mom duhovnom i intelektualnom formiranju. Svi oni su dolazili iz stranih izvora i bili su strani mom islamskom osjecanju. Usprkos mom jasnom islamskom opredjeljenju, ti talozi su mi u to doba dobro mutili i zakrivljavali predodžbu. Poimanje ''civilizacije" na nacin kako je vidi evropska misao, opcinjavalo me je i zatamnjivalo mi sopstveno vidjenje, cistu i jasnu predstavu.

Zatim mi je slika postala jasna. ''Muslimansko drustvo", to je u stvari ''civilizirano drustvo"! Pojam ''civiliziran" je, dakle, vrlo maglovit i ne daje nikakvu novu komponentu. Naprotiv, samo prenosi na citaoca one zapadnjacke, dakle strane, sjenke koje su mi mutile sopstveno vidjenje, koje su mi uskracivale jasnu predstavu!
Razlika je, prema tome, samo u ''definiranju civilizacije". To svakako treba razjasniti.

Vrhovna vlast u jednom drustvu pripada jedino Allahu, a predstavljena je u vladanju Božanskog seri'ata - to je jedini oblik drustvenog uredjenja u kojem se ljudi mogu istinski i u cjelosti osloboditi robovanja drugom covjeku. I to oslobodjenje, ta sloboda - to je prava ''ljudska civilizacija"! ''Civiliziranost" covjeka, naime, podrazumijeva svoju osnovnu pretpostavku - potpunu i stvarnu slobodu covjeka i apsolutno dostojanstvo svakog subjekta drustva. Medjutim, u drustvu u kojem su jedni gospodari koji naredjuju, a drugi robovi koji se tome pokoravaju, ne može biti govora o slobodi niti o dostojanstvu covjeka zagarantovanom svakome.

Ovdje je neophodno odmah istaci da se primjena seri'ata ne svodi samo na zakonske uredbe - sto je vrlo usko shvacanje rijeci seri'at, koje je nažalost danas dominantno. Vec su tu i poimanja svijeta (tesavvurut), metodi djelovanja (menahidž), sistemi vrijednosti, kriteriji, obicaji, tradicija... sve to spada u zakon i ljudi se potcinjavaju njegovim normama.

Medjutim, kada sve ovo, naime te norme, sacine ljudi jedni za druge, i kada im se ti drugi u drustvu potcinjavaju, onda to drustvo nije slobodarsko! Tu je rijec o drustvu u kojemu su jedni gospodari, a drugi robovi, kao sto smo to ranije rekli. Prema tome, to drustvo je zaostalo drustvo, ili islamskim rjecnikom receno, ''džahilijjetsko drustvo"!

Islamsko drustvo je jedino drustvo nad kojim bdije samo Jedan Bog, i u kojem ljudi, umjesto obožavanja drugih ljudi, obožavaju samo Allaha Jedinog. Na taj nacin postižu potpuno i stvarno oslobodjenje, savrsenu slobodu na kojoj najvise insistira ljudska civilizacija i u kojoj najvise dolazi do izražaja covjekovo dostojanstvo, ono koje mu je Allah podario najavljujuci da ce on biti Njegov halifa na Zemlji i ukazujuci mu pocast u nebeskom drustvu...

Kada osnovno vezivo jednoga drustva bude vjerovanje, svjetonazor, ideja i nacin života, a sve to svoje ishodiste bude imalo u Jednom Bogu kao Vrhovnom Gospodaru ljudi, a ne u zemaljskim gospodarima kao olicenjima ropstva covjeka drugom covjeku, onda ce to drustvo predstavljati konkretizaciju onog najuzvisenijeg sto se nalazi u covjeku - konkretizaciju duha i pameti. Medjutim, kada osnov okupljanja u drustvu bude rasa, boja kože, nacija, teritorija ili bilo koja druga slicna veza, sasvim je ocito da to nisu najuzvisenije karakteristike covjeka, jer covjek i poslije njih opet ostaje covjek. No, covjek lisen duha i pameti vise nije covjek! covjek zahvaljujuci svojoj slobodnoj volji, može da promijeni svoje vjerovanje, svoj svjetonazor, ideju i nacin života, ali ne može promijeniti svoju boju kože i rasu, kao sto ne može odrediti u kojem ce se narodu i u kojoj zemlji roditi. Dakle, samo ono drustvo u kojem se ljudi okupljaju oko necega sto je povezano s njihovom slobodnom voljom i slobodnim izborom, samo je to dru?tvo - civilizirano drustvo!

S druge strane, drustvo u kojem se ljudi okupljaju oko necega sto je izvan njihove ljudske volje, jest zaostalo drustvo, ili islamskim rjecnikom receno - ''džahilijjetsko drustvo''.

Islamsko drustvo je jedino drustvo u kojem vjerovanje predstavlja osnovu okupljanja i u kojem se ono smatra ''nacionalnoscu". To vjerovanje u istu ravan stavlja crnca, bijelca, covjeka crvene i žute kože, Arapina, Rimljanina, Perzijanca, Abesinca i sve ostale ljude na Zemlji i od svih njih pravi jedan Ummet, ciji je Gospodar Allah, i koji samo Njemu robuje. Najbolji od njih je onaj koji je najbogobojazniji. Svi su ravnopravni i svi postuju Zakon sto im ga je propisao Allah, a ne neko od ljudi!

Kada covjekov ''insanijjet" bude najveca vrijednost u jednom drustvu, i kada odlike tog insanijjeta budu u njemu predmet uvažavanja i cijenjenja, onda ce to drustvo biti - civilizirano. Ali ako u drustvu najveca vrijednost bude ''materija", svejedno da li to proizilazilo iz ''teorije" kao kod marksistickog tumacenja povijesti, ili se pak izražavalo kroz ''materijalnu produkciju", kao sto je slucaj u Americi, Evropi i svim drugim drustvima koja materijalnu produkciju smatraju najvecom vrijednoscu zarad koje se u drugi plan stavljaju sve ljudske vrijednosti i vrline, onda je takvo drustvo, nesumnjivo, zaostalo ili islamskim rjecnikom receno - ''džahilijjetsko drustvo".

Civilizirano, odnosno islamsko drustvo nikako ne potcjenjuje materiju. Ne cini to ni u teoriji (jer smatra da se cijeli kosmos u kojem živimo sastoji od nje, da on djeluje na nas, a mi na njega) niti u materijalnoj proizvodnji. Materijalna proizvodnja je jedna od pretpostavki hilafeta na Zemlji i islamsko drustvo je jedino ne smatra najvecom vrijednoscu zarad koje treba žrtvovati odlike ''covjeka" i njegove bitne karakteristike; zarad koje pojedinac gubi svoju slobodu i dostojanstvo; zarad koje se žrtvuje porodica i njeni zahtjevi, moral drustva i njegove svetinje, te sve ostalo sto žrtvuju džahilijjetska drustva: uzvisene vrijednosti, mnoge vrline i svetinje, samo zato da bi se postigla sto veca materijalna proizvodnja!

Kada istinske ljudske vrijednosti i na njima zasnovan ljudski moral budu dominantni u jednom drustvu, onda ce to drustvo biti ''civilizirano''. Treba naglasiti da te vrijednosti i taj moral nisu nesto zagonetno i rastegljivo, a nisu ni ''savremeni", relativni i promjenljivi, nestabilni i bez cvrstog uporista, kao sto to tvrdi materijalisticki pristup povijesti i tzv. ''naucni socijalizam"!
Tu je rijec o onim vrijednostima i moralu koji u covjeku razvijaju i unapredjuju upravo one odlike i osobenosti covjeka kojima se on razlikuje od životinja. Te vrijednosti i taj moral, dakle, cine da u covjeku prevlada ona strana koja ga odlikuje i uzvisuje iznad životinjske vrste.
Prema tome, ne radi se o vrijednostima i moralu koji razvijaju i forsiraju ono sto je zajednicko covjeku i životinji.
Kada se ovo pitanje postavi u ovu ravan, onda se u njemu jasno ukazuje precizna i nadasve ''postojana" demokraciona linija koja ne trpi ono permanentno razvodnjavanje kojem pribjegavaju tzv. progresisti i protagonisti ''naucnog socijalizma"!

Tada, dakle, postaje neodrživa teza da su sredina i njeni uzusi oni faktori koji tvore moralne vrijednosti, vec se nužno namece cinjenica da uz svu razlicitost sredine postoji jedan postojan i nepromjenljiv kriterij! Tada se ne može govoriti o nekakvom ''ratarskom" i ''industrijskom" moralu, o ''kapitalistickom" i ''socijalistickom", o ''buržoaskom" i ''radnickom"! Ne može se govoriti o nekakvom moralu koji je rezultat životne sredine, visine standarda, specificnosti životne dobi ili bilo koje druge formalne i povr?ne klasifikacije. Radi se u stvari o samo dvije kategorije: ''ljudske" i ''životinjske" vrijednosti i moral, ako se tako može reci, ili islamskom terminologijom receno ''islamske" i ''džahilijjetske" vrijednosti i moral!

Islam, kao svoje, zagovara ove ''ljudske" vrijednosti i moral, tj. one koje u covjeku razvijaju dimenziju koja ga izdvaja i odlikuje nad životinjom, a potom ih i prakticno ostvaruje, ukorjenjuje i stiti u svim zajednicama koje natkriljuje, bilo da su one ratarske, industrijske, stocarske, urbane, siroma?ne ili bogate. Islam permanentno uzdiže one humanisticke, dakle izvorne ljudske vrline, i brani ih od srozavanja na razinu životinjskog, jer uzlazna linija kod vrijednosti i moralnog ponasanja proteže se od životinjske nizine do covjekove visine. Posto je ova linija, zahvaljujuci civilizaciji materije, uzela obrnut smjer, onda to nipo?to ne može biti civilizacija! To može biti samo nazadnost odnosno džahilijjet!

Kada osnovna celija dru?tva bude porodica, uredjena na principu ''posebnosti" medu supružnicima i kada njen osnovni zadatak bude odgoj mlade generacije, onda ce takvo dru?tvo svakako biti civilizirano. To stoga ?to ce porodica, u, ovakvom svom obliku i okrilju islamskog nacina života, zapravo biti ona sredina u kojoj ce nastajati i razvijati se upravo one istinske ljudske vrijednosti i ljudski moral o kojima smo govorili u prethodnom pasusu. Oni ce se u cjelosti iskazivati u formirajucoj generaciji i nemoguce je da nastanu u bilo kojoj drugoj jedinici osim u porodici.

Medjutim, kada slobodni intimni odnosi (kako ih zovu) i vanbracno (nezakonito) radjanje djece budu temeljne odrednice jednoga dru?tva i kada odnosi medju spolovima budu zasnivani na požudi, avanturizmu i strasti, a ne na dužnosti i prirodnoj podjeli poslova u porodici; kada osnovna zadaca žene bude kindjurenje, zavodjenje i mamljenje, i kada se ona oslobodi svoje osnovne funkcije, koja se sastoji u odgajanju nove generacije i sama se odluci ili joj dru?tvo izabere da bude konobarica u nekom motelu, na brodu ili avionu; kada svoju energiju bude tro?ila u ''materijalnoj proizvodnji", u ''proizvodnji sredstava" a ne u ''proizvodnji covjecnosti", jer i tom slucaju materijalni proizvod biva skuplji, cijenjeniji i plemenitiji od ''ljudskog proizvoda", tada ce, ljudskim mjerilima mjereno, to drustvo predstavljati ''civilizacijsku nazadnost". Takvo drustvo ce islamskim rjecnikom receno, nesumnjivo biti - džahilijjetsko!

Pitanje porodice i odnosi medju spolovima jeste pitanje koje bitno odredjuje karakter drustva. Ono jedno drustvo cini nazadnim ili civiliziranim, džahilijjetskim ili islamskim! Ona drustva u kojima preovladavaju životinjski porivi, moral i vrijednosti u ovim odnosima, niposto ne mogu biti civilizirana, ma koliki dostigla stepen naucnog, ekonomskog i tehnoloskog prosperiteta! Ovo mjerilo nikada nece pogrijesiti u mjerenju nivoa cisto ''ljudskog" napretka.

U savremenim džahilijjetskim drustvima ''moralno" shvacanje se pokazuje u takvom obliku u kojemu se brise sve sto ima veze s diferenciranjem ''ljudskog" od obilježja ''životinjskog". Tako se u tim drustvima vanbracni seksualni odnosi, pa cak i oni perverzni, ne smatraju moralnom izopacenoscu! Moralno shvacanje se skoro iskljucivo svodi na ekonomske relacije, i samo ponekad na politicke, kad se dodirne državni interes. Primjerice, skandal Kristine Kiler i engleskog ministra Provima u engleskom drustvu ne bi bio nikakav skandal zbog njihovih ljubavnih veza! Skandal je bio zbog toga sto je Kristina Kiler bila prijateljica ruskog pomorskog atasea, pa je u toj vezi izmedu ministra i djevojke postojala opasnost da se otkriju neke državne tajne! Uz to, ustanovljeno je da je ministar obmanuo Engleski parlament. Isti je slucaj i sa skandalima u Americkom senatu, kao i sa skandalima sa spijunima i americkim i engleskim službenicima koji su prebjegli u Sovjetski Savez. Nijedan od tih skandala nije nastao zbog njihove nemoralne (nezakonite) veze, vec iskljucivo zbog njihove opasnosti po državne tajne!

Pisci, novinari i pripovijedaci u džahilijjetskim drustvima ponekad izricito kažu ženama i djevojkama da ''slobodne veze" nisu nikakva moralna pokudjenost. Po njima, moralna pokudjenost je to da mladic prevari svoju djevojku ili djevojka mladica u smislu da jedno drugom ne posveti svu svoju ljubav. Stovise, pokudjenoscu se smatra i to da žena cuva svoju neporocnost i onda kad joj splahne ljubavna strast prema svome mužu! U tom slucaju vrlina ce biti to da sebi nadje nekog prijatelja i da mu u povjerenju prepusti svoje tijelo! To je tema desetina pripovijedanja! Time se bave stotine novinskih uputstava, karikatura, viceva, humoristickih stranica. Svo to mnostvo se nadahnjuje ovom temom. Drustva u kojima to cvjeta doista su zaostala drustva. U njima ne može biti ni rijeci o civiliziranosti s aspekta ''covjeka" kao takvog i s pozicije neophodnog stepena ''ljudskog" napretka.

Naime, stepen ljudskog napretka ide u smjeru ''kontroliranja" životinjskih nagona i njihova svodjenja u okvire ''porodice" i to po osnovu ''dužnosti" ciji je cilj izvrsavanje ''ljudskog zadatka". Tu užitak nije konacni cilj, nije on svrha. Krajnji cilj toga je priprema generacije koja ce naslijediti postojecu generaciju u nasljedstvu ljudske/humanisticke civilizacije koju bitno karakteriziraju izvorne ljudske oblike. Medjutim, generaciju koja ce maksimalno razviti i afirmirati te izvorne ljudske odlike i koja ce se kloniti životinjskih stremljenja, moguce je pripremiti samo u okrilju porodice okružene sigurnoscu i emotivnom uravnoteženoscu; porodice koja pociva na dužnosti koja se nikada ne dovodi u pitanje zbog nekih trenutacnih naboja i emocionalnih napetosti.

U onom drustvu koje obrazuju gore spomenute tendencije i otrovna prosta nadahnuca, u kojem je moralno poimanje degradirano do te mjere da se u njemu gube sve eticke norme seksualnog odnosa, u takvom drustvu se ne može formirati to ljudsko okrilje.

Prema tome, samo islamski zalozi, islamska nadahnuca, moral i vrijednosti jesu primjereni covjeku. Stoga islam jest, zapravo, civilizacija. Islamsko drustvo jest civilizirano drustvo - prema cvrstom i postojanom mjerilu koje se ne razvodnjava i ne ''osavremenjuje". 



                                                                                                             Salem ef. Cecunjanin

19.06.2008.

Proucimo Fatihu njima i svima onima koji su zvjerski ubijeni

U Pusmulićima ekshumirano još 59 ostataka
Iz masovne grobnice Pusmulići kod Srebrenice ekshumirana još tri kompletna i 56 nekompletnih tijela Srebreničana...
17.06.2008. 10:32

Za sedam dana rada na tehničkoj pripremi, Ekspertni tim Instituta za traženje nestalih BiH, odjeljenje Tuzlanskog kantona, iz masovne grobnice Pusmulići kod Srebrenice ekshumirao je tri kompletna i 56 nekompletnih tijela Srebreničana, ubijenih jula 1995. godine.

Ovo je Feni potvrdio Emin Ibrahimović, tužilac Tuzlanskog kantona koji je najavio da će se danas obaviti vađenje ostalih skeletnih ostataka, a time će se radovi na ovoj sekundarnoj grobnici i završiti.

10.06.2008.

Hidzab

HIDŽAB - ISLAMSKO ODIJEVANJE ŽENE

HIDŽAB - Deset pitanja i odgovora o islamskom odijevanju žene.
1. Zašto je Uzvišeni Allah dželle šanuhu (dž. š.) ženama propisao hidžab, propisno oblacenje koje podrazumijeva pokrivanje cijelog tijela žene osim lica i šaka?
Uzvišeni Allah dž. š. je vjernicama propisao hidžab iz sljedecih razloga:
a) Allah dž. š. kaže:"O Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je" (al-Ahzab, 59). Zato je odjeca muslimanke njeno odlicje i simbol, po cemu se raspoznaje medu svim drugim ženama, jer ako se ona izjednaci u razgolicavanju, ne bi se prepoznala niti razlikovala. Dakle, hidžab nju odlikuje i štiti od svakog koji je navodi na zlo i nemoral.
b) iz bojazni od fitneta (smutnje) jer žena svojim kindurenjem, šminkanjem i uljepšavanjem sama sebe dovodi a kušnju da skrene s puta krijeposti i cestitosti, što spada u najvece uzrocnike zla i fesada na zemlji;
c) kako bi žena bila zašticena i kako ne bi išcezao stid, jedan od sastavnih dijelova imana, vjerovanja. Žena se oduvijek navodila kao uzor stida ("stidnija od mlade u derdeku"), a išcezavanje stida upucuje na manjkavost ženinog vjerovanja i izlazak iz okvira prirode, fitreta, a kojoj je stvorena;
d) kako Ijude ne bi dovodila u iskušenje da skrenu sa staze morala i poštenja, osobito ako je žena lijepa;
e) kako bi se razlikovala od muškaraca, jer kada se ne bi razlikovala od njih u ponašanju i oblacenju, ne bi se nimalo stidjela u susretu s njima, što vodi velikoj smutnji, fitnetu. Jednom prilikom je vjerovjesnik Muhammed alejhisselam izišao iz džamije pa je, primijetivši da su se žene pomiješale s ljudima, rekao:"Ostanite iza ljudi, nemate pravo da idete sredinom puta, držite se njegovih krajeva". Otada su se žene držale krajeva puta do te mjere da je njihova odjeca zapinjala za ogradu.

2. Šta je ženi dozvoljeno da otkrije od svoga tijela?

 

Znaj, draga sestro, da ženi nije dozvoljeno da otkrije išta više osim lica i šaka. Ostale dijelove tijela ona je obavezna pokriti, jer Uzvšieni Allah dž. š. veli: ". . . i neka pokazuju od svojih ukrasa sumo ono što je ocevidno (vanjsko)!" Ibn Abbas, jedan od Resulullahovih a.s. ashaba (drugova) protumacio je ovaj ajet rekavši da u ono što je vanjsko i ocevidno spadaju samo lice, šake i prstenje.
3. Koji su uvjeti islamskog hidžaba, propisnog oblacenja?
a) Da pokriva cijelo tijelo žene osim lica i šaka. Allahov Poslanik a.s. je rekao: "Žena je avret" tj. treba sva da bude pokrivena uz spomenute izuzetke. Ovaj hadis prenosi Tirmizi.
b) da sam hidžab, odjeca žene, ne bude ukrašena, nakindurena, izazovnih boja koje privlace poglede muškaraca. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: "... i neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono što je ocevidno (vanjsko) ".
"I nemojte se razgolicavati (otkrivati) kao u prvo džahilijjetsko (predislamsko) doba."
c) da hidžab ne bude proziran, kako se ispod njega ne bi nazirali dijelovi tijela;
d) da hidžab bude širok i prostran kako ne bi ocrtavao dijelove tijela;
e) da hidžab ne bude namirisan ili naparfemisan, jer Allahov Poslanik a. s. kaže: "Koja god se žena namiriše, pa prode pokraj ljudi i ovi osjete njezin miris postaje za njih kao ona koja je nemoral pocinila".
f) da hidžab ne slici odjeci muškarca, jer Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik a.s. prokleo covjeka koji oblaci žensku odjecu i ženu koja oblaci mušku odjecu. Ovaj hadis prenosi Ebu Davud i drugi. Allahov Poslanik a.s. je takoder rekao: "Tri osobe nece uci a Džennet niti ce Allah dž.š. na Sudnjem danu u njih gledati: dijete neposlušno prema roditeljima, razgolicena žena koja se poistovjecuje s ljudima (tj. oblaci mušku odjecu) i covjek koji ne vodi racuna o moralu svoje porodice."
g) da hidžab ne slici odjeci nemuslimanki, jer Allahov Poslanik a.s. veli: "Ko se poistovijeti s jednim narodom on je od njih (tj. pripada njima)." Ovaj hadis prenosi Ahmed.
h) da hidžab ne bude od odjece kojom se želi isticanje medu ljudima, svejedno bila to odjeca skupocjena pa se oblaci iz ponosa ili pak bezvrijedna, loša i pokrpana, pa se oblaci radi isticanja zuhda, pokornosti odn. poniznosti, ili dvolicnjaštva.

4. Kome žena može pokazati svoje ukrase, odnosno pred kim se može otkriti?

 

Žena se može otkriti samo pred osobama koje su navedene u sljedecem kur'anskom ajetu:"To mogu samo muževima svojim, ili ocevima svojim, ili ocevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braci svojoj, ili sinovima brace svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se cuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima!"

5. Kada je žena dužna da obuce hidžab?
Žena je dužna da nosi hidžab, tj. da se propisno obuce kada postane punoljetna tj. nakon prve menstruacije. Medutim, dužnost je roditelja da svoju kcerku navikavaju na hidžab od malih nogu kako bi ga, kada joj postane obavezan, lakše prihvatila.

 

6. Da li su žene vjerovjesnika Muhammeda a. s. nosile hidžab?
Da, žene poslanika Muhammeda a.s. bile su pokrivene tj. nosile su hidžab. U dvjema vjerodostojnim hadiskim zbirkama, Buharijevoj i Muslimovoj, prenosi se da je Aiša - radijallahu anha - rekla: "Allahov Poslanik Muhammed a.s. bi klanjao sabah (u džamiji u džematu) gdje bi bile prisutne i neke žene, vjernice, prekrivene i zamotane u svoje ogrtace. Potom bi se one vracale svojim kucama prije nego li se potpuno razdani tako da ih niko ne bi prepoznao". Dakle, hidžab, pokrivanje, je bio obicaj Poslanikovih žena, kao i žena njegovih ashaba, koji predstavljaju najodabraniji dio njegova ummeta, najplemenitijeg naroda kod Uzvšienog Allaha dž.š., koji su bili najuzvišenijeg morala i odgoja, najpotpunijeg imana i djelovanja. Oni za nas predstavljaju najljepši uzor, jer Allah dž.š. je njima bio zadovoljan kao što je zadovoljan onima koji ih na najljepši nacin slijede i oponašaju.

 

7. Da li je nošenje hidžaba ibadet, pokornost Allahu?

 

Da, nošenje hidžaba je ibadet. jer se time odaziva naredbi Uzvišenog Allaha dž.š. koji u Kur'anu azimu šanu kaže: "O, vjerovjesnice! Reci ženama i kcerkama svojim i ženama vjernika neka spuste niza se ogrtace (haljine) svoje".
8. Da li je razgolicavanje i nepropisno oblacenje muslimanke grijeh prema Allahu dž. š. i Njegovom Poslaniku?
Da, nepropisno oblacenje i razgolicavanje muslimanke je grijeh! Uzvišeni Allah dž. š. kaže: "I reci vjernicama neka obaraju svoje poglede i neka cuvaju svoja stidna mjesta i neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono što je ocevidno (vanjsko). I neka spuste svoje ogrtace niza se..." (Nur, 31).
Žena koja se nepropisno odijeva, koja dakle otkriva svoj avret i razgolicuje se nece Allahu dž.š. ništa naškoditi. Ona ce nauditi samo sebi, jer Allahov Poslanik a.s. veli: "Svi sljedbenici moga ummeta ce uci u Džennet osim onoga koji odbije". - Ko je taj koji odbija? - upitaše ashabi. "To je onaj ko mi se bude pokoravao (tj. moje upute slijedio); uci ce u Džennet, a onaj ko me ne bude slijedio (tj. bude se o moje upute ogriješio) on je odbio (tj. odbio je poslušnost meni i nece uci a Džennet)" odgovori Allahov Poslanik.


9. Koje su štete i ružne posljedice razgolicavanja i nepropisnog odijevanja žene?

 

Štetne posljedice nepropisnog odijevanja muslimanke su velike i mnogohrojne! Spomenimo neke:
a) Širenje moralne anarhije u društvu; b) omogucavanje spuštanja Allahove dž.š. srdžbe opcom kaznom; c) iskvarivanje morala ljudi, a osobito omladine i pubertetlija kao i njihovo navodenje na put nemorala i zabranjenih djela; d) rušenje porodicnih veza, gubljenje povjerenja i širenje razvoda braka; e) trgovanje ženom kao sredstvom za propagandu, uživanje i razonodu.

10. Ovo je pitanje upuceno tebi osobno, sestro muslimanko, nakon što si procitala ovih devet pitanja i odgovora i nakon što si spoznala važnost hidžaba. Da li se slažeš da treba da nosiš hidžab?

 

Sama odgovori na ovo pitanje.
04.06.2008.

Postoji li okrugla kocka?

Bismillah      
 
 
Piše: Amir Durmić

Ko se oprobao kao prosvjetni radnik predajući predmet islamska vjeronauka u srednjim ili osnovnim školama, naslušao se svakakvih pitanja koja su postavljali  učenici. Iako ona najviše zavise od uzrasta same djece, većina tih pitanja su bezazlena i naivna, najčešće postavljena iz radoznalosti i istinske želje da se sazna nešto novo, i da se otkloni trenutna nejasnoća ili sumnja.

Ponekad se predavač istinski začudi zrelosti i ozbiljnosti pitanja, kao da ga postavlja akademski obrazovana osoba, a ne dijete koje je tek u osnovnoj školi. Ipak, možda to i nije tako čudno, jer pred svim nastavnicima i profesorima, a samim tim i vjeroučiteljima, sjede generacije budućih doktora, političara, računarskih stručnjaka, a možda i svjetski poznatih naučnika. Kako se kaže: Ko zna šta se u dječijoj glavici krije...

Nažalost, ponekad će predavaču islamske vjeronauke, ili bilo kojem drugom muslimanu koji ima čest kontakt s raznim kategorijama ljudi, biti upućeno pitanje koje je u svojoj osnovi provokatorsko, i kojem je prvenstveni cilj zbuniti i u nedoumici ostaviti vjernika, te pokazati kako ''napredni ateizam'' ima uvijek čime da se nosi s ''nazadnom religijom''. Ako ga postavlja dijete, onda je to pitanje najčešće vješto 'instalirano' od strane neke odrasle osobe bliske djetetu, koja preko njega želi zaliječiti ili barem ublažiti svoju opterećenost vjerom koja bi ''trebala biti dalje od škole i državnih ustanova'' i koja je ''opterećenje za djecu'' i bla, bla…, a ako ga postavlja odrasla osoba, onda je stvar puno jasnija.

Prilikom odgovora na sve vrste pitanja, bila ona provokatorska ili ne, musliman treba uzeti u obzir cjelokupnu situaciju u kojoj se nalazi, te odvagati na koji način i kako da odgovori, jer će možda od njegovog trenutačnog odgovora zavisiti budući odnos pojedinca prema islamu u cijelosti. Nekad je odgovor dobro i izbjeći, ne zbog toga što on u islamu ne postoji, već više iz razloga što zbog svog uzrasta ili intelektualnog nivoa, ''vrli pitac'' nije u mogućnosti razumjeti ono što mu se govori. U protivnom, izrečena islamska dogma, vjerski propis ili nešto što je u islamu općepoznato i priznato, pojedincima u tom trenutku može biti neshvatljivo, te će isto odbiti, ili čak, ako se radi o vjerniku, zanijekati Allaha i Poslanika, s.a.v.s.

Zbog toga je Alija, r.a., govorio: ''Ljudima govorite ono što će shvatiti! Zar želite da zaniječu Allaha i Njegovog Poslanika?'' (Buharija, br. 127)  

PARADOKSALNA PITANJA

Malo koji religiozni čovjek makar jednom u životu nije bio upitan poznato ateističko paradoksalno pitanje, kojem je za cilj zanijekati Božiju svemoć, a koje se najčešće postavlja nakon što oponentu nestanu svi mogući argumenti, te hvatajući za slamku, nastoji da se iščupa iz beskrajnih hodnika ateističkih puteva beznađa i zablude, i samoga sebe, po ko zna koji put nasilu uvjeri da je sve ipak nastalo iz ničega. To se pitanje uglavnom formulira na takav način da će potvrdni ili negativni odgovor obavezno značiti da Bog nešto ne može. Primjer koji se najčešće navodi jeste: ''Ako je Bog svemoguć, može li onda stvoriti kamen koji ne može podići?'', ili tome slično. 

Na ovo pitanje najbolje je ''odgovoriti'' drugim pitanjem, vrlo sličnim onome koje je ateist postavio. Pitanje će biti postavljeno na istom principu na kojem je postavljeno i njegovo pitanje, odnosno na principu paradoksa.

Ovdje se svakako podrazumijeva da onaj kome se pitanje uzvraća nije svemoguć, ali je isti (uvjetno rečeno), u stanju da uradi ''sve'' što se od njega traži u jednom vrlo uskom i ograničenom području iz djelića jedne oblasti. Uzmimo naprimjer jednog matematičkog genijalca, koji je po svim pravilima i zakonima u stanju da sabere ili oduzme dva prosta broja, ali ako mu se pitanje postavi na sljedeći način, bit će doveden u situaciju da bilo kakvim odgovorom zaniječe svoje i osnovno znanje o matematici. Naprimjer: ''Može li najveći matematički genije na svijetu sabrati dva prosta broja, recimo 1+1, a da mu rezultat ostane nepoznat?''

Ako odgovori da ne može, onda to znači da takav genijalac ne zna sabrati dva obična broja, a ako odgovori da može, to implicira da genijalac ne zna da je zbir tih brojeva dva. Iako nisu identična, ovom pitanju nalikuju bliska paradoksalna pitanja poput: Može li vrhunski arhitekta nacrtati okruglu kocku ili trokut s četiri ugla, može li plavooki Nijemac imati crne oči itd.

Primjera za ovo ima dosta, a svaka prosječno inteligentna osoba može ih smisliti bezbroj.

Ono što je zanimljivo i vrlo interesantno jeste činjenica da ateisti ili ljudi koji u svojim prsima nose ogromnu sumnju u postojanje Kreatora i Stvoritelja kosmosa, stalno iznalaze nove metode i načine da vjernike pokušaju uvjeriti da Bog ne postoji, pa makar i na način da izmišljaju ovako besmislena pitanja, koja i samima njima nisu nikakav dokaz da Bog ne postoji. Logično pitanje koje se samo nameće glasi: Zbog čega neko troši ogroman trud, napor i energiju da opovrgne postojanje nečega što po njegovom vjerovanju uopće ni ne postoji?  Na ovo pitanje će nam najbolje odgovoriti jedna bivša ateistkinja koja kaže:

''Dok sam izazivala one koji su vjerovali u Boga, duboko u sebi sam se bojala kako bi me oni mogli uvjeriti u suprotno. Jedan dio mojih nastojanja išao je u smjeru da se oslobodim pitanja o Bogu. Ako mogu uvjerljivo dokazati vjernicima da su u krivu, problem je riješen i mogu slobodno nastaviti sa svojim životom.''

Iako je ova bivša ateistkinja nažalost za sada svoga Boga pronašla u Isusu, koga će Allah na Sudnjem danu upitati:

"O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’ – on će reći: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.'''

Pa će Isa, a.s., Allahu odgovoriti:

''Ja sam im samo ono govorio što si im Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.'' (El-Maide, 116-117) -

ipak je, na osnovu svog velikog iskustva, rekla jednu veliku istinu. Strah da tamo poslije smrti ''ipak ima nešto'', najlakše se liječi pokušajem da se svi drugi uvjere da od toga nema ništa.

Mi muslimani svjesni smo još jedne činjenice vezane za ovakvo ponašanje ateista. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.:

''Svaki sin Ademov rađa se u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom…''

(Buharija, br. 1358, i Muslim, br. 2658, od Ebu Hurejre, r.a.)

Riječ ''fitra'' (urođena vjera) koja se spominje u hadisu, odnosi se na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas Allah obavještava u Kur'anu, pa kaže u prijevodu značenja:

''I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar vaš?' – oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedočimo' – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome ništa nismo znali.''' (Al-A’raf,  172)

Međutim, sredina u kojoj živi to dijete najčešće je presudna u njegovom odgoju, pa će dijete, iako rođeno u islamu (čistom monoteizmu), pod utjecajem okoline prihvatiti vjeru, odnosno ideologiju koja je zastupljena u dotičnoj sredini.

Zbog toga se za nevjernika u arapskom jeziku koristi riječ ''kafir'', koja vodi porijeklo od korijena ''kefere'' što znači – potrpati, zatrpati, pokriti. Odnosno, čovjek postaje kafir – nevjernik nakon što u sebi pokrije i zatrpa prirodnu i urođenu vjeru sa kojom je rođen.

ATEIZAM – JADIZAM

Tako su dakle i ateisti, ''naučnim otkrićima'' (mislimo na navodne dokaze o istinitosti teorije evolucije) kao i mnogim drugim, nikad dokazanim, nebuloznim teorijama o postanku života, svemira itd., dobro prekrili urođenu vjeru s kojom su došli na ovaj svijet, i sada žele sve oko sebe uvjeriti u isto. Na tom putu su ustrajni onoliko koliko samo može biti ustrajna osoba koja je u očitoj zabludi, poput recimo alkoholičara ili narkomana koji je u dubini duše svjestan pogubnosti (ne)djela koja čini, ali i dalje se trudi da ostane dosljedan svojim principima, i da još koga zajedno sa sobom povuče u svoju zabludu. Umjesto da se potrude da sa svojih duša otklone svu prašinu i plijesan ateizma, kako bi nakon toga svakim naučnim otkrićem samo povećavali svoje ubjeđenje o savršenosti Stvoritelja, oni se i dalje trude da sve protumače naučnim teorijama ''jer za sve postoji logično objašnjenje''. Dok traže ''kariku koja nedostaje'' (ili čitav lanac karika?) ateisti će se usput, u upornom uvjeravanju vjernika da Bog ne postoji, pripomoći i spomenutim paradoksalnim pitanjima, ili bilo čim drugim što im padne na pamet.

Jadna je bijedna ideologija koja je nakon kraha darvinizma i propasti teorije o slučajnom nastanku života iz nežive materije, prisiljena da se od strane svojih štovatelja brani i održava, između ostalog, i ovakvim i sličnim paradoksalnim pitanjima, koja ne samo da ništa ne dokazuju, već više nemaju snage da zbune ni prosječnog osnovca. 
29.05.2008.

ISA A.S

Da li je Isus odnosno Isaa (neka je Allahov mir i blagoslov na njeg), bio Bog, Božiji sin ili iskreni Allahov rob i poslanik?

Bismillah, elhamdulillah, ve salatu ve selamu ala rasulallah

Cijenjeni brate i poštovana sestro, u nardnom tekstu od imama islamskog centra u Torontu,  Šabira Alija (Shabir Ally) vidjet ćemo dokaze koje hrišćani imaju u svojim knjigama da Isus (Isaa neka je Allahov mir i blagoslov na njeg) nije bio Bog niti Božiji sin, već je bio iskren Allahov rob i poslanik.

Želimo napomenuti da je imama islamskog centra u Torontu,  Šabira Alija (Shabir Ally) poznat kao musliman današnjice na prostorima sjeverne Amerike, gdje kroz kur'anske tekstove i dokaze vodi dijalog sa nemuslimanima o tome šta je od Allaha, subhanehu ve te'ala, objavljeno i njima i nama i šta je tačno.

Tekst preveo i prilagodio:  brat ibnulqajjim

Biblija negira božansku prirodu Isusa 

Pisci Biblije, opis: Članak o tome kako pisci Biblije nisu vjerovali da je Isus Bog

I hrišćani i muslimani vjeruju u Isusa, vole ga i poštuju ga. Međutim, oni se razilaze u pogledu njegove božanske prirode. Na svu sreću, ova razlika može biti prevaziđena ako se vratimo na tekstove obje svete knjige, Biblije i Kur'ana, jer jer i Biblija i Kur'an uče da Isus nije bio Bog. Isuviše je jasno kur'ansko učenje u vezi Isusa, pa ne moramo trošiti puno vremena objašnjavajući to.


U drugu ruku, mnogi ljudi su pogrešno razumjeli Bibliju. Osjećaju da je vjerovanje da je Isus Bog toliko rašireno da jednostavno mora imati svoju osnovu u Bibliji. Ovaj članak definitivno pokazuje da Biblija to ne uči. Dakle, Biblija je jasna po ovom pitanju: Isus nije Bog. U Bibliji Bog je uvijek nego drugi, a ne Isus.
Neki će reći da neke riječi ili postupci Isusa dok je bio na Zemlji dokazuju da je on Bog. Pokazat ćemo da njegovi učenici nikad nisu došli do tog zaključka. A oni su bili ljudi koji su živjeli i hodili sa Isusom i prema tome oni su prvi znali šta je on radio i govorio. Šta više, iz “Djela apostolskih” saznajemo da su oni bili vođeni Svetim Duhom. Da je Isus bio Bog, oni bi to znali. Ali nisu. Oni su obožavali jednog, istinskog Boga, koga su obožavali i Abraham i Mojsije i Isus (pogledaj: “Djela svetih apostola”).
Svi pisci Biblije su vjerovali da Isus nije Bog. Vjerovanje da on to jeste nije bilo dio hrišćanskog vjerovanja i jedan period nakon što je Biblija bila zapisana. Trebalo je nekoliko stoljeća da to postane dio vjere hrišćana.

Mateja, Marko i Luka, autori prva tri jevanđelja, su vjerovali da Isus nije Bog (pogledaj: Marko 10:18 i Mateja 19:17). Vjerovali su da je on bio sin Boga u smislu bogobojazne osobe. I mnogi drugi ljudi su u Bibliji nazivani sinovima Boga (pogledaj: Mateja 23:1-9)

Pavle, za koga se vjeruje da je bio autor nekih 13 ili 14 poslanica, takođe je vjerovao da Isus nije Bog. Za Pavla, Bog je prvo stvorio Isusa, zatim je kroz njega stvorio ostatak stvorenja (pogledaj: Kolašani 1:15, Prva poslanica Korinćanima 8:6). Slično se sreće i u poslanici Jevrejima, a takođe i u jevanđelju po Jovanu i njegovim poslanicama, a sve to je sačinjena nekih 70 godina poslije Isusa. U svim ovim djelima, Isus je još uvijek stvorenje Boga i prema tome on je pokoran Bogu. (pogledaj: Prva poslanica Korinćanima 15:28)

Zbog toga što su Pavle, Jovan i autor Jevreja vjerovali da je Isus bio prvo stvorenje Boga, iz nekih njihovih djela se jasno razumije da je Isus bio pre-egzistentno, moćno biće. Ovo se često pogrešno razumije da on mora da je bio Bog. Ali, reći to ide protiv onoga što su ovi isti autori pisali. Iako su ovi pisci vjerovali da Isus jeste veći od svih ostalih stvorenja, oni su i dalje vjerovali da je Bog bio veći od njega. Jovan citira Isusa: “…jer je moj Otac veći od mene.” (Jovan 14:28) A Pavle kaže da je muž glava ženi, da je Hrist glava mužu a da je Bog glava Hristu. (pogledaj: Prva Poslanica Korinćanima 11:3)

Prema tome, naći nešto u ovim djelima, i tvrditi da se iz toga vidi da je Isus Bog značilo bi zloupotri*****ti citate ovih autora. Ono što su oni napisali mora da bude shvaćeno u kontekstu njihovog vjerovanja da je Isus stvorenje Boga, kao što su to oni jasno rekli.

Vidimo da su neki kasniji pisci imali visočije mišljenje o Isusu, ali nijedan od pisaca nije vjerovao da je Isus bio Bog. Biblijsko učenje je jasno: postoji samo jedan, jedini i istinski Bog, onaj koga je i Isus obožavao. (pogledaj: Jovan 17:3)

U nastavku ovog članka, izučavaćemo Bibliju detaljnije i bavićemo se dijelovima koji se često na pogrešan način citiraju kako bi se navodno dokazala božanska priroda Isusa. Pokazaćemo, sa Božjom pomoću, da ti dijelovi Biblije ne pokazuju ono za šta se često koriste.
Isus je došao sa mnogim čudima, i on je, bez sumnje, rekao mnoge divne stvari o sebi. Neki ljudi koriste ono što je on rekao i ono što je radio kao dokaz da je on bio Bog. Međutim, njegovi učenici, koji su bili najbolji svjedoci njegovog života, nikad nisu došli do tog zaključka.

“Djela svetih apostola” bilježe radnje Isusovih učenika u periodu od 30 godina nakon njegovog uzdignuća na nebesa. Kroz čitav ovaj period nikad nisu spomenuli Isusa kao Boga. Neprekidno koriste riječ “Bog” za nekog mimo Isusa.

Petar je usta sa jedanaestoricom i obratio se narodu riječima:

„Ljudi Izraela! Poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vala silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko Njega među vama, kao što i sami znate.“ (Djela 2:22)

Dakle, to je bio Bog, koji je kroz Isusa činio nadnaravna djela kako bio ljude uvjerio da je Isus imao podršku od Boga. Petar nije vidio ova čuda kao dokaz da je Isus bio Bog. U stvari, način na koji Petar spominje Boga i način na koji spominje Isusa pojašnjavaju da Isus nije bio Bog. Jer on (Petar) ime Boga stalno odvaja od Isusa. Pročitajte sljedeće kao primjere:

“Ovog Isusa vaskrse Bog…” (Djela 2:32)

“Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio ovog Isusa koga vi razapeste.” (Djela 2:36)

U oba primjera, Petar je titulu Boga odvojio od Isusa. Zbog čega je to uradio, ako je Isus bio Bog?

Za Petra, Isus je bio sluga Boga. Petar je rekao:

„Vama najprije Bog podiže slugu svog Isusa...“ (Djela 3:26) (Napomena: U nekim prevodima se koristi riječ „Sin“ umjesto „sluga“. Slovenski prevod, na primjer, kaže: „sluga“. Poslužite se Biblijom na izvornom jeziku.)

Imenica „sluga“ se odnosi na Isusa. To se vidi jasno u sljedećem:

“Bog Abrahamov i Ishakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi slugu svog Isusa.” (Djela 2:13)

Petar mora da je znao da Abraham, Ishak i Jakov nikad nisu govorili o trojednom Bogu. Uvijek su govorili o Bogu kao jednom Bogu. Ovdje kao i u Mateju 12:18, Isus je sluga Boga. Mateja nam kaže da je Isus isti onaj sluga o kome se govori u Knjizi proroka Isaije 42:1. Dakle, prema Mateju i Petru, Isus nije bio Bog, već sluga Boga. Stari Zavjet ponavlja da je Bog jedan i da nema bogova sem Njega. (npr. Isaija 45:5)

Svi učenici Isusa su imali isti ovaj stav. U Djelima 4:24 nam se kaže da su se vjernici molili Bogu na sljedeći način:

“jednodušno podigoše glas k Bogu i rekođe: “Gospode Bože, Ti Koji si stvorio i nebo i zemlju i more, i sve što je u njima.” ”

Jasno je da se oni nisu molili Isusu, jer, dva stiha kasnije, spominju Isusa na sljedeći način:

“tvog svetog slugu koga si pomazao.” (Djela 4:27)

Da je Isus bio Bog, njegovi učenici bi to jasno rekli. Umjesto toga, oni su nastavili da propovjedaju da je Isus bio Hrist od Boga. Kaže se u Djelima:

„Svaki dan u crkvi i po kućama ne prestajahu učiti i propovjedati jevanđelje o Isusu Hristu.“ (Djela 5:42)

Grčka riječ „Hrist“ je naziv za ljudsko biće, a znači „pomazan“. Da je Isus bio Bog, zbog čega bi ga njegovi učenici nazivali imenima karakterističnim za ljude, kao što su sluga i Hrist Boga, i zbog čega bi neprestano neprestano koristili ime „Bog“ za onog ko je uzdigao Isusa? Da li su se plašili ljudi? Ne! neustrašivo su širili istinu ne bojeći se ni zatvora ni smrti. Kad su se suočili sa vlastima, Petar je rekao:

“Više se treba pokorvati Bogu nego li ljudima. Bog otaca naših podiže Isusa…” (Djela 5:29-30)

Da li ih je možda napustio Sveti Duh? Ne! Bili su podržani od strane Svetog Duha (pogledaj Djela 2:3, 4:8 i 5:32). Podučavali su ono što su naučili od Isusa – da Isus nije bio Bog, nego je bio sluga Boga i Hrist.

Kur’an potvrđuje da je Isus bio Mesih (Hrist), kao i to da je bio sluga Boga (pogledaj: Kur’an 3:45 i 19:30).


22.05.2008.

ANEMIJA KOD DJECE

  PDF Ispis E-mail
 May 2008
Piše: Dr. Madžida Mulaosmanović-Zalihić

Anemija kod djece može biti različitog uzroka, a najčešća je bolest krvi u djetinjstvu. Može nastati zbog neadekvatnog stvaranja eritrocita, zbog deficita koštane srži, jakog gubitka, povećanog uništavanja eritrocita ili može biti kombinacija svih ovih faktora. Definiše se kao smanjenje volumena eritrocita ili koncentracije hemoglobina ispod vrijednosti normalnih za određenu dob.

Anemija je znatno češća bolest u našoj populaciji nego što se na nju misli, lahko se liječi, a javlja se kao podloga drugim bolestima, najčešće infekcijama. Gdje tražiti uzrok visokom obolijevanju od anemije? Svakako u lošim prehrambenim navikama opće populacije, nažalost u velikom dijelu uzrokovanim siromaštvom, nedovoljnoj prosvjećenosti vezane za prehranu dojenčadi, te neadekvatnoj preventivnoj terapiji u rizičnim skupinama dojenčadi

Od deficitarnih anemija je daleko najčešća, a time i najvažnija, ona uslijed nedostatka željeza-sideropenična anemija. Iako se posljednjih godina mnogo radi na prosvjećivanju ljudi oko prehrane dojenčadi i djece i promovisanju dojenja, te bez obzira što je primarna pedijatrijska služba dostupna većini ljudi, ona je najraširenija bolest dječije dobi u našem narodu.

Prevencija i liječenje sideropenične anemije preparatima željeza kod djece je izuzetno važna, jer su djeca koja imaju nedostatak željeza imunološki deficijentna, promijenjenog ponašanja i lošijeg uspjeha u školi. Sideropenična anemija je česta u dobi intenzivnog rasta djeteta, a to je u doba dojenčeta, puberteta i adolescencije. Nakon 6 mjeseci života ishrana na majčinom mlijeku ne štiti dijete od nedostatka željeza, a ako se ono ne dodaje većina djece razvija u dobi od 6-12 mj. sideropeniju.

Anemija uslijed nedostatka folne kiseline se javlja rjeđe, a vezana je uglavnom uz prehranu isključivo kozjim mlijekom, koje je izrazito siromašno folatima. Ako se ne vodi računa o dodatku folne kiseline, ovakva prehrana može dovesti do teške deficitarne anemije

Potrebe organizma za željezom

Tokom života potreba za željezom se mijenjaju, ovisno o brzini rasta, odnosno o posebnim stanjima. Tako dojenački period i period pubertetskog rasta kod zdrave djece zahtijevaju najveći unos željeza, a povećane potrebe imaju djevojke i žene u generativnom periodu, naročito u stanjima trudnoće i dojenja. Organizam željezo može uzeti iz hrane ili u obliku farmakološkog pripravka. U stanjima povećane potrebe često je potrebno željezo dodati i u obliku farmakološkog pripravka. Novorođenče zalihu željeza dobija od majke. Zdrava novorođenčad, nakon normalnog trajanja trudnoće, imaju zalihe za normalan rast i razvoj do 5. ili 6. mjeseca života, a nakon toga je nužno započeti unos željeza hranom. U majčinom mlijeku je sadržaj željeza oskudan, ali je njegova iskoristivost maksimalna. U slučaju da je dijete hranjeno adaptiranim mlijekom, ono namijenjeno djeci od 6. mjeseca obogaćeno je željezom. U obaveznoj dohrani koja započinje navršenim 6. mjesecom života mora biti zelenog lisnatog povrća i mesa, dakle namirnica koje sadržavaju željezo. Željezo se iz svih vrsta mesa (crveno meso, perad, riba) u obliku hem-željeza značajno bolje resorbuje od ne-hem željeza koje se nalazi u biljnim izvorima. Kasnije u djetinjstvu, kao i u životu odraslog čovjeka, izvori željeza ostaju meso, naročito iznutrice, zeleni i crveno, a pogotovo crno bobičasto voće i povrće.

Postavlja se pitanje kako dijete koje „jede sve“, prethodno je dojeno, a rođeno je terminski, može uopšte imati anemiju uslijed nedostatka željeza? Uzroka može biti više. Prvo je stepen anemije majke. Ako žena koja zatrudni ima smanjenu zalihu željeza u organizmu (npr. Boluje od anemije, česte trudnoće u kratkom razmaku), neće moći udovoljiti potrebama djeteta koje nosi i ono će se roditi sa smanjenim zalihama, tako da daljnji prirodni unos hranom prema preporukama neće moći nadoknaditi već stečeni manjak.

Drugi je razlog u izboru namirnica i njihovoj kombinaciji. Naime, neke namirnice iako imaju visok sadržaj željeza (npr. špinat), imaju nisku iskoristivost željeza jer sadržavaju druge tvari koje smanjuju apsorpciju željeza (npr. fitati). Zatim hrana bogata biljnim vlaknima takođe smanjuje apsorpciju željeza (npr. žitarice). C vitamin iz hrane ili napitaka pomaže apsorpciju željeza, dok ga npr. mlijeko smanjuje. Zeleno lisnato povrće ima visok sadržaj željeza, ali količina povrća koja bi zadovoljila dnevnu potrebu za željezom znatno premašuje mogućnost koju dojenče ili malo dijete može pojesti, za razliku od mesa ili ribe koje potrebnu količinu željeza sadržava u znatno manjoj ukupnoj količini. Znači, mora se voditi računa o izboru hrane (preferira se meso) i kombinaciji s namirnicama koje pospješuju apsorpciju željeza (npr. uz mesno-povrtni obrok piti voćni sok), a treba izbjegavati kombinacije mesa ili povrća sa žitaricama ili mlijekom. Kravlje mlijeko, razrijeđeno ili ne, nije dobar izvor mlijeka za dojenče do 1. godine života. Tako izbor mlijeka za dojenče svakako ostaje ili majčino mlijeko ili adaptirano kravlje mlijeko koje je u drugoj polovici prve godine obogaćeno željezom.

Simptomi i posljedice anemije

Bljedilo je najupadniji znak anemije, međutim ne treba zanemariti činjenicu da dio djece koja djeluju vrlo prozračno i blijedo nije anemično, već se radi o djeci izrazito svijetle puti. Anemična djeca često slabo jedu, nervozna su, umorna, osjetljiva na hladnoću. Mogu se javiti promjene na noktima ili kosi u vidu lomljivosti i bjelkaste ispruganosti, mrlje na jeziku. Anemija uslijed manjka željeza dovodi do slabije apsorpcije i drugih minerala i elemenata u tragovima, tako da združeno djelovanje rezultira u povećanoj osjetljivosti na infekcije, promjene na crijevima koje uzrokuju smanjenu iskoristivost svih hranjivih sastojaka, a može nastati i zaostatak u rastu. Posljedice anemije koje nisu odmah uočljive i koje se ne povezuju s anemijom kad se eventualno i primjete, su blagi zaostatak u motornom razvoju, promjene na psihičkom planu u vidu hiperaktivnosti, nezadovoljstva i smetnji ponašanja, a na intelektualnom planu u vidu slabijih rezultata na testovima inteligencije u odnosu na djecu iste dobi koja nisu anemična. Nije sasvim sigurno da li je oporavak tih funkcija moguć u potpunosti i nakon izlječenja anemije.

Koja su djeca ugrožena od anemije

Dijete rođeno od majke koja boluje od anemije rađa se sa manjom zalihom željeza. Zatim, ono rođeno iz blizanačke ili višeplodne trudnoće ima takođe manju zalihu željeza, kao i dijete rođeno prije termina. Plod najviše željeza od majke uzima u posljednjem mjesecu trudnoće, a iz dobijenih zaliha dojenče crpi željezo za izgradnju hemoglobina u prvih 4-6 mjeseci života. Nakon toga njegova tjelesna masa (kada dostigne tjelesnu težinu od oko 6 kg) zahtijeva dodatni izvor željeza, tako da je to period kada je potrebno započeti dohranu i u prehranu uključiti povrće i meso, a ako dijete nije dojeno, davati adaptieano mlijeko obogaćeno željezom. U periodu pubertetskog rast i dječacima i djevojčicama je potrebno više željeza, pa nerijetko, i uz dobre prehrambene navike, hrana nije dovoljan izvor željeza, naročito za djevojke.Vrlo je važno da djevojke u pubertetu imaju zadovoljavajuću opskrbu željezom zbog naglog rasta i početka mjesečnih gubitaka menstruacijom, a ujedno stvaraju zalihu u organizmu za buduću trudnoću i svoje dijete.

Šta poduzeti u sprečavanju nastanka anemije uslijed nedostatka željeza

- uključiti u jelovnik meso svakodnevno

 -osigurati odgovarajuću količinu C vitamina u obrocima, naročito ako je obrok bez mesa ili ako sadržava hranu iz koje je željezo slabo iskoristivo (jaja, špinat, žitarice)

- isključiti hranu koja umanjuje apsorpciju željeza (biljna vlakna, crni čaj, biljne začine)

- ne davati krutu hranu u istom obroku sa dojenjem

- izbjegavati kravlje mlijeko u prvoj godini života

- u djece rizične za sideropenijsku anemiju nastaviti ishranu mliječnom formulom obogaćenoj željezom i nakon prve godine života

U slučajevima čestih infekcija u prve tri godine života, kada je apsorpcija raspoloživog željeza iz hrane uslijed infekcija smanjena, razmotriti nadoknadu farmakološkim pripravkom. Isto postupiti u slučaju djece koja se hrane jednoliko, odbijaju meso ili povrće, slabo jedu. U pubertetu je problem neadekvatne prehrane posebno izražen, kome ima više uzroka. Dugotrajno izbivanje iz kuće, uzimanje obroka „na brzinu“, što najčešće uključuje fast food i hranu baziranu uglavnom na tijestu, te pobuna protiv sugerisane zdrave i uravnotežene prehrane od strane roditelja.

Liječenje

Liječenje sideropenijske anemije traje nekoliko mjeseci, a provodi se preparatom soli željeza u obliku sulfata, glukonata ili fumarata. Neki preparati zahtijevaju istovremenu primjenu C vitamina koji pospješuje apsorpciju, dok se drugi daju samostalno. Iako je učinak na poboljšanje krvne slike vidljiv brzo, potrebno je produžiti liječenje radi popunjavanja smanjenih zaliha željeza u organizmu. Potrebno je započeti liječenje manjim dozama i tokom nekoliko dana doze povećavati, jer preparat željeza može izazvati smetnje u probavnom sistemu. Rizične skupine dojenčadi, dakle prerano rođena djeca, djeca rođena iz višeplodnih trudnoća, bolesna novorođenčad i dojenčad (koja razvijaju anemiju uslijed infekcija, eventualnih krvarenja i vađenja krvi radi dijagnostičkih pretraga), zahtijevaju profilaktičku primjenu peroralnog pripravka željeza od ranih sedmica života. Moramo odabrati preparat koji je terapijski efikasan, dobro podnošljiv, za djecu ugodan za uzimanje, koji se ne taloži na zubima, a jednostavno se dozira. Za novorođenčad mora biti pripremljen u sirupu ili kapima, a za stariju djecu u sirupu, tabletama ili kapsulama. Jedan od takvih preparata je Legofer sirup (Alkaloid, Skoplje, Makedonija), koji možemo preporučiti za dojenčad i malu djecu i Heferol kapsule (Alkaloid, Skoplje, Makedonija), koji možemo preporučiti kod starije djece i adolescenata.
10.05.2008.

Dzenaza nasim Sehidima

OBAVLJENA DŽENAZA I UKOP ZA 12 PRIPADNIKA ARBIH IZ GRUPE 'VRANICA 93.' Ispis E-mail
  Danas u nasoj dzamiji obavljena je dzenaza  u odsutnosti nasim Sehidima.Da im Allah dz.s da Dzennetske basce.

 

09.05.2008. 18:07
ImageMostar (RTM) - Kasno popodne u Mostaru obavljena je dženaza i ukop za 12 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) iz grupe 'Vranica 93.'. Podsjetimo, riječ je o 12 vojnika 4. korpusa ARBiH čiji su ostaci, nakon što su se 14 godina vodili kao nestali, pronađen i ekshumirani iz masovne grobnice Rimski bunar, kod sela Goranci, sjeverozapadno od Mostara, u maju 2007.

Deset od 12 danas zakopanih su pripadnici Komande 4. korpusa ARBiH, zarobljeni i živi prikazani u emisiji 'Slikom na sliku' HTV-a, u maju 1993. godine, nakon što su snage Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zauzele zgradu 'Vranica', u kojoj je bila smještena Komanda 4. armijskog korpusa.

Dženaza je proučena na trgu Musala u 16 sati i pokopani su na mostarskim Šehitlucima, nešto iza 17 sati Fahir Penava, Alija Čamo, Dževad Čolić, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Nazif Šarančić, Nenad Milojević, Zlatko Mehić, Mimo Grizović, Senada Čehić, Sabit Aškraba i Esad Husić.

Još tri pripadnika iz grupe 'Vranica' vode se kao nestali: Feđa Husković, Šefik Pobrić i Hasan Balić.

 

 

Dženaza je počela oko 16 sati, na trgu Musala, gdje se okupilo više hiljada ljudi. Dženazi su prisustvovale brojne zvanice Grada Mostara, Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), Federacija BiH i Bosne i Hercegovine, predvođenih članovima Predsjedništva Harisom Silajdžićem, Željkom Komšićem, premijerom Federacije BiH, Nedžadom Brankovićem, te brojnim drugima, a među prisutnima je bio i bivši gradonačelnik Mostara, Safet Oručević.

Najprije su kamionima, uz pratnju policije, posmrtni ostaci 12 pripadnika ARBiH iz Gradskog groblja Sutina prebačeni na trg Musala.

'I zato danas, hladnih glava, bez ishitrenih emocija, možemo opet reći: „ratni zločini, bez obzira ko i zašto ih počinio, ne smiju i ne trebaju ostati nekažnjeni". Nema izgovora za zločin - čovjek mora po svaku cijenu ostati čovjek - human i milosrdan čak i prema neprijatelju.

Obaveza svih nas je da glasno govorimo o onome što se ovdje desilo i o tome šta smo preživjeli. Od zločina i zločinaca se ne brani šutnjom - već istinom - istinom o herojskoj i viteškoj borbi Mostara i Mostaraca, pripadnika Armije RBiH za slobodu svoga grada i svoga naroda. Istinom o borcima koji nisu pravili zločine i koji su dali živote iz časnih i patriotskih pobuda. Takvi su bili i naši saborci od kojih se danas opraštamo.

Naša zajednička borba za Bosnu i Hercegovinu još nije završena - da je tako dokaz je i ovaj današnji dan: naši saborci iz Vranice ostavili su nam u amanet da završimo njihovu borbu.

I u ovim najtežim trenucima moramo snaći snage da nastavimo borbu za izgradnju suzivota, za jedinstveni grad i Bosnu i Hercegovinu, jer su za takvu domovinu, naši saborci dali svoje živote', rekao je uz ostalo hiljadama prisutnih jedan od ratnih komandanata 41. motorizovane brigade Viteške, Esad Humo, opraštajući se od pobijenih boraca.

'Zahvaljujući ovakvima, patriotima, naša država je danas na sigurnom putu prema EU, NATO-u, probija se kroz sve teškoće, nesporazume i sve okolnosti, koje nam ponekad ne idu na ruku, prema boljem životu, prema prosperitetu i posebno prema onima zbog kojih su se ovi borili, a to je ova generacija koja iza nas dolazi', poručio je uz ostalo predsjedavajući Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić.

Dženazu-namaz je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, Mustafa ef. Cerić, koji je pozvao na toleranciju i suživot svih naroda u BiH.

'Bože, pouči nas, ako je neko prema nama počinio neku nepravdu, da mu oprostimo. Ako smo mi nekome učinili nepravdu, Bože, daj nam snage da tražimo izvinjenje', rekao je uz ostalo reis Cerić, zamolivši da se nikada više i nikome ne ponovi 'zločin Mostara'.

Nakon klanjanja dženaze, prema islamskoj tradiciji, tabuti su s ruke na ruku, preneseni od trga Musala do Šehitluka.

Tu su pripadnici Armije, uz vojne počasti i tri plotuna počasnog stroja, pokopani.

Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!
 
Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!Kliknite da otvorite foto!

07.05.2008.

7.MAJ DAN DZAMIJA

 



Na današnji dan 1993. godine drugi put je umro Ferhat paša, kada su četnici srušili njegovu zadužbinu. Trinaest godina je prošlo odkako u Banjaluci sa Ferhatove munare ne uči ezan, a tu je bio punih 413 godina. Ferhadija džamija bila je simbol Banjaluke, simbol islama i muslimana koji su na tim prostorima vjekovno živjeli vjerujući u suludu ideju suživota, bratstva i jedinstva. Izgrađena je 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu i predstavlja je jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture 16. vijeka. Njen arhitekta je nepoznat ali je poznato da je bio učenik otomanskog arhitekte Mimara Sinana. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine 1950. godine, a kasnije je bila uvrštena na listi spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično bila uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane nepoznatih srpskih nacionalista pomognutih od vlasti Republike Srpske, kao dio provođenja politike etničkog čiščenja Bošnjaka. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio cjelokupni kompleks džamije. Ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Kratko nakon rušenja Ferhadije srušena je i obližnja sahat-kula. Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banjaluci tokom agresije na RBiH od 1992. do 1995. godine. Takav mentalni sklop, koji ruši sve ono što ima predznak muslimanski, ili pak bošnjački, u 20. stoljeću teško da može razumjeti normalan i zdrav razum. Iste noći kada je srušena Ferhat-pašina zadužbina, srušena je i Arnaudija džamija, koja je plijenila poglede svojom vitkom munarom. Tokom agresije na BiH u potpunosti je srušeno 618 džamija, dok se pretpostavlja da je ukupan broj neupotrebljivih dzamija poslije rata bio oko 1500. Svakako ne treba zaboraviti Aladžu u Foči , Bijelu džamiju u Brčkom i mnoge druge, koje su četnici srušili sa jednim cilje, ne samo da unište obični kamen koji gradi džamiju,

već da uništi našu vjeru i etnički očisti današnji prostor samoproglašene «Republike Srpske».Valja još napomenuti i prisjetiti se nemilog događaja 7. Maja 2001 godine, kada je oko 4000 četnika kamenovalo 300 bošnjaka koji su došli da postave kamen temeljac za obnovu Ferhat pašine džamije, i tad je jedan bošnjak preminuo od povreda.

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu".(9:18)


Noviji postovi | Stariji postovi

Bosansko Hercegovacka Islamska Zajednica u NY
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

BHICNY

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG
_______________________
In the Name of God

We are shocked and deeply touched by happenings in Virginia Tech University.
Our community and its members pray to God for young lives taken.

Parents and families of VT students who lost their lives have our condolences.

Bosnia and Herzegovina Muslim Community of New York City

Odgovor/Answer from Virginia Tech University

President Durmic.
From the bottom of our hearts, we thank you.
The outpouring of support has been impossible to measure.
But an inspiration to all of us who call ourselves Hokies.
Please consider yourself an extension of our Hokie community and
family as you share in our grief and offer your blessings and ancouragement. I am so proud of our community and those of you
who have surrounded us with your loving acts of kindnes.
Appreciatively Selinda Arthur.
Assistant VP of Development for Colleges VT
_________________________________

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu”
(Kur’an: Et-Tevbe: 18).

"O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast zele:jedva cekaju da muka dopadnete, mrznja izbija iz njihovih usta, a jos je gore ono sto kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze,
ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u potpunost Knjige. Kad vas sretnu, govore:" Vjerujemo!"-a cim se nadju nasamo, od srdzbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci "Umrite od muke!" Allahu su, zaista, dobro poznate misli svacije. Ako kakvo dobro docekate, to ih ozlojadi, a zadesi li vas kakva nevolja obraduju joj se..."
Istinu je rekao Uzviseni Allah.(Kur`an Ali Imran 118-120.)
Esselamu Alejkum dragi nasi Musafiri.
Neka Vas Uzviseni Allah s.w.t nagradi za posjecivanje naseg bloga nadamo se da ce nasa suradnja biti na visokom nivou.Nasa stranica je stranica Islamske Zajednice u New Yorku i molimo vas u Ime Allaha dz.s da se i ponasama onako kako nam naredjuju Kur`an i Sunnet.
Neka vas Allah s.w.t nagradi i da vam da svako dobro i da se ako Bogda sto prije vidimo u nasoj dzamiji.


Nasa Adresa
Bosansko-Hercegovacki Islamski Centar u New York
37-46 Crescent Street
Long Island City, NY 11101
Tel/Fax 718-545-4980
__________________________
www.Bhicny.info
Bhicny@hotmail.com

O nasem prvom Imamu mozete procitati opsirnije na
www.Ramizefaljovic.blogger.ba

OBAVJESTENJA
U Ime Allaha Milostivog Samilosnog

Dzuma - Petkom u 1:15.pm
Vecera je svake prve Subote u mjesecu.Bujrum dodjite i vi donesite nesto od svojih specijaliteta,tako da makar taj dan provedemo zajedno u nasoj dzamiji.
Vjeronauka - Subotom od 1:00 p.m do 3:00 p.m
Bujrum najmladji.
Predavanja:Subotom poslije Aksama do Jacije namaza koja su fino posjecena, a i teme nasih Alima nadju puta ka nasim srcima.
Bujrum zijaretite nas da zajednicki poslusamo i nesto vise naucimo o nasoj divnoj vjeri.

Kod nas mozete naruciti,knjige i CD:







Očisti se novcem!
Očisti se novcem!
Subota, 20 Prosinac 2008 01:17 Mak Ispod čekića
Dok imamo ljude koji peru svoja tijela svaki dan, moguće je da čovjek očisti i svoje srce novcem! Kako? Zekatom!

Godinu prije Oproštajnog hadždža, Allahov Poslanik, saws, poslao je grupu muslimana na hadždž sa Ebu-Bekrom, kao njihovim emirom (vođom).

Kod Ka’be je još uvijek bilo mušrika koji su obavljali hadždž, te nekih koji su obavljali tavaf goli. Misija Ebu-Bekra, radijallahu anhu, bila je da pripremi Mekku za dolazak Poslanika, s.a.w.s. Vjerovjesnik, s.a.w.s, poslao je suru Et-Tevbe, devetu suru u Kur’anu zajedno sa vođom te grupe hadžija – Ebu-Bekrom. Muhammed, s.a.w.s, dao je uputstvo da se ona prouči svima prisutnim hadžijama. Zbog statusa Alije ibn Ebu-Taliba u Kurejšu, njemu je dat zadatak da ovu suru prouči svima.

Prve riječi sure Et-Tevbe, koja počinje bez bismile, su sljedeće: “Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore.” (Sura Et-Tevbe, 1). Sjetite se: Kur’an je bio izvor zakonodavstva u islamskoj državi! Alija ibn Ebi-Talib, r.a, učio je suru sve dok nije došao do ajeta: “Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” (Sura Et-Tevbe, 11)

Ovo je bila ta obznana! Nije bilo dovoljno samo da se pokaju. Moraju da uspostave namaz i moraju davati zekat kako bi se smatrali dijelom muslimanskog ummeta. Kod imama El-Buharija i Muslima nalazi se hadis kojeg prenosi Džabir ibn Badullah, r.a: „Dao sam prisegu Poslaniku, s.a.w.s, da ću uspostaviti namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.“

Allahovom voljom, zekat je obaveza vjernicima i ona je ispit njihove iskrenosti. Vjernik je potpuno uvjeren da je zekat farz i zna da je je zekat treći stub islama. On, dakle, nije opcionalan; bez njega se din pojedinca ruši. Vjernik daje zekat otvorenih prsa, zahvaljujući Allahu i slaveći Njega uzvišenog za Njegovu blagodat. Također, vjernik zahvaljuje Allahu, za sam tevfik, što je bio u mogućnosti da ispuni i ovu obavezu.


Kako se očistiti novcem?

Dok imamo ljude koji peru svoja tijela svaki dan, moguće je da čovjek očisti i svoje srce novcem! Kako? Zekatom.

Jeste li ikad vidjeli nekog kako istrčava iz džamije odmah nakon namaza? Možda je imam tek predao selam, a on ili ona se već spremio/la da ide (ovo ste vjerovatno vidjeli na džuma-namazima). Kada vidimo nekoga u takvoj žurbi, znamo da postoji neka stvar koja predstavlja kamen na srcu vjernika, odnosno vjernice, i možemo pretpostaviti da se radi o nečem ozbiljnom.

Dobro, a sada da vidimo: ko bi od nas izletio iz džamije na taj način jer je zaboravio da udijeli dobrovoljnu sadaku? Ko? Najbogobojaznija osoba među nama bi to uradila – Allahov Vjerovjesnik, s.a.w.s.

U „Sahihu“ imama El-Buharija nailazimo na predaju koju prenosi ’Ukbe, r.a: „Klanjao smo u Medini ikindiju-namaz za Poslanikom, s.a.w.s. Kada je završio namaz teslimom (predavanjem selama), užurbano je krenuo ka odajama svojih žena, prolazeći kroz redove ljudi. Vidjevši takvu užurbanost, ljudi su se prepali. Kada se Muhammeda, s.a.w.s. vratio, našao je ljude koji su bili iznenađeni njegovom žurbom pa im je rekao: ‘Sjetio se nešto zlata koje se nalazilo u mojoj kući, pa sam prezirao da mi to odvlači pažnju od obožavanja Allaha, te sam naredio da se to podijeli kao sadaka.’“

U arapskom jeziku, zekat sa sobom nosi značenje čistoće. U šerijatu, zekat je povezan sa imetkom kojeg Allah daje Svojim robovima. To je procenat kojeg je farz izdvojiti onome kome on pripada. Allah, dželle šanuhu, uči nas vrijednosti zekata: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.” (Sura Et-Tevbe, 103)



Kako zekat i sadaka čiste nekoga? Ovo dvoje liječi srce od bolesti licemjerstva, sumnje i škrtosti, donosi bereket u ostatak imetka, čisti ahlak onoga ko daje zekat i povećava njegov ili njen imetak, kao što je došlo u riječima Poslanika, s.a.w.s: “Sadaka nikad ne umanjuje imetak.”




Ukoliko bismo pažljivije proučili biografije halifa, naišli bismo na zapanjujuće informacije! Nakon preseljenja Resulullaha, s.a.w.s, Ummet je bio suočen sa ljudima koji su za sebe tvrdili da su poslanici, te sa plemenima koja su se digla na noge protiv muslimana. Zatim, u manjem stepenu, bilo je i plemena koja su za sebe tvrdila da su muslimanska, ali su imali jedan “problem” sa zekatom.

Ummet je morao da reaguje. Naizgled, konsenzus ashaba je bio da se plemena kategorije „islam bez zekata“ ostave na miru te da se koncentrišu na armije. Međutim, Ebu-Bekr, r.a, je imao drugačije mišljenje. „Tako mi Allaha!“ rekao je Ebu-Bekr, „idem u rat i borit ću se protiv svakoga ko pokuša da napravi razliku između namaza i zekata!“ Nakon što je čuo ovo, Omer, r.a, je prokomentarisao: „Allaha mi, onog trenutka kad sam vidio da je Allah otvorio prsa Ebu-Bekru, znao sam da je to istina.“

Jeste li ikad čuli ovu dovu: “Ako dobijem milion dolara, dat ću pola za džamiju!” Uči nas naš Uzvišeni Gospodar da je priroda čovjeka da se veže za zlatnike i srebrnjake. Ustvari, vidimo ljude koji se danonoćno mole Allahu da im to podari. U svojim dovama obećavaju da ako stvarno dobiju imetak da će biti nesebični sa istim. A kada ih Allah iskuša, okrenu leđa.

"I među njima ima onih koji su se dali obećanje Allahu, govoreći: “Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!" A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu. Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog. ” (Sura Et-Tevbe, 75-78) Jahja ibn Mu’az, rahmetullah, je rekao: “Uvijek mi je bio čudan čovjek koji ima imetak, ali je škrt. Njegov Gospodar, koji mu je to podario, zahtijeva da dio toga da Njemu, a on kaže: ‘Ne!’”

Zekat je obaveza vezana za imetak. Onome ko odgađa davanje zekata, obaveza se vješa na vrat istog. Da bi se pokajanje takvog primilo, mora da ispuni ono čime ga je Allah obavezao. Vjerovjesnik, s.a.w.s, nas je podučio da kada jedan narod gomila imetak a ne izdvaja zekat, taj narod će biti iskušan glađu, kao što se kaže u sljedećem hadisu, kojeg bilježi imam El-Bejheki: „Nije bilo naroda koji je odbio da daje zekat, a da ih Allah nije iskušao glađu.“ On, s.a.w.s, upozorio nas je da ne budemo škrti, zbog propasti koje ona nosi sa sobom. „Čuvajte se škrtosti! Oni koji su došli prije vas su uništeni jer su bili škrti.“ (Hadisi-šerif, bilježi Ebu-Davud)

A na Sudnjem danu, zekat koji nije izdvojen će biti razlogom kažnjavanja pojedinca: “Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.” (Sura Alu ‘Imran, 180)

U Muslimovu “Sahihu”, od Ebu-Hurejre, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik rekao: “Nema ni jednog vlasnika zlata niti srebra, koji na njih ne daje ono što je obavezan, a da mu na Sudnjem danu neće biti napravljene bukagije od vatre koje će biti užarene u džehenemskoj vatri i njima će se pržiti njegovi bokovi, čelo i leđa. Kad god se ohladi, vratit će mu se, u danu čija je dužina pedeset hiljada godina. To će trajati sve dok se ne završi suđenje ljudima.“



Na šta se daje zekat?

Slijedi spisak stvari na koje se daje zekat:
- Novčanice
- Zlato
- Srebro
- Investicije
- Stoka
- Trgovačka roba
- Voće i usjevi
- Minerali
- Blaga koja se vade iz zemlje

U svijetu gdje većina nas ne živi životom jednog poljoprivrednika, posebnu pažnju moramo pridati sljedećim stvarima:

- Ušteđevina
- Zlato: prema jednom dijelu islamskih pravnika, zekat se daje na zlato, uključujući i nakit.
- Inventar: Ukoliko neko posjeduje radnju, onda je obaveza dati zekat na artikle koji nisu prodati. Dodatno, praksa je mnogih da naveliko kupuju artikle, da ih skladište, kako bi ih kasnije prodali. I na ovo se daje zekat.
- Dodatni stanovi, koje možda neko posjeduje i čeka pogodan trenutak da ih proda.

Abdullah ibn Mes’ud, r.a, je rekao: “Čuvaj svoj imetak tamo gdje ga crv ne može pojesti i gdje ne može doći ruka lopova. Čuvaj ga u sadaki.”



Priča o lijepom djelu majke

Kod majke vjernika, ‘Aiše, Allah bio zadovoljan njom, jedne prilike je došla jedna siromašna žena sa dvije kćerke, te joj je ‘Aiša, r.a, dala tri hurme. Ova žena je dala svojim kćerkama po jednu hurmu, a sebi ostavila jednu. U trenutku kada je krenula da pojede svoju, jedna od kćerki je izražila želju da pojede i njenu hurmu. Istog trenutka, ova majka je svoju hurmu podijelila na dva dijela i dala svojim kćerkama. Ovaj postupak je ostavio toliki utisak na majku vjernika, r.a, i ona je ovo ispričala Poslaniku, s.a.w.s. Nakon što je saslušao, Muhammed, s.a.w.s, je rekao: „Zaista, zbog tog djela, Allah je njoj ili osigurao Džennet ili je sačuvao džehennemske vatre.“ Mi ne dajemo zekat samo da se očistimo, već da i da se sačuvamo od Džehennema.

Naišao sam na priču o jednom starijem čovjeku koji je veći dio svog života proveo daleko od svojih roditelja i svoje domovine. Na samrti je u testamentu izjavio da želi da se njegovo tijelo vrati njegovim roditeljima, nazad u domovinu. Prije nego nastavim, moramo napomenuti da je od Sunneta da se osoba ukopa tamo gjde je preselila.

Prema riječima sina: “U gasulhani, pogrebnik je upravo završio sa gasuljenjem. Samo pogrebnik, majka i ja. Rekao je da može da prenese tijelo. Bila je tišina… Izračunao je troškove opreme, zatim je, crveneći se, podigao pogled da nam kaže konačnu cijenu. Majka nije razumjela o čemu je on pričao, samo je znala da će koštati. Tišina. Iz njenog kaputa je izvadila babin novčanik.”

Sin je rekao sljedeće: "Gledali smo u novčanik jedan trenutak. Niko nije govorio ništa. Novčanik je bio star, pocijepan, prljav. Ali to je bio novčanik mog oca. Zatim je otvorila novčanik i pogledala unutar njega. Izvadila je nešto novca koji će se potrošiti na ovaj posljednji, zapanjujući put."

Kad dođe vrijeme za davanje zekata svake godine, imami širom naše zemlje bivaju pitani: “Mi ne znamo nijednu siromašnu osobu u našem kraju. Možemo li novac poslati u inostranstvo?” Razmislite trenutak o ovome. Zar stvarno nema nijedne siromašne osobe u našim zajednicama? Naravno da ima. I ako godinu za godinom zekat šaljemo preko granice, ko će se ikad brinuti o nevoljnim ljudima iz naše okoline?

Opći princip kod zekata jeste da se na prvom mjestu daje siromašnima jedne zajednice u kojoj je plaćen. Naime, instrukcije koje je Vjerovjesnik, s.a.w.s, dao Mu’azu ibn Džebelu kada ga je slao za Jemen su bile: “Ako se i tome (šehadetu i namazu) pokore, tada ih obavijesti da im je Allah stavio u dužnost dijeljenje zekata od njihove imovine, koji će uzimati od njihovih imućnih i davati njihovim siromašnim.” Ključna riječ je: njihovim siromašnim; siromašnima zajednice u kojoj je zekat skupljen.

Sve što je potrebno da se uradi sa naše strane jeste da izađemo i da saznamo kako možemo da napravimo neku promjenu u našim zajednicama. A kako naše zajednice jačaju, moći će se uvezivati sa drugim. Znamo da kada vlade imaju viška budžeta (što se ne dešava baš često) interesne grupe se zubima i noktima bore za novac. Kod zekata je to drugačije: Sam Allah uzvišeni ga je podijelio. Nijedno čovjek ne može utjecati na to da se zekat da nekom drugom mimo onome kome je Allah to propisao.

Sada, znamo da obično zekat primaju ljudi koji su siromašni. Međutim, želio bih da vas uputim na još neka mjesta gdje možete dati zekat.

Kome se, osim siromašnih, može se davati zekat?


Prvo: El-muellefat kulubuhum – oni čija su srca bliska islamu. Stoga, ideja je: ukoliko se uozbiljimo u da’vi i ulažemo dovoljno truda, možemo koristiti novac od zekata da srca ljudi približimo poruci La ilahe illallah, Muhammedur-resulullah. Jedan univerzitet u Kanadi dnevno na ramazanskom iftaru ima preko 700 ljudi! Da li su svi muslimani? Ko zna. Ali, subhanallah, sa svim dobročinstvom hranjena ljudi, dekan je sam bio sponzor prvog iftara! To je snaga sadake kada se na ispravan način raspodijeli.

Drugo: Er-rikab (oslobađanje od ropstva). Novac od zekata se može iskoristiti da se oslobode robovi. Ovdje, u SAD, kako je naša ’ulema rekla, imamo žrtve – pritvorenike Patriotskog akta koji su zatočeni ni zbog čega drugog do zbog njihov porijekla, koji time postaju podesni za zekat sa ovog aspekta. Ovo je tim preče, jer njihova pravna odbrana košta stotinama hiljada dolara. Subhanallah! Ideja: novac od zekata se može koristiti da se brane prava nepravedno zatvorene braće.

Treće: garimun (dužnici). Zekat može, dakle, ići i na oslobađanje ljudi od okova duga. Samo razmislite o sljedećim podacima:

- Prosječan kreditni raspolagajući iznos iznosi $7,000.
- Prosječna kamatna stopa je 19%.
- Naknade za zakašnjelo plaćanje su sada $25 i više.
- Prosječno domaćinstvo ima 10 kreditnih kartica.
- Približno svako drugo domaćinstvo u Americi kaže da ima problema sa plaćanjem minimalnih mjesečnih troškova. Time njima bankrot izgleda neizbježan.
- Prošle godine, 1 300 000 Amerikanaca je prijavilo bankrot, najveći broj bankrota poznat u historiji naše nacije.
- Kompanije koje daju kreditne kartice šalju prosječnom Amerikancu opomene sedam puta godišnje.
- Za prosječan kreditni raspolagajući iznos bi bilo potrebno 25 godina da se otplati, plaćajući mjesečno minimalan iznos.

Jedna napomena! Zekat ne treba da ide u otplaćivanje uzaludnih dugova. Zaista je izuzetno moćna stvar za jednu zajednicu da njeni članovi nemaju dugova. Kada prestaju biti dužnici, aktivno doprinose u svojoj zajednici i svako ima koristi. A sva zahvala pripada Allahu.


Džennetska berza!

Na kraju, oni koji trguju dionicama načule uši kad god se priča o tome gdje treba ulagati. I ja ću vam sad dati jedan savjet, ali ne u vezi sa dionicama. Ja ga zovem: savjet za džennetsku berzu© (Khutbah.com).

Savjet za džennetsku berzu: naše zajednice, elhamdulillah, jesu blagoslovljene zajednice, koje nesebično daju. Allah najbolje zna, ali razlog što je zekat zapostavljen jeste nedostatak obrazovanja i dobre mreže raspodjele zekata. Sve što je potrebno jeste jedan vođa posvećem svome poslu koji bi uspostavio raspodjelu zekata u svojoj okolini. Samo jedan vođa i zekat stiže do onih kojima je stvarno potreban.

Onome ko ovo ispuni, pripada sva nagrada! Zamislite sve ljude koji će okoristiti od ove mreže dijeljenja zekata. Onaj ko prokrči put distribuciji zekata će nastavljati da dobija nagrada čak i nakon što preseli.

Inša’Allah da ti budeš taj blagoslovljeni vođa koji će dići na noge svoju lokalnu fondaciju zekata! Reci: “Amin!” i odmah kreni da ostvaruješ ovaj cilj!

“Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju.” (Sura El-Mu’minun, 1-4)

Izvor: IslamicAwakening.Com

(Prevod hutbe Muhammeda eš-Šerifa)
Za Islambosna.ba preveo: brat Haris


MOJI FAVORITI
Hikaje- mudrosti
blob
U urbanoj sahari života
LJEPOTA DUSE
Ishranom do zdravlja
hadzinica
HADISI
ensarijka
ViPromo
GAZIJE TEWHIDA - PONOS UMMETA
Old postcards of Bosnia -Herzegovina
Ponuda koju ne možete odbiti
Ograničena vremenom
Čudan zeman nastade
Kozarački kuhar
SREBRENI LJILJAN
SRETNO LI JE SRCE U KOM SE LJUBAV NASTANI!
Studio Islama
OAZA ISLAMA
nestabilna
Cvjetna bajka
Kapetan Hajro - Zmaj od Majevice
Kod Allaha s.w.t. jedina priznata vjera - Islam
Studio-Din
Ummet
KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni!
Ruhul atire
Budi optimista pa cak i ako se nalazis usred oluje
Cool Sofra
Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!
Ponosna u Islamu
SNAGOM VJERE DO SAVRŠENSTVA DUŠE
All for fun...
Proud Muslimah
Flγing without wings.
IT`S SO FUCKING UNREAL ... YOU CANT BELIEVE IT !!!
necu zvake vrati kusur
VIII-2 4EVER
bosniancook
Fukare Tuzla 1987
rebelde way- buntovnici
*Torcida* Novi Travnik
toho
Hudur - prisutnost srca, svjesnost Allaha dž.š.
Rossoneri blog
YOU ARE THE REASON I WAKE UP EVERY DAY..
ANONIMUS
!!flowers!!
MA MOZDA I NIJE SVE TAKO SIVO..posjeti pa vidi !:D
više...

BROJAČ POSJETA
248354

Powered by Blogger.ba