Bosansko Hercegovacka Islamska Zajednica u NY

Ti koji si skrenuo sa pravog puta, vrijeme je da stanes i razmislis dok konacni sud ne dodje.Gospodar nas je blizu.Molimo Te Allahu dz.s uputi nas dok kasno nije...

14.07.2009.

Lejle-i-Miradz.

Selam Alejkum drage i postovane dzematlije. Zelimo vas obavjestiti da cemo u Petak biti u nasim dzamijskim prostorijama radi Lejlei-Miradza.Da se prisjetimo naseg Resula a.s  Bujrum.Dodjite  17.Jula u 7:00 pm. Zatim cemo odrzati predavanje klanjati Aksam-namaz,a ako su domacice raspolozene mogu  poslije predavanja  posluziti  nesto slatko.    

    Ako Bog da, u Petak, 17. Jula,  noć koju muslimani tradicionalno obilježavaju kao Lejlei-Miradž. Baš u toj noći, po mišljenju većine islamskih učenjaka, hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, prebačen je u jednoj noći od Mekke do Jerusalema, od Haremi Šerifa – Kabe, časnoga Hrama (Mesdžidul Harām), do Kudsa, dalekoga Hrama (Mesdžidul Aksā), što se naziva isrā. U Kur’anu se veli: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.              (el-Isrā, 1.)                                                                                                                 

 Tada je hazreti Muhammed, alejhisselam, bio imam (predvodnik) u namazu svim ostalim pejgamberima, alejhimusselam, koje je dragi Allah, džellešanuhu, na za nas začuđujući način okupio u džamiji. Nakon obavljenoga namaza, hazreti Ahmed Muhammed Mustafa, alejhisselam, na Buraku je prenesen sa Zemlje do najviših nematerijalnih sfera, što Kur’an oslovljava riječima: zatim se približio, pa nadnio, - blizu koliko dva luka ili bliže -.      

                                              (en-Nedžm, 8., 9.)

Ovo Poslanikovo, alejhisselam, uspinjanje na najviše visine naziva se miradž.  U Kur’anu je rečeno da je hazreti Muhammed, alejhisselam, preveden u Kuds. Također, u hadisu hazreti Pejgamber, alejhisselam, između ostalog kaže:‘Urridže bī (uznesen sam).   

Oba, izuzetno bitna, događaja nisu se desila i nisu se mogla desiti Poslanikovim, alejhisselam, sposobnostima i moćima. Oba događaja desila su se izvan njegove moći i volje. Uzvišeni Allah prvo je “preveo” Muhammeda, alejhisselam, od Mekke do Jerusalema, a potom ga je “uznijeo”. 

Po  Muhammedovome, alejhisselam, hadisu, namaz je “mi‘rādžul mu’minīn” (miradž vjernikâ). Kao i Muhammed, alejhisselam, i naše je da budemo spremni, tjelesnom čistoćom, te čistotom srca i nijjeta (namjere), a naše duhovno uzdignuće dalje ovisi od Allahove naklonosti prema nama  Allahov Poslanik, alejhisselam, prvo je obavio namaz, a potom je izravno motrio duhovne ljepote. Prvo je prešao dug put, a tek se onda uspeo na neviđene visine.

U naše vrijeme, sve se odvija na jedan veoma ubrzan način, sve je ili “ekspresno” ili “instant”. Ipak, one trajne stvari uvijek zahtijevaju pažnju i strpljenje. Ne može se očekivati da se čovjek “preko noći” uspne do visokih stupnjeva. Niko to nikome ne može obećati jer:

Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim  i Ibrahimovim: -

 koji je obaveze potpuno ispunjavao –da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi,i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi,i da će se trud njegov sigurno iskazati.(en-Nedžm, 36.-40.)

Za dar bîvanja Božijim prijateljem, potrebni su napor i žrtva. Najisplatniji napor i najkorisnija žrtva jeste namaz, odvajanje vremena namijenjenoga isključivo dragome Allahu. Namaz ništa, na Ovome svijetu, ne može nadomjestiti. Namaz je za nas nužda, kako kaže Uzvišeni:

Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klānjaj i namaz obavljaj - da bi Me se sjetio!

(Taha, 14.)Pored obaveznih namaza, čovjek se treba truditi kad god može klanjati i dobrovoljni namaz (nafilu), koja nam, ako Bog da, može biti od dvostruke koristi.

Prvo, na Sudnjemu danu može nam uzvišeni Gospodar neki propušteni ili neispravan namaz nadomjestiti klanjanom nafilom. Drugo, koliko god da smo iskreni i duhovno jaki, svaka naredna nafila može nas još više osnažiti i još nam više mjesto kod uzvišenoga Allaha osigurati.

U knjizi “Hazīnetul-esrār”, hazreti Muhammed Hakkī Nāzilī objašnjava jedan namaz, nafilu, koji je lijepo klanjati u noći kada obilježavamo Lejletul-miradž.

Klanja se dvanaest rekata, a na svakome rekatu prouči se, nakon Fatihe, sura Ihlas (kulhu vallahu Ehad), i to jedan put. Selam se predaje nakon svaka dva rekata.

Nakon posljednjega selama, dakle, kada sklanjamo svih dvanaest rekata, prouči se stotinu puta “Subhānallāhi vel hamdu lillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber” (slavljen je Allah, hvala Allahu, i nema drugoga božanstva osim Allaha, Allah je najveći).

Potom se stotinu puta prouči istigfar - “estagfirullāh”.

Onda se stotinu puta donese salavat na hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam – naprimjer “Allāhhumme salli ‘alā sejjidinā Muhammedin ve ‘alā Ālih”.

Hazreti Nāzilī veli da se nakon toga može proučiti bilo koja dova, ako Bog da bit će kabul (uslišana). Dan koji slijedi, ko je to u mogućnosti, treba ispostiti.

17.06.2009.

AKIKA

Akika je zalog za novorođenče

Rekao je Poslanik, a. s.: "Za (život) svakog novorođenog djeteta zalog je njegova akika, koja se kolje sedmi dan po njegovu rodenju, kad mu se daje ime i brije (šiša) kosa" (hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai i drugi). Novorođenče obraduje cijelu porodicu, najviše roditelje. Od silne radosti roditelji su spremni sve uraditi. Ali, mnogi ne znaju da su u islamu propisane obaveze prema novorodenom djetetu, u što sigurno ne spada pravljenje pijanki i slavljenje rodendana. Naša saradnica potrudila se da objasni šta sve trebaju uraditi roditelji kad ih Allah, dž. š., obraduje djetetom

Mnoštvo je propisa u vezi sa novorodencetom. Navest cemo neke od njih.
Akika je klanje kurbana povodom rodenja djeteta. Hanefijski pravnici smatraju da je akika mubah, da nije mustehab, jer propisani kurban zamjenjuje sve što se kolje prije njega. Zamjenu potvrduju rijeci Aiše, r. a.: "Kurban zamjenjuje sve što se kolje prije njega". El-Lejs i Davud ez-Zahiri akiku smatraju vadžibom. Propisanost akike ...

Smisao akike se ogleda u tome što je ona, s jedne strane, svojevrsni vid zahvalnosti Uzvišenom Allahu na darovanom djetetu, a, s druge strane, umiljavanje Allahu da radi prinesene žrtve sacuva život i zdravlje djeteta

Akika je pritvrdeni sunnet za djetetove staratelje koju su u mogucnosti, jer je Allahov Rekao je Poslanik, a. s.: "Za (život) svakog novorodenog djeteta zalog je njegova akika, koja se kolje sedmi dan po njegovu rodenju, kad mu se daje ime i brije (šiša) kosa" (hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai i drugi).
U hadisu se kaže da je svako dijete privezano za svoju akiku, što po mišljenju uleme znaci da ce djetetu kojem nije priredena akika biti onemoguceno da se zauzima za svoje roditelje, dok neki kažu da ce to uticati na njegov odgoj (hadis bilježe autori “Sunena” i Ahmed, koji kaže da je hadis sahih).

Za akiku važe propisi kurbana u pogledu starosne dobi, nepostojanja mahane i podjele, izuzev što pri klanju akike nije dozvoljeno udruživanje (jer govece i deva mogu vrijediti kao kurban za sedam osoba, ukoliko su se one udružile). Starosna dob kurbana

Ako se kolje ovca, kurban mora biti star najmanje godinu dana. Koza i govece moraju imati po dvije godine ili približno toliko, a deva cetiri godine. Kurban ne smije imati mahanu koja bi umanjila vrijednost mesa. Ne smije biti hrom niti bolestan, niti suviše mršav. Dopušteno je da kurban bude prepolovljenog uha ili slomljenog roga. Ona ovca koja se, iz bilo kojih razloga, ne bi mogla zaklati u kurban, ne može se zaklati ni kao akika. Najvrjednije je da se zakolje rogat, mlad ovan. Ne smije se prodavati meso akike niti kožica. Medutim, imam Ahmed dozvoljava, na osnovu predaje, prodaju kožice i glave, s tim da se taj novac podijeli kao sadaka za dijete. Pokudeno je namazati glavu novorodenceta krvlju akike. Šta se uci prilikom klanja akike?

Uci se dova: ALLAHUMME MINKE VE ILEJKE AKIKA FULAN, na osnovu hadisa koji prenosi Bejheki, ciji je lanac prenosilaca dobar. Navodi se od Aiše, r. a., da je Poslanik, s. a. v. s., kad je klao akiku za Hasana i Husejna, rekao: "Recite: 'BISMILLAH, ALLAHUMME LEKE VE ILEJKE AKIKA FULAN".
Podjela mesa

Mustehab je meso akike, kao i meso kurbana podijeliti na tri dijela:
jedan dio ostaviti za ukucane,

jedan dio podijeliti kao sadaku siromasima i
jedan dio pokloniti prijateljima i komšijama.

Mustehab je dati babici mesa od akike. Ebu-Davud prenosi da je Poslanik, s. a. v. s., rekao, kad je Fatima klala akiku za Hasana i Husejna, da pošalju babici mesa od akike. Koliko se ovaca kolje za djecaka, a koliko za djevojcicu?

Malikijski pravnici smatraju da je bolje zaklati po jednu ovcu za djecaka i za djevojcicu na što ukazuje hadis koji prenosi Ibn-Abbas u kome se govori da je Poslanik, s. a. v. s., zaklao po jednu ovcu Hasanu i Husejnu (hadis bilježe Ebu-Davud i Nesai). To je, po njima, najrazumnije i najlakše. Šafijski i hanbelijski pravnici smatraju da se za djecaka kolju dvije ovce, a za djevojcicu jedna, na što ukazuju rijeci Aiše, r. a.: "Za djecaka dvije ovce približnih godina i da su slicne, a za djevojcicu jedna ovca" (hadis bilježe Ahmed i Tirmizi).
Najbolje je da se za djecaka zakolju dvije ovce približnih godina i da su slicne, a za djevojcicu jedna ovca. Prenosi se da je Ummu Kerzi el-Ka'ba rekla: "Cula sam da Allahov Poslanik, s. a. v. s., kaže: 'Za djecaka se kolju dvije ovce približnih godina i da su slicne, a za djevojcicu jedna ovca'".

Mustehab je da se akika kolje sedmi dan po rodenju djeteta, ako postoji mogucnost za to, ili cetrnaesti ili dvadeset prvi dan po rodenju. Ako ne postoji mogucnost, onda se akika može zaklati bilo koji dan. U hadisu koji prenosi Bejheki navodi se vrijeme klanja akike: "Akika se kolje sedmi ili cetrnaesti ili dvadeset prvi dan po rodenju djeteta".
Mendub je zaklati akiku u vremenu kad se obavlja duha-namaz. Ne treba klati akiku tokom noci. Ako dijete umre prije nego što napuni sedam dana, za njega se nece klati akika.

Spajanje kurbana i akike Hanbelijski ucenjaci smatraju: kad se podudare Kurban-bajram i dan akike, dozvoljen je jedan kurban za oboje, kao što je dozvoljeno jedno kupanje kad se podudare bajram i džuma.

Nadijevanje imena Sunnet je novorodencetu izabrati lijepo ime, na što ukazuje hadis: "Bit cete prozvani na Sudnjem danu po svojim imenima, po imenima oceva svojih. Nadijevajte lijepa imena!" (hadis bilježi Ebu-Davud.)

Najljepša imena su Abdullah i Abdurrahman, na što ukazuje hadis koji prenosi Muslim.
Ispravno je nadijevati imena meleka, poslanika, zatim ime Taha, Jasin...Dozvoljeno je nadijevanje više imena od jednog.Dozvoljeno je davanje lijepih nadimaka kao što su nadimci ashaba, r. a., naprimjer Omer el-Faruk, Hamza Esedullah, Halid Sejfullah itd. Haram je nadijevanje imena kojih je dostojan samo Allah, kao što su: Kuddus, Halik, Er-Rahman itd.

Neka pokudena imena Poslanik, s. a. v. s., zabranio je nadijevanje sljedecih imena: Jesar, Rebah, Nedžih i Efleh zato što ona mogu dovesti do vrijedanja (psovanja). Prenosi se od Semre, r. a., da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: "Ne nadijevajte djecaku imena Jesar, ni Rebah, ni Nedžih niti Efleh..." Haram je davanje nadimaka po osobama koje su prezrene u islamu. Pokudeno je nadijevati ružna imena kao što su Zalim, Himar, Kulejb itd. Ibn-Hazm kaže: "Postoji saglasnost o zabrani davanja imena kojima se ukazuje na robovanje mimo Allahu, kao što su imena Abdul-Uzza, Abdu Hubel, Abdu Omer..."

Sunnet je promijeniti ružno ime. Muslim bilježi da je Poslanik, s. a. v. s., promijenio ime Asja u Džemila. Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik, s. a. v. s., promijenio ime Berra u ime Zejneb, a to je bila Zejneb bint-Džahš.
Šišanje djecije kose

Sunnet je obrijati (ošišati) djecaku kosu i podijeliti sadaku u težini djecije kose (ukoliko za to postoji mogucnost). Dokaz za ovo je hadis koji bilježe Ahmed i Tirmizi od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., zaklao jednu ovcu za Hasana, rekavši Fatimi, r. a.: "Fatima, obrij (ošišaj) mu glavu i udijeli sadaku siromasima u težini kose". Izvagali su kosu, a njena težina je iznosila u vrijednosti jednog dirhema ili nekoliko dirhema.
Kad je rijec o brijanju djecije glave, treba napomenuti da je to mustehab (po nekim ucenjacima sunnet) samo za mušku djecu, a ne i žensku. Mekruh je obrijati kosu ženskog djeteta.

Ucenje ezana i ikameta Sunnet je prouciti ezan na desno uho novorodenceta, a ikamet na lijevo uho, kako bi prvo što dijete cuje bilo Allahovo ime.

Islamski ucenjaci kažu da je, kad se rodi, novorodencetu lijepo na desno uho prouciti ezan, a na lijevo ikamet u želji da ga Allah sacuva od džinske vještice (Ummus-sibjan). U tom smislu se prenosi da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao: "Kome se rodi dijete, pa mu na desno uho prouci ezan, a na lijevo ikamet, nece mu nauditi vještica (Ummus-sibjan)".
Ucenje dova

Sunnet je prouciti na desno uho novorodenceta sljedecu dovu: INNI EIZUHA BIKE VE ZURIJETUHA MINEŠ-ŠEJTANIR-RADžIM.
Pored ezana, ikameta i dove, sunnet je pruciti djetetu na desno uho nešto iz Kur'ana, koji god se žele ajeti, a Ibn-Rezin u svom "Musnedu" bilježi da je Poslanik, s. a. v. s., ucio suru Ihlas na desno uho novorodenceta.

Trljanje nepceta Sunnet je trljati nepce novorodenceta hurmom. Ako nema hurme, onda treba trljati necim slatkim. Muslim i Buharija u svojim “Sahihima” bilježe da je Ebu-Musa rekao: "Roden mi je sin, pa sam otišao Allahovom Poslaniku, s. a. v. s., sa sinom. Poslanik, s. a. v. s., mu je nadio ime Ibrahim. Trljao mu je nepce hurmom". Buhari dodaje: "Proucio mu je dovu za bereket". Enes, r. a., prenosi hadis: "Otišao sam (sa Abdullahom b. Ebi Talhom Poslaniku, s. a. v. s., kad se Abdullah rodio. Poslanik me pitao: 'Imaš li hurmu?' Odgovorio sam: 'Da'. Dao sam mu hurme. Žvakao ih je, a zatim mu (Abdullahu) otvorio usta, te izbacio (ižvakane hurme) iz svojih usta u njegova, pa se oblizao. Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: 'Zašticeno zrno je hurma'. Dao mu je ime Abdullah".

Cestitanje roditeljima Mendub je cestitati rodenje djeteta roditeljima govoreci: BAREKALLAHU LEKE (LEKI) FIL-MEVHUBI LEKE (LEKI), VE ŠEKERTEL-VAHIB VE BELEGA EŠUDEHU VE REZAKTE BIRREHU).

Odgovara se sljedecim rijecima: BAREKALLAHU LEKE (LEKI) VE BAREKE ALEJKE (ALEJKI), ili: EDŽZELALLAHU SEVABEK) i slicno.
Bušenje ušiju

Hanbelijski pravnici dozvoljavaju bušenje ušiju djevojcici radi nošenja nakita, a mekruh je to ciniti djecaku. Takoder, postoji fetva hanefijskih pravnika da nema zapreke za bušenje ušiju djevojcici zato što je to bila praksa u džahilijetu, a Poslanik, s. a. v. s., to nije zabranio.
Sunecenje

Sunecenje (obrezivanje) je pritvrdeni sunnet za djecake.

30.05.2009.

Bosnjaci.net

Danas u jutarnjim sabahskim sahtima,opet je napadnta stranica Bosnjaci.net.

Brzom reakcijom citalaca ove stranice uspostavljena je i konekcija telefonima sto je na vrijeme sacuvana veca kolicina materijala.Dok sam usao na stranicu i posao da citam o koncertu u Sarajevu,taj isti momenat mi je sa monitora sklonjen ovaj clanak.Zatim je na istom mjestu pisalo.Da je stranica jaka od Hackera,ali nije dovoljna za nas profesionalce,jer smo mi profesionalci:Rekli su Grcki hackeri.Zatim je sa desne strane pocelo skidanje reklama.

Jos jednom je pokazalo da Bosnjaci.net svojom istinom diraju one koji u sebi nose zlobnju i sire nered medju normalnim svjetom. Dragi citaoci Bosnjaci.net.Oni koji su osujetili ovaj vec po ko zna koji napad,budite budni jer i ovo je jedan dio borbe za nasu jedinstvenu BiH.nisu na ovoj stranici samo Bosnjaci,ima i onih koji ma je BiH u srcu,a ne na Atlasu svjeta.

Selami.

Vahid D.

28.05.2009.

Na Ahiret preselio Sakib Kerla

                                             

Svi smo Allahovi i svi cemo se Njemu vratiti...

Obavjestavamo sve clanove nase Islamske Zajednice da je na Ahiret preselio nas brat u vjeri i clan nase Islamske Zajednice.SAKIB KERLA.Molimo Uzvisenog Allaha dz.s da mu podari Dzennetske basce,a njegovoj porodici podari sabura.

Dzenaza ce se obaviti Maja 31.2009 tj. Nedjelja u 1:00 pm u nasoj dzamiji BHICNY na adresi 18-02 Astoria Blvd. Astoria NY 11102.

Pozovite komsije i prijatelje,da dostojanstveno posljednji put ispratimo naseg rahmetli brata i dzematliju.

Nasa IZ stoji na raspolaganju porodici rahmetlije.

Selam.

Odbor BHICNY.

16.05.2009.

Šta je potrebno za stupanje u brak?

 

Pitanje: Es-selamu alejkum! Šta je potrebno da bi dvoje muslimana stupili u brak po Šerijatu? Šta je najbolje za dvoje muslimana koji se vole, a ne mogu stupiti u brak jer ne mogu sami da se izdržavaju?

 

Odgovor: Ovo pitanje sastoji se iz dva dijela, pa ću na svaki dio pokušati zasebno odgovoriti.

- Da bi momak i djevojka stupili u brak koji će biti sukladan načelima Šerijata, potrebno je da se za to ispune neophodni uvjeti i otklone sumnje o postojanju bračnih zapreka, i da se nakon toga sklopi validan bračni ugovor.

U hadisu koji se prenosi od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: ''O skupino momaka, onaj koji je od vas u mogućnosti, neka se oženi, jer se time najbolje čuva pogled i to je najbolja zaštita za polni organ. Onaj koji nije u mogućnosti, takav neka posti jer će se time zaštititi.'' (El-Buhari i Muslim)

U navedenim riječima našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, jasno se primjećuje podstrek na brak svim momcima i djevojkama koji za to imaju mogućnosti, odnosno koji su sposobni da riješe i obezbijede sve neophodnosti i životne potrebe koje bračni život i osamostaljenje iziskuju. Na taj način će se sačuvati od smutnje i ljudskih prohtjeva koji će mu, ukoliko ih brakom i čednim bračnim životom ne ukroti, nauditi i nanijeti veliku štetu po ovosvjetski, a pogotovo njegov ahiretski vječni život. Onaj koji nema mogućnosti za brak, takav neka svoje prohtjeve ukroti istinskim postom koji je, zaista, izvanredna brana od svih poroka i neugodnosti.

Nakon ostvarenja mogućnosti za bračni život, čovjek treba da bude uvjeren da ne postoje bračne zapreke izmeðu njega i njegove izabranice. Te zapreke mogu biti vremenski ograničene, a mogu biti i stalne. O tim zaprekama možeš se detaljnije upoznati u fikhskim knjigama.

Nakon toga, da bi tvoja izabranica tebi postala šerijatski dozvoljena za brak, treba se sklopiti validan bračni ugovor pred šerijatski obrazovanom i validnom osobom. Šerijat je taj ugovor uvjetovao, prije svega, prethodnom dozvolom djevojčinog autentičnog staratelja, zatim pristankom i zadovoljstvom djevojke sa momkom kao njenim budućim suprugom, odredbom mehra i prisustvom validnih svjedoka, odnosno obznanjenjem sklapanja braka.

- Što se tiče drugog dijela pitanja, valja kazati da Šerijat ne dozvoljava bilo kakvo vanbračno povezivanje i kontaktiranje izmeðu momka i djevojke koji nisu u bliskim rodbinskim vezama. Meðutim, on dozvoljava vjeridbu koja ima ulogu pričeka i meðusobnog obećanja budućih supružnika da će se jedno sa drugim uskoro šerijatski vjenčati. Ipak, vjeridbom se ne dokida zabrana njihovog bliskog kontaktiranja, odnosno vjerena djevojka i dalje nosi status njemu zabranjene osobe – strankinje – sve dok je ne vjenča.

S obzirom da se u pitanju jasno naglašava da momak i djevojka nemaju neophodnih mogućnosti za stupanje u brak, iskreno im savjetujem da se okrenu i zamole Gospodara svih svjetova da im pomogne i olakša, te da izvrše šerijatsku vjeridbu, i da se momak više angažuje na ostvarenju mogućnosti za stupanje u brak sa svojom vjerenicom. Ukoliko budu iskreni, Allah će im pomoći i uskoro iznaći izlaz iz njihovog stanja. Allah najbolje zna, i neka su salavati i selami na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve istinske sljedbenike.

Odgovorio: Smail L. Handžić

18.04.2009.

Hutba sa mimbera džamije u Zagrebu Reisa dr.Mustafe ef.Cerica

Preuzeto sa: www.Bosnjaci.net
POVUĆI SE PRED BRATOM ZA LJUBAV ZAJEDNIŠTVA NIJE PORAZ
Autor: Dr. Mustafa Cerić, Reisu-l-ulema
Objavljeno: 17. April 2009. 13:04:16
Dr. Mustafa ef. CERIĆ, reisu-l-ulema: Neki porazi su zapravo pobjede. Povući se pred bratom za ljubav zajedništva nije poraz. Odustati od ličnih interesa radi općeg dobra nije poraz. Ustupiti mjesto boljem i djelotvornijejem od sebe u poslovima od općeg interesa nije poraz, već pobjeda od općeg značaja. Zato ideju o dobrim i korisnim porazima – od kojih čovjek uči, gdje se čovjek odriče i dopušta da pobijedi bolje rješenje za opće dobtro – ne treba odbaciti, već tu ideju treba promovirati.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je danas u džamiji u Zagrebu imamio džumu-namaz i održao hutbu.

Misliti život je kao čitati mapu prije putovanja
-Draga braćo i sestre,
U Časnom Kur'anu Uzvišni Allah kaže: - Allah neće promijeniti stanje jdnog naroda sve dok se taj narod sam ne promijni!
Život bez jasne predodžbe i snažnog principa podložan je slučajnostima a to znači da je ovisan o ciljevima i odlukama nekog drugog a ne o osobi koja život živi. Život vrijedan življenja ima jasne ciljeve, koje osoba svjesno i savjesno bira i osmišljeno ih ostvaruje u zamršenoj mreži društvenih i povijesnih zbivanja. Osmišljen život je život utemeljen na sistemu vrijednosti koji čovjeku daje orjentaciju u vremenu i prostoru. Misliti život je kao čitati mapu prije putovanja. Naravno, čitanje mape nije isto što i samo putovanje, ali čitanjem razaznajmo put koji nas vodi do mjesta kojem idemo. Čovjek koji ne misli svoj život sličan je putniku koji po svijetu putuje bez mape pa gdje god krene ista je vjerovatnoća da bude na pravom ili krivom putu. Ako je na pravom putu, ali nije svjestan toga, onda to nema pravu vrijednost. Ako je, pak, na krivom putu, a nije svjestan toga, onda je to put ka propasti.

Mapa života je Božja knjiga
Dakle, čovjek koji živi neosmišljen život prepušten je slučajnostima, koje ga čine besciljnim, nesigurnim i nesretnim. Zato je važno da imamo mapu životnog puta i, naravno, važno je da tu mapu znamo čitati. Dakako, Stvoritelj i Gospodar života najbolje zna šta je život i šta su njegove potrebe. I zato je naravno da je najbolja mapa ljudskog života ona koju nudi Stvoritelj i Gospodar svega što postoji. Ta mapa su riječi Božje kao znakovi (ājeti) na životnom putu. Mapa je Božja knjiga – Kur'an koju treba čitati i iz nje naučiti da je smisao ljudskog života u usvajanju sistema vrijednosti koji sadrži promicanje dobra i suzbijanje zla. - Bili ste najbolji narod u povijesti – kaže se u Kur'anu Časnom – onda kad ste promicali dobro i susbijali zlo i kad ste imali pouzdanu vjeru u Boga... (Kur'an,3:110).
To je bît poruke islama – vjera u Boga kao motiv da se promoviraju moralne vrijdnosti bez kojih nema ni ljudskog uspjeha ni ljudskog spasa. Ne mogu se ničim zamijeniti moralni zahtjevi čednosti, poštenja, iskrenosti, pravednosti, tolerancije, suživota i samilosti, kao što se ničim ne mogu opravdati nemoralni postupci bestidnosti, pokvarenosti, laži, nepravde, netolerancije, nasilja i bezosjećajnosti za ljudsku patnju i bol. To je univerzalni sistem moralnih vrijednosti nad kojim niko nema monopol, već svako ima mogućnost da kroz usvajanje moralnih vrijednosti postigne uspjeh na ovome i spas na drugom svijetu.


Važno je da znamo čitati univerzalnu mapu, ali je isto tako važno da znamo čitati partikularnu mapu našeg životnog puta na kojoj Zagrebačka džamija zauzima vidno mjesto. Da, tako je – danas smo ovdje da to jasno i glasno kažmo: Zagrebačka džamija, Islamaka zajednica te bošnjačka zajednica u Hrvatskoj neodvojivi su dio našeg zajedničkog partikularnog vjerskog, kulturnog i nacionalnog identita.
Odustati od ličnih interesa radi općeg dobra nije poraz
Na prvi pogled poraz i pobjeda su lice i naličje jedne medalje koji trebaju jedno drugo da bi oboje imali smisla. No, to nije uvijek tako. Ima poraza iza kojih ne slijede pobijede i obratno - ima pobjeda koje ne dolaze kao posljedica poraza. Neki porazi su zapravo pobjede. Povući se pred bratom za ljubav zajedništva nije poraz. Odustati od ličnih interesa radi općeg dobra nije poraz. Ustupiti mjesto boljem i djelotvornijejem od sebe u poslovima od općeg interesa nije poraz, već pobjeda od općeg značaja. Zato ideju o dobrim i korisnim porazima – od kojih čovjek uči, gdje se čovjek odriče i dopušta da pobijedi bolje rješenje za opće dobtro – ne treba odbaciti, već tu ideju treba promovirati. Prihvatiti uvjerljivije argumnte i prdati se legitimnim pravima drugoga nije poraz, već prava pobjeda.

Za spas ljudske duše nije dovoljna samo vjera
Nadalje, za spas ljudske duše nije dovoljna samo vjera kao prosta umna spoznaja o neupitnoj sili koja vlada svijetom, već je uz to nužna i svijest o čovjekovoj odgovornosti za opće stanje svijeta. Naime, nekim ljudima je prihvatljiva vjera u Boga, kao nužna psihološka potreba, ali im nije prihvatljiva ideja o zagrobnom životu kao neodvojivom dijelu vjere u odgovornost pred Bogom, koja pretpostavlja nagradu ili kaznu zbog moralnog ili nemoralnog načina života. Ništa novo u ljudskom poimanju svijeta i života, jer mekkanski mušrici nisu negirali postojanje Boga ili više bogova. Oni su samo negirali mogućnost ponovnog proživljenja nakon smrti; oni su samo poricali bilo kakvu odgovornost pred Uzvišenim Bogom:
- Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanmo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni? I nama i još davno precima našim tim se prijetilo, ali to su samo izmišljotine naroda drevnih? Upitaj: „Čija je Zmlja i sve ono što je na njoj, znate li?“ „Allahova“ – odgopvorit će, a ti reci: „Pa zašto onda ne dođete sebi?“ Upitaj: „Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?“ „Allah“ – odgovorit će, a ti reci: „Pa zašto se onda ne bojite?“ Upitaj: „U čijoj je ruci vlast nad svima, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?“ „Od Allaha“ – odgovorit će, a ti reci: „Pa zašto onda dopuštate da budete zavdeni?“ (Kur'an, 23:82-89)
Slično misli i govori današnji čovjek. On zapravo živi i ponaša se kao da Boga nema. On misli da može poreči odgovornost za svoja zlodjela. Ovo su njegovi grijesi današnjice: obrazovanje bez odgoja; poslovanje bez etike; bogatsvo bez rada; uživanje bez svijesti i savjesti; politika bez principa; vjera bez morala; društvo bez familije.
Dakle, nije financijska, već moralna kriza koja današnji svijet opterećuje. Pohlepa da se bogati od tuđega rada, nije financijski problem, već je to problem ljudske nezasićene duše. Taj problem ne može riješiti novac, već ga može riješiti moralna svijest i savjest. Nije problem u nedostatku znanja ili informacija, već je problem u odgoju dobre volje kod čovjeka. Nije problem politika kao takva, već je problem neprincipjelno ponašanje onih koji imaju moć i silu. Nije problem u vjeri, već je problem u onima koji misle da je vjera moguća bez morala. Ne, to nije nikad bilo moguće na isti način kao što ni moral nije moguć bez vjere. Stoga danas nije više upitna vjera kao takva, već su upitni oni koji se služe vjerom da bi opravdali svoj nemoral.


Za Islamsku zajednicu u Bosni i Hrcgovini od prevlike je važnosti da položaj muslimana u Hrvatskoj bude jednakopravan, da se poštuju vjerske, kulturne i nacionalne posebnosti Bošnjaka te da se uloga bošnjačke zajdnice u Hrvatskoj u promicanju hrvatsko-bosanskih odnosa podigne na višu razinu od dosadašnje. Bošnjaci i Hrvati treba da unaređuju partnerski odnos u svakom pogledu zato što su upućni jedni na druge ne samo zbog gografskih, već i zbog povijesnih razloga od kojih su najvažniji pravo i sloboda na vlastiti kulturni i nacionalni identitet.
Dakle, moramo imati mapu životnog puta, koju će naša djeca znati čitati tako da idu pravim a ne krivim putem koji ih može odvesti do genocida.
Samo sa vjerom i moralom svijet se može promijniti nabolje
Samo sa vjerom i moralom svijet se može promijniti nabolje tako što ćemo imati obrazovanje sa odgojem; poslovanje sa etikom; bogatsvo sa radom; politiku sa principima; društvo sa familijom.
Draga braćo i sestre, uvijek je lakše govoriti o univrzalnoj nego o partikularnoj mapi našeg životnog puta. Posebno nama muslimanima u Europi i na Balkanu lakše je govoriti o onome što je tamo daleko nego o onome što je ovdje blizu. Jer kad god progovorimo o onome što nas boli ovdje i sada, odgovora nam da se nemamo pravo miješati u politiku vlastite sudbine mada su se svi oni umiješali da nam skroje mjeru, koja ne mora odgovarati nama, već mora bit prihvatljiva njima.
Naravno, važno je da znamo čitati univerzalnu mapu, ali je isto tako važno da znamo čitati partikularnu mapu našeg životnog puta na kojoj Zagrebačka džamija zauzima vidno mjesto. Da, tako je – danas smo ovdje da to jasno i glasno kažmo: Zagrebačka džamija, Islamaka zajednica te bošnjačka zajednica u Hrvatskoj neodvojivi su dio našeg zajedničkog partikularnog vjerskog, kulturnog i nacionalnog identita.

Bošnjaci i Hrvati treba da unaređuju partnerski odnos
Za Islamsku zajednicu u Bosni i Hrcgovini od prevlike je važnosti da položaj muslimana u Hrvatskoj bude jednakopravan, da se poštuju vjerske, kulturne i nacionalne posebnosti Bošnjaka te da se uloga bošnjačke zajdnice u Hrvatskoj u promicanju hrvatsko-bosanskih odnosa podigne na višu razinu od dosadašnje. Bošnjaci i Hrvati treba da unaređuju partnerski odnos u svakom pogledu zato što su upućni jedni na druge ne samo zbog gografskih, već i zbog povijesnih razloga od kojih su najvažniji pravo i sloboda na vlastiti kulturni i nacionalni identitet.
Dakle, moramo imati mapu životnog puta, koju će naša djeca znati čitati tako da idu pravim a ne krivim putem koji ih može odvesti do genocida.
Naš životni put mora biti osmišljen na principu jasnog sistema vrijdnosti, kojim se snaži naše zajedništvo i jedinstvo, jer bez toga nema nam spasa.
Zato na mapi našeg životnog puta mora biti upisan znak jedinstva u vjeri i ljubavi, kojeg niko od nas ne smije izgubiti iz vida ma gdje bio.
Allahu Svemoćni, osnaži nas u našoj namjeri da uvijek budemo u Tvojoj milosti i Tvom rizaluku!
Allahu Sveznajući, pouči nas da znamo čitati Tvoje znakove na putu do uspjeha na ovome i spasa na drugome svijetu!
Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojim blagodatima uvijek i na svako mjestu!
10.04.2009.

ŽELIMO LI BITI POPULARNI?

Preneseno sa:    www.Minber.ba      
04/April 2009

Piše: Amir Durmić

U nastojanju da se izdvoje iz sredine i po nečem (p)ostanu prepoznatljivi i slavni, pojedinci su spremni učiniti jako ekstremne korake. Historija bilježi mnogo slučajeva onih koji su po svaku cijenu željeli ovjekovječiti svoje ime i zauvijek se upisati na barem jednu stranicu povijesti, pa makar ono što su uradili bio zločin, ili nešto ružno i suludo.

 
Crni heroji
Možda je najupečatljiviji primjer takve osobe izvjesni Herostat, čovjek nepoznatog porijekla za koga neki kažu da je po zanimanju bio obućar, a koji je prema historijskim izvorima 356. godine p.n.e. namjerno zapalio grandioznu palaču (pagansko svetište) u Efesu u Maloj Aziji, koja se ubrajala u jedno od sedam svjetskih čuda, samo kako bi ga historija zapamtila. Ništa manje nije poznat ni suludi rimski car Neron koji je navodno namjerno zapalio Rim iz istog razloga iz kojeg je i Herostat zapalio hram u Efesu. Pošto ni jedan ni drugi nisu učinili ništa korisno za svoj narod ili čovječanstvo uopće, kako bi ih historija zapamtila kao dobročinitelje, odlučili su se da glupošću uklešu svoja imena u historiji čovječanstva, i u tome su definitivno uspjeli. Tipove ovakvih ambicija neki u žargonu nazivaju i crnim herojima. Međutim, broj svih dosadašnjih Herostata i Nerona nije ni približan cifri njihove današnje ideološke braće koja po bilo koju cijenu hoće da postanu slavni i da na sebe privuku pažnju. Svaka država, svaki grad pa čak i svako selo ima tipove koji imaju iste ambicije kao spomenuti dvojac, i često ne prežu ni od čega kako bi svijet čuo za njih, a razlika je samo u količini smjelosti (čitaj: ludosti) i granica do kojih žele ići. Možda je najsvježiji primjer toga nedavni događaj koji je potresao Njemačku, ali i čitav svijet, kada je sedamnaestogodišnjak Tim Kretschmer u krvavom pohodu na srednju školu u mjestu Winnenden ubio 16 osoba, a onda presudio i samome sebi. Poruka koju je noć prije pokolja ostavio na internetu glasila je: ''Čut ćete o meni sutra, zapamtite ime grada koji se zove Winnenden…'' I nažalost, svi smo čuli o njemu. S manje ekstremnim slučajevima susrećemo se skoro svakodnevno. Početak konzumiranja duhana i alkohola, a kasnije i lahkih i teških droga nije ništa drugo do pokušaj marginaliziranih pojedinaca da privuku pažnju na sebe i svoje ponašanje. Razne subkulture koje se u svijetu javljaju zadnjih decenija su isto tako uglavnom pokušaji određenih grupacija da svojim ekstravagantnim načinom oblačenja ili ponašanja, privuku pozornost i interesovanje okoline. U početku donekle u tome i uspijevaju, ali nakon što se okolina na njih navikne i postanu ''normalni'', mnogi idu i dalje te postaju sve luđi i luđi u svojim ionako dovoljno ludim i blesavim potezima. Iako tih budalaština ima i napretek, izdvajamo jednu o kojoj su nedavno izvještavali mediji. Nakon što su tetoviranje i pirsing postali uobičajene i već zastarjele metode ''izražavanja vlastite osobnosti'', kako to pagansko sakaćenje imaju običaj zvati njegovi poklonici, pojavilo se nešto sasvim novo za one najblesavije. Naime, odnedavno je moguće tetovirati i unutrašnje organe, tačnije srce. Ekipa hirurga, koji sebe nazivaju True Love Tattos, za cijenu koja se kreće između od 7.500 do 8.300 eura, svakome ko je dovoljno lud i željan makar kratkotrajnog publiciteta, otvorit će grudni koš i na srcu mu tetovirati ono što želi. Čitavu operaciju će snimiti kamerom i fotoaparatima kako bi dokazali da su profesionalno obavili posao. Već se više od 350 ljudi podvrglo ovoj ludoriji. Bez obzira kakve argumente i opravdanja navodili oni koji se upuštaju u ovakve ili slične budalaštine koje kontriraju svemu što se može nazvati zdravim razumom, u principu se najčešće radi o očajnim pokušajima priskrbljivanja makar mrvice popularnosti i publiciteta.  

Gorak je ukus slave
Kada i zaobiđemo crne heroje i sve vrste fanatika koji za publicitet i komadić slave žrtvuju sve što se žrtvovati može, te malo razmislimo o onim osobama koje su na neki (uvjetno rečeno) normalan i konvencionalan način uspjele prokrčiti svoj put do zvijezda te tako postale slavne i popularne, vidjet ćemo da mnogi od njih uopće ne uživaju u slavi i popularnosti za kojima su, kao i većina ljudi, toliko žudjeli. Danas se uglavnom najlakše i najbrže postaje slavan kroz jednu od tri profesije, koje su, ako se gledaju sveopća dobrobit i prosperitet čovječanstva, potpuno marginalne pa čak skoro i beskorisne. Naravno, radi se o sportu, glumi i muzici. Kristalno je jasno da ćemo svi prije čuti za nekog novog pjevača ili glumca, koji jedva da znaju čitati ili pisati, nego za nekog naučnika koji je decenijama radio na otkriću nekog prijeko potrebnog  lijeka ili na usavršavanju općekorisnog izuma koji će olakšati život svim ljudima. Krivca za ovako paradoksalnu situaciju prvenstveno možemo potražiti u biti ljudske duše kojoj su mnogo draži svirka, zabava i niske strasti nego trud, napor i izučavanje onoga što je korisno. Ništa manje nisu krivi ni mas-mediji koji u svojim sadržajima puno više prostora ustupaju muzici, filmovima i sportu, nego emisijama koje afirmiraju nauku i moral. Međutim, i nakon što postanu slavni i popularni, mnogi ljudi i iz tri spomenute branše počnu žaliti za vremenima kada nisu bili slavni. Život im jednostavno postane previše javan pa moraju potrošiti čitavo bogatstvo kako bi makar nakratko sačuvali privatnost i intimu. Svako pojavljivanje u javnosti takvih osoba popraćeno je objektivima kamera i blicevima fotoaparata, što mnogima postane tako naporno i dosadno da jednostavno počnu bježati od popularnosti više nego što su za njom nekoć trčali. Najmanji propusti i gafovi koje sebi priušte slavni, u recimo odijevanju, izjavama ili ponašanju, stavljaju se pod hiljade lupa raznih kritičara, što rezultira stalne medijske napade i javna ismijavanja koja bez sumnje ostavljaju loše posljedice na mentalno zdravlje i ponašanje većine tih ljudi. Iako naizgled uspješni i vrlo sretni, mnogi od njih nisu ništa drugo do duhovne nakaze čiji su ponašanje i životni put trasirani više zahtjevima menadžera, kritikama kritičara i željama i očekivanjima fanova, nego njihovim vlastitim izborom. Uzmemo li u obzir i činjenicu da je veliki broj slavnih osoba stalno na meti umno bolesnih simpatizera i raznih kriminalaca koji u njihovom bogatstvu i slavi vide odličnu priliku da se na brzinu (otmicom ili pljačkom) dokopaju njihovog novca, onda možemo biti sigurni da ovakva vrsta slave često donosi više lasti nego slasti i više tjeskobe nego rahatluka.   
 
Biti popularan kod Stvoritelja
Jedan engleski spisatelj mudro je rekao: ''Čovjek traži pohvalu da bi prestao sumnjati u samoga sebe, ali ravnodušan je prema aplauzu kada je siguran u uspjeh.'' Samopouzdanje je sigurno vrlo bitan faktor koji utječe na mentalno pa čak i fizičko stanje svakog čovjeka, a od količine sigurnosti nekog pojedinca u samoga sebe zavisi koliko će taj pojedinac biti produktivan i predan zanimanju kojim se bavi, bez obzira o kakvom se zanimanju radilo. Iskrene i konstruktivne pohvale bez sumnje mogu povećati samopouzdanje nekog čovjeka, kao što mu stalni napadi, potvore i konstantne kritike isto tako mogu, ako ne u potpunosti srozati, onda makar dobro uzdrmati njegovu sigurnost u samoga sebe. Dakle, stalnim pohvalama koje stižu od strane ljudi, čovjek postaje popularan u društvu i povećava mu se samopouzdanje, bez obzira što te pohvale često mogu biti neistinite, licemjerne ili izrečene zbog  priskrbljivanja neke koristi ili otklanjanja neke štete. Kakvo li tek onda samopouzdanje trebaju imati vjernici u Allaha i Njegovog Poslanika koji su ubijeđeni da kroz izvršavanje Allahovih naredbi i ostavljanje Allahovih zabrana zadobivaju Njegovu ljubav i naklonost, te bivaju onima s kojima se On hvali Svojim melekima? Od Abdullaha b. Amra, r.a., prenosi se da se Poslanik, s.a.v.s., nakon što su obavili akšam-namaz, obratio svojim ashabima rekavši: ''Obradujte se i budite sretni! Vaš Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata pa se s vama hvali Svojim melekima govoreći: 'Pogledajte u Moje robove, obavili su jedan od farzova pa iščekuju drugi!''' (Ibn Madže, br. 801, Ahmed, 2/186. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha, br. 661.) Onaj ko zadobije ljubav Uzvišenog Stvoritelja, zavoljet će ga i svi bogobojazni i plemeniti stanovnici nebesa i Zemlje, pa će tako postati ''popularan'' u čitavom kosmosu. Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Kada Allah zavoli nekog od Svojih robova, On pozove meleka Džibrila pa mu kaže: 'Ja sam zavolio tog i tog čovjeka pa ga zavoli i ti', pa ga zavoli i Džibril. Zatim Džibril razglasi na nebesima da je Allah zavolio tog čovjeka pa ga zavole i stanovnici nebesa, a zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju…'' (Buhari, br. 7485, Muslim, br. 2638) Zbog toga je svaki iskreni Allahov rob daleko popularniji i poznatiji od svih slavnih osoba na dunjaluku zajedno, pa makar on na ovom svijetu bio totalni anonimus, kojeg ljudi ponekad izbjegavaju ili čak i odbacuju. Siguran je da za njega zna njegov Stvoritelj i svi Njegovi meleki čiji je broj neusporedivo veći od broja svih ostalih nama poznatih stvorenja u kosmosu zajedno, i to mu je dovoljno. Takva osoba iskreno vjeruje i čini dobra djela, a pohvalu i nagradu očekuje prvenstveno od Gospodara svjetova. Njegove težnje i ambicije usmjerene su ka onom boljem i vječnom životu, i dok je god na istini i uputi, ne boji se prigovora ljudi. Ostane li čvrst i nepokolebljiv u svojoj vjeri, ne samo da će ga voljeti Gospodar i Njegovi meleki plemeniti, nego će se ta ljubav spustiti i na Zemlju, upravo onako kako je to Poslanik, s.a.v.s., i rekao u citiranom hadisu. Nebrojeno je mnogo primjera iskrenih Allahovih robova koji su bježali od dunjalučke slave i popularnosti više nego što ljudi danas trče za njom, i više su se trudili da skriju svoja dobra djela nego što se danas većina ljudi trudi da ih drugima predoči i prikaže, ali i pored toga, Allah ih je još i na dunjaluku uzvisio, i spomen na njih do Sudnjega dana ostavio. Zavoljele su ih sve čiste i plemenite duše vjernika, a čak ni mnogi nemuslimani nisu ostajali ravnodušni prema veličini uspjeha koji su na dunjaluku postigli. Kada bismo i mi svoja srca očistili od prljavštine grijeha, čvrsto se prihvatili Kur'ana i sunneta, i uz to u svojim dušama probudili uzvišene ambicije koje su vodile muslimane prvih generacija, na laži i potvore zavidnika ne bismo obraćali pažnju, a ni bilo kakve pohvale nas ne bi učinile oholim i obijesnim. Nadali bismo se Allahovoj milosti i bili sigurni u uspjeh, jer vjernicima je Allah uspjeh i zagarantovao: ''
 
''Allah je obećao vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A Allahovo zadovoljstvo i Njegova naklonost su veći od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!'' (Et-Tevbe, 72.)

 

25.03.2009.

ĆILIM SJEĆANJA ZA ŽRTVE GENOCIDA

U prostorijama Bosansko-hercegovačkog Islamskog centra u New Yorku promoviran projekat
ĆILIM SJEĆANJA ZA ŽRTVE GENOCIDA – TRADICIJOM PROTIV ZABORAVA
Autor: Uzeir Ramić
Objavljeno: 23. March 2009. 20:03:05
Preuzeto sa www.Bosnjaci.net

Naručite i sjećate se: Ćilim sjećanja u realizaciji BosFama
U četvrtak 19. marta u prostorijama Bosansko-hercegovačkog Islamskog Centra Njujork na Astoriji održana je promocija projekta “Ćilim Sjećanja na žrtve Genocida – Tradicijom protiv zaborava”.

Prisutnim musafirima se obratio predsjednik Bosansko- hercegovačkog Islamskog centra u New Yorku, Vahid Durmić poželivši svima dobrodošlicu.
Musafiri su bili i gl.Imam iz dzemata Utica Ahmedin ef. Mehmedovic i Predsjednik dzemata u Hartford-u Connecticut-u Nermin Duric sa jos jednim dzematlijom. Zatim je uslijedilo obraćanje Uzeira Ramića, član UO Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, koji je preuzeo ulogu voditleja promocije te predstavio goste:

Munira “Beba” Hadzić – predsjednik i osnivač BosFama (Bosanska Familija).
Prije rata Munira je bila direktor osnovne škole u Srebrenici. Preživjela genocid.

Elmina Kulasić – direktor Bošnjačko-američkog Savjetodavnog vijeća za BiH u Washington D.C.
Rođena u Kozarcu 1985., sa 7 godina bila je zatvorenik u Logoru Trnopolje. Završila je političke nauke na Lojola Univerzitetu u Čikagu. Stazirala kod Senatora Richard Durbina, te kod Senatora Barack Husein Obame, sadašnjeg predsjenika SAD.

Alison Sluiter – Autrič koordinator Advokasy Projekta u Vašington D.C.
Diplomirala na uglednom Džordžtaun Univerzitetu , Spoljne Poslove. Studirala Ruski jezik, Azijske i Istočno-evropske studije. Počela rad na projektu Srebrenica Memorial Quilt juna 2008 i planira ovog ljeta ići u Bosna i Hercegovinu.






Munira Hadzić je govorila o BosFamu, organizaciji koja je zamišljena da bude odgovor situaciji u kojoj su se našle samohrane majke, žrtve ratnhi dešavanja. One su dolazile iz različitih sredina, protjerane sa svojih topraka, dolazile su sa maloljetnom djecom, iznemoglim starim roditeljima u izbjeglicke centre krajem 1993. početkom 1994. organizacija iz Engleske, Oxfam je započela projekat pletenja, heklanja i tkanja u centrima gdje su protjerane žene stacionirane. Nedugo zatim uslijedio je novi projekat Centar za Druženje Žena – Žrtva Rata. Tokom tih držuenja, došlo je i do razmišljanja “Šta ako Oxfam ode?”. Uvidjevši sta bi se moglo desiti, rekle su “nama je ostati tu gdje smo, mi moramo nastaviti, moramo pomoć ovoj djeci, starcima i sebi. Za nas nema alternative.”

Tada je i pala odluka o osnivanju BosFama (Bosanska Familija) kao Nevladine Organizacije. Munira Hadzić je nastavila svoje izlaganje,a ujedno odgovarala i na mnoga postavljena pitanja prisutnih. Žene – žrtve rata su se uključile u projekat: šivanja, pletenja, heklanja i tkanja. Tako je došlo do pokretanja Okupacione Terapije. U toj terapiji posebno mjesto, pripadalo je tkanju Bosanskih ćilima. Tu su još pleteni i heklani džemperi, šalovi, vunene čarape i rukavice, prošarani Bosanskim mustrama. Sve su to djela ruku naših Herojina – Žene žrtava svirepog rata. Za njih to je bio jedini način, da nešto zarade, kako bi mogle da prehrane svoju napaćenu djecu, te pomognu i onima koji nisu bili sposobni, da bi se sami pomogli. Munira rece da je “tkanje ćilima, za mnoge bila najbolja terapija. Samo kad tkaju, ne misle barem na svoju nesreću.”

Projekat BOSFAMA “Ćilim sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici – Tradicijom protiv zaborava” trebao bi sadržavati imena svih ubijenih i nestalih, u Genocidu počinjenom na području Srebrenice. Ćilimi se tkaju od po dvadeset imena, svaki ćilim je sastavljen od dvadeset manjih (veličine 40 cm sa 40 cm.). Cilj projekta je, da se iztkaju ćilimi sa imenima svih stradalih i nestalih. Poslije ce se to spojiti u vece cilime, koji ce biti postavljeni,na svim vaznijim mjestima ovog dunjaluka. Bit ce postavljeni od Srebrenice i Potočara, pa sve do SAD, Australije i drugih destinacija. Na taj način podsjećat će na Srebrenicu, na cijelu nam našu Bosnu i Hercegovinu i Genocid koji su počinili bolesni umovi.
Munira Beba Hadzic je ispred BosFama poklonila i mali cilim na kojem je iztkano veliko S sa imenom SREBRENICA koji nam je od velike vaznosti. Da svaki put kad udjemo u dzamiju da proucimo Fatihu nasim Sehidima koji su se izborili da mi danas slobodno hodamo po dunjaluku.

Bosansko-hercegovački Islamski centar u New Yorku već je naručio ćilim sa dvadeset imena. Ćilim će biti postavljen u prostorijama centra, te svakodnevno podsjećati svoje džematlije, da se genocid i zločinci nesmiju nikada zaboraviti

Ako želite saznati jos informacije možete kontaktirati BosFam Centar u Tuzli direktno, na ispod navednim informacijama:

Adresa: Ulica Stjepana Matijevića 11
75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina

Tel./Fax: 00387- 35/257 534
Mobile: 00387- 61/732 027
E-mail: bosfam.tz@bih.net.ba
Web: www.bosfam.ba

Sponzori:
BosFam u BiH, The Advocacy Program u Vašington D.C., Bošnjacko Američki Savjetodatno Vijeće za BiH u Vašington D.C., Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike – Koordinacija Njujork, Bosansko-hercegovački Islamski Centar Njujorku, Bosansko Američko Udruzenje Njujork, Bosansko Američka Biznis Alijansa Njujork & Njudjerzi, Web Magazin Bošnjaci.net, Radio Glas BiH, Bosansko Američka TV Njujork.
12.03.2009.

POSLANIK A.S SA NAMA

U Bosansko-hercegovačkom islamskom centru priređen bogat program
DAN POSLANIKOVOG ROĐENJA I VEČE MEVLUDA
Autor: Vahid Durmić
Objavljeno: 10. March 2009. 20:03:02
Kliknite na sliku za uvećati

Imam u centru Cecunjanin dersi o životu Poslanika S.a.w.s.

Džematska dova

Vahid i Amina

Naši mališani

Urednik naše sportske rubrike Azmir Salihović sa sinom na mevludu

A onda sobeti

Kako svake godine pa i ove, Bosansko-hercegovačka Islamska iajednica New York je priredila obilježavanje dana rođenja i sjećanje na Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.v.s. Ovo je samo dodatak i pojačano prisjećanje na njega a.s. jer on, naš Resull a.s, je naš vodič kroz ovaj dunjaluk pun nepravde, pun zlobe i nebratske ljubavi izmađu nas samih. Sunnet i predavanja kažu ako nebudemo slijedili Muhammeda a.s. mi smo otišli na pogrešnu stranu a Islamska zajednica, putem Mevluda, pokušava da u džamiju dovede one koji su još odsutni i nisu se približili dovoljno džematu, vjeri...


Neki će možda kazati, na mevlud “ma šta im je to trebalo” ili “to ne ide ovako to ide drugačije”. Kada mi muslimani izgradimo sebe i svoju ličnost, a nakon toga bogobojaznost, pa će nam sve biti lakše te ćemo moći uvidjeti da mevlud ustvari predstavlja dio naše fine bosanske tradicije koji se treba osvježavati i obilježavati. Ove blage noći u BH. Islamski centar na Astoriji odazvalo se velik broj džematlija, mladih, starijih a i onih najmlađih koji su sa svojim prisustvom uljepšali ovu noć.


Efendije Avdović, Mulić, Kuburović i domaćin Cecunjanin



Nakon klanjanja Akšam namaza počele su pripreme za Mevlud. Prije početka mevluda proučen je Jasin-šerif u čast našeg poslanika Muhammeda a.s. i za sve naše rahmetlije i šehide. Kur`an Časni su učili Amel ef. Kuburović, Nedžad ef. Avdović, Bajram ef. Mulić, Senahid Halilović i na kraju imam u centru Salem ef. Cecunjanin. Nakon milozvučnog Allahovog s.v.t. govora otpočeo je i Mevlud u čast našeg Resulla a.s. Niko nije mogao ostati suha oka kada se spomene ime Muhammeda a.s., najčasnijeg ljudskog stvorenja!


Nakon dove Nedžad ef. Avdović je proučio ezan, i još jednom se pokazalo koliko je ljudi bilo u centru jer su safovi bili puni. Ovim se pokazalo da je vakat da se reorganizujemo i povedemo jednu akciju da se nešto uradi na kupovini zgrade za budući naš centar. Ekonomska situacija je pokazala da je trenutno kriza i da ljudi razmišljaju drugačije. Ipak znajte da svaki dollar dat u ime Allaha dž.š. ima veliku vrijednost, a pogotovo kada je riječ o kući našeg Gospodara.

Učenjem suretul Elfatiha završena je i Jacija-namaz. To je bio znak da je nastupilo vrijeme večere koju su naše vrijedne hanume i majke pripremile za naše musafire kojih je bilo sa svih strana, baš kako mi volimo reći: od Mašrika do Magriba.
Nekoliko članova odbora uz pomoć džematlija i džematlijki još jednom je pokazala svoju spremnost i bratsku ljubav prema svima. Za kratko vrijeme na sofri su se našli mnogi bosanski sobeti. Poslije večere pripremljena je kahvu i voće, a zatim se nastavilo muhabetiti do kasno u noć.

Tokom ove noći se također je prikupljala sergija za zgradu Rijaseta i sjedišta IZ na Kovačima. Naš džemat i dalje prikuplja sredstva te i na ovaj način pozivamo sve one koji žele biti vakifi i da dobiju vakufnamu trebaju donirati $1000 i više. Ovo hairli djelo je i dokaz da i mi trebamo imati svoje sjedište Islamske zajednice, Rijaseta i Reisu-l-uleme i da na dostojanstven načim možemo primiti svakog musafira koji navrati u Sarajevo i našu BiH.

Posljednji sastanak sa reisom dr. Mustafom ef. Cerićem u Connecticut-u upoznati smo o ovom projektu. Naš uvaženi reis je rekao, nakon završetka radova da svatko od nas kada dođe u BiH treba planirati da dođe na Kovače i posjetiti zgradu Rijaseta. Znači da trebamo zajedničkim snagama da učestvujemo u izgradnji zgrade Rijaseta i sjedišta IZ. Molimo Allaha da svi oni kiji su donirali za zgradu Rijaseta da ih obilato nagradi, a oni koji nisu dosad donirali neka upute dovu Gospodaru da ovo hairli djelo uspije.




23.02.2009.

Noc sa Poslanikom s.a.v.s

Mevlud povodom rodjenja Muhameda s.a.v.s.

 




Bosansko-Hercegovački Islamski Centar u Njujorku organizuje tradicionalni mevlud povodom rodjenja, miljenika i posljedneg poslanika Muhameda s.a.v.s., u Subotu 7 Marta 2009 godine. Program će početi poslje akšam (5:55) namaza. U okviru mevludskog programa prigodno predavanje će održati Salem ef. Cecunjanin.

Bujrum svim džematlijama i priljateljima, svi ste dobro došli! Ovu noč naše sestre u Islamu organizaraju zajedničku večeru, i pozivaju sve sestre da se pridruže, i donesu nešto od svoji specijaliteta.

 UO Bosansko-Hercegovački Islamski Centar u Njujorku

                         18-02 Astoria Blvd. Astoria,NY 11102

                         Tel/fax 718-545-4980
             
 PISMO KOJE JE UPUCENO ISPRED NASE IZ   IABNI   
                IMAMIMA I CLANOVIMA ODBORA

15 Februar, 2009 / 20 Safar, 1430

Hvaljen neka je Allah, cijim velicanjem zapocinje svaka rasprava i besjeda, i neka je blagoslovljen

Muhamed a.s., covjek od vjerovjesnistva i poslanstva, njegovi srodnici i ashabi koji odvracaju od zablude.

Svemoguci i sveznajuci Boze zastiti nas od nas samih , od prokletog sejtana i njegovog sirka i obdari nas

mudroscu i rjecitoscu da ne ucinimo zlo sebi ili bilo kom muslimanu.

Povod ovog obracanja je pismo brace iz Georgie u kojima iznose svoje ideje o izradi statuta

mesihata bosnjacke zajednice u SAD i Kanadi , a povodom nacrta uradjenog od prestavnika IABNA.

Naravno, pismo je povod, ali istinski razlog ovog naseg pisma je svijest da je pitanje definisanja nasih

odnosa kako u djematima tako i medju djematima kao i definisanje naseg odnosa prema nasoj Islamskoj

zajednici u BiH i ciljeva razvoja nase zjednice u SAD I Kanadi. Potreba za kvalitetnijim i cvrscim

povezvanjem kako nas samih u djematima tako i medzudjematko povezivanje kao i nas odnos i obaveze

prema nasoj Islamskoj zajednici u BiH su najznacajnija pitanja cije rjesavanje je i obaveza i pravo svakog

bosnjaka muhadjira, izgnanika, izbjeglice ili imgranata.

Jos davno je receno da se pogledom unazad zavrsava buducnost. Samo kratak osvrt na nasu

proslost pokazace koliko su bosnjaci bili fleksibilni u prihvatanju nuznih promjena, a cvrsti, mudri i takticni

da u svakoj novonastaloj situciji istraju na svojoj bosnjackoj tradiciji koja im potvrdjuje kontinutet postjanja.

Bosnjaci su, u nepunih 120 god. od dolaska osmanlijske uprave, uspjeli Allahovom voljom postati

muslimani, izgraditi djamije, medrese i biblioteke, prihvatiti arapsko pismo, odskolovati svoju ulemu i

obrazovati svoj kadar za drzavnu upravu i dobiti svoje alime, muderise, kadije pa i prve pjesnike na

bosnjackom jeziku a u arapskom pismu (Alhemijado knjizevnost).

Bosnjaci su, za 30-tak god. od dolaska Austro – Ugarske uprave u uslovima vladavine

apsolutistcke monarhije, pravog kulturoloskog shoka izavanog uvodjenjem novog pisma i ukidanjem

naziva bosanski za jezika kojim se sluze, te oduzmanjem vlasnistva nad vjekovnom bastinom (agrarna

reforma), uspjeli definisati svoje politicke ciljeve kroz pokret za vjersko prosvijetnu autonomiju. I na

kraju1909. god. bosnjaci su, kroz taj pokret cvrstinom svoje vjere, velikom mudroscu, ogromnom

hraboscu, neizmjernom strpljivoscu i borbenoscu, uspjeli donosenjem Statuta za autonomnu upravu

islamskih vjerskih i vakufsko mearifskih poslova, ozakoniti da Reis ul ulema Bosne i Hercegovine dobija

mensuru od Sejhul islama kao prestavnika muslimanskog halife, cime je obezbijedjen pravni kontinuiten

muslimanske uprave u vjerskom zivotu B i H, zakonski obezbijediti primjenu serijata u porodicnom i

nasljednom pravu, kao i punu neovisnist u obrazovanju i upravljanju vakufsko mearifskim poslovima.

Istorija organizovanog udruzivanja bosnjaka u SAD i Kanadi zapocinje sa Dzemijetul Hajrije 1906.

god., preko Bosansko

američkog kulturnog udruženja BACA, sa Kjamil ef. Avdicem kao osnivacem i

predsjednikom, velikim alimom i najvecim uzorom svim bosankim muslimanima izbjeglicama. Njegov

protest u Kairu 1941. god. protiv kralja Petra II Karadjodjevica bio je jedini glas protesta u ondasnjem

t.z.v. slobodnom svijetu protiv cetnickog genocida u Bosni tokom citavog II svijetskog rata. Njegova

dalekovidost kod sastavljanja ugovora BACA –ICC unosenjem klauzule da imam mora govoriti bosanski

jezik, obezbijedila je prisustvo bosanskog imama na prostoru SAD u momentu agresije na nasu Bosnu i

najveceg genocida nad bosnjacima, koji je izazvao najmasovniji dolazak bosjaka u SAD i Kanadu.

Ovako masovan dolazak stvorio je nove potrebe a i nove mogucnosti u organizovanju bosanske

zajednice sto su nasi imami Senad ef Agic, Taib ef Pasanbegovic, Bajram ef Mulic i mnogi drugi vrijedi

clanovi bosnjacke zajednice dobro uocili i uspjeli organizovati bosansku zajednicu u preko 50 dzemata,

organizovati Udruzenje imama i dzemata IABNA. Time je na jedan nacin bilo zaokruzeno organizovanje

vjerskog zivota u novoj sredini, sto je bio pravi uspjeh za to vrijeme nasih materijalnih, jezickih i drugih

problema, da dragi Allah nagradi sve pomenute i nepomenute za njihov doprinos ovom velikom hajratu

Novopridosle bosanske izbjeglice u svojim muhadzerskim zavezljajima su donijeli osim trauma i

frustracija od prezivljenog genocida i jednu drugaciju obrazovnu i kvalifikacionu strukturu kao i tradiciju

demokratskog odlucivanja u okvirima svoje Islamske Zajednice.

Na osnovu naprijed izlozenog, a nakon sto smo se upoznali sa prijedlogom Statuta Mesihata

Islamskih Udruzenja Bosnjaka Sjeverne Amerike i Kanade kao i pisma Zajednice Bosnjaka Georgia od

12.26.2008. Dzematski odbor Bosansko Hercegovacke Islamske zajednice New York na sjednici od

02/11/2009 je odlucio da se podrzi i predlozi:

1. Da se podrze stavovi od tacke 1 do tacke 4 pisma Zajednice Bosnjaka Georgia od 12.26.2008.

A. Zahtijevamo hitno zasjedanje Skupstine IABNA-e koja bi bila izborna kako bi se izvrsio

izbor (ili reizbor) novog UO IABNA u skladu sa Statutom.

B. Zahtijevamo od blagajnika IABNA da svim dzematima posalje financijski izvjestaj o

koriscenju i kretanju novcanih sredstava od osnivanja IABNA pa do danas sa posebnim

osvrtom na izvestaj koliko je novaca iz svakog pojedinog dzemata pristiglo na racun

IABNA a koliko je od tih sredstava upuceno Rijasetu IZ BiH.

C. Od finansijske sluzbe Rijaseta IZ BiH trazimo da svakom od dzemata posalju povratnu

informaciju koliko su novcanih sredstava zaprimili od doticnog dzemata.

D. Zahtijevamo da sva korespodencija na relaciji dzemat- dzemat kao i na relaciji IABNA -

dzemat bude dostupna dzematskim odborima preko njegovih predsjednika i imama.

Imami treba da medjusobno razmjene kontakt informacije predsjednika dzematskih

odbora kako bi se ta komunikacija uspostavila.

2. Da Glavni odbor IABNA uputi prijedlog statuta svim djematskim odborima.

3. Da se oformi novi prosireni odbor za nastavak rada na statutu u kome ce obavezno biti

obebijedjeno ucesce jednog profesora serijatskog prava FIN u Sarajevu, kao i veci broj

prestavnika djematskih odbora.

4. Da se za javnu raspravu ostavi najmanje sest mjeseci i da se svaki djematski odbor pimeno

izjasni o prijedlogu statuta.

5. Da se svaki novi prijedlog dopune ili izmjene djematskih odbora u pismenoj formi dostavlja osim

Glavnom odboru IABNA, Rijasetu IZ B i H i svim djematskim odborima.

6. Da se javna rasprava i Prijedlog Statuta moraju voditi i uraditi na bosnskom jeziku.

U ovom pismu mi nismo elaborirali nas stav prema prijelogu Statuta jer smatramo da cemo za to imati

priliku kada se zvanicno otvori javna rasprava.

UO Bosansko Hercegovacki Islamski Centar Njujork

21.02.2009.

Obrazovanje žene muslimanke

 
kuran_emskiHvala Uzvišenom Allahu dž.š. i neka je salavat i selam na Njegova posljednjeg Poslanika, Muhammeda s.a.v.s., na Poslanikovu, s.a.v.s., porodicu, na njegove ashabe i sve one koji suslijedili put islama!
Prvi ajeti Objave, su pet ajeta Sure Alek, koje je melek džibril prenio Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira 610. g.p.Isa a.s.:

Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara.(1) Stvara čovjeka od ugruška!(2) "Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj,(3) koji poučava peru,(4) koji čovjeka poučava onome što ne zna."(5) (Suretu-l-Alek: 1-5)

Glagol Ikre se prevodi na razne načine: Čitaj, uči, izučavaj, proučavaj, naučavaj, razmišljaj, studiraj, recitiraj itd..

Ovo je ujedno i prva naredba od Gospodara svjetova Njegovu Poslaniku, s.a.v.s., kao i njegovu ummetu do Sudnjega dana. U Kur'anu se u više ajeta govori o vrijednosti nauke i razuma (na oko 750 mjesta). Sve naredbe, zabrane i upute, Allah, dž.š., je upućivao učenima (alimun), ili razumom obdarenima (pametnima – akilun).

U 28. ajetu Sure Fatir, Allah, dž.š., kaže: ...A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista Silan i On prašta! (Suretu Fatir: 28) Muhammed, a.s., uhadisu kaže: Ulema (učenjaci) su nasljednici Allahovih poslanika!"
Prema tome, uloga i mjesto uleme je vrlo časna i odgovorna. Žena je kao i čovjek, biće koje je odgovorno za svoja djela, te je ujedno obavezna i da se podučava i podučava druge. To podučavanje podrazumijeva: porodicu, školu,ulemu i sl.

Mnogi neprijatelji islama žele kazati, a time i podmetnuti ummetu Muhammeda, s.a.v.s., da je žena biće koje je u Islamu bačeno u drugi plan, te da joj se ne dozvoljava traženje nauke, bilo da se radi o vjerskoj ili svjetovnoj nauci, što je notorna laž.
000016694188ta
Allah, dž.š., u 9. ajetu Sure Bekare kaže: Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju!(Suretu-l-Bekare: 9) Mnogi potvaraju Poslanika, s.a.v.s., da je kazao: Nemojte ih nastanjivati u udobne prostorije i ne podučavajte ih pisanju, a ovdje se radi o apokrifnom (izmišljenom) hadisu.

Prenosi se da je kod Poslanika, s.a.v.s., došla jedna grupa žena, pa rekoše: Allahov Poslaniče, muškarci imaju priliku da te svakodnevno slušaju, pa odredi i nama jedan dan u sedmici, da dođemo kod tebe, kako bi nas podučio od onoga čemu te je Allah podučio. On im rece: Dođite taj dan, na to mjesto! Pa su one došle, te ih je Poslanik, s.a.v.s., podučavao onome čemu je njega njegov Gospodar podučio.

Poslanik, s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe da se trude naučiti, kako svoje žene tako i sluškinje, pa u hadisu kaže: Tri su vrste ljudi koje će imati udvostručenu nagradu: sljedbenik jedne od objavljenih knjiga koji je vjerovao u poslanika koji mu je poslat a potom povjerovao i Muhammedu, s.a.v.s., rob koji ispunjava obaveze prema Allahu, dž.š., i svome "vlasniku", te čovjek koji bude imao robinju, koju poduči propisima, lijepo je odgoji, potom je oslobodi i oženi je.
Žene Poslanika, s.a.v.s, ne samo da su znale pisati i čitati, nego su bile i od onih koje su podučavale druge propisima islama, podučavale su Kur'anu, historiji, prenosile su hadise, pojašnjavale su propise vezane za žene (hajd, nifas, trudnoću, dojenje i propise oko tahareta – čistoće).

Samo Aiša, r.a., prenosi 1210 (hiljadu i dvije stotine deset) hadisa.Ona je diskutirala i sa ashabima koji su bili stariji od nje, kako po godinama tako i po druženju sa Poslanikom, s.a.v.s.

Njeno mišljenje u pogledu sa'ja izmedju Safe i Merwe i umre u Ramazanu sukobljava sa mišljenjem Omera, r.a., njegova sina Abdullaha, Urwe bin Ez-Zubejra i drugih ashaba.

Hafsa, r.a., je bila jedna od žena koja je vrlo lijepo učila Kur'an, kao što je lijepo i pisala, te je kod nje ostavljen napisani primjerak Mushafa, nakon što je ubijen njen otac Omer, r.a., pa ga je ona predala Osmanu, r.a. Mnogi ashabi su od učenih muslimanki (na prvom mjestu supruga Poslanika, s.a.v.s., – majki mu'mina), učilimnoge od propisa, iza zastora (min verai-l-hidžab).

Među prenosiocima hadisa se nalazi oko 700 (sedam stotina) žena. Naravno, žena muslimanka je obavezna da se obrazuje u oblastima koje će joj koristiti, kako njoj tako i njenoj porodici. Ona ne smije zaboraviti da je na prvom mjestu majka, pa potom odgajatelj, te ona koja održava i čuva kuću svoga muža i čuva svoju čast i čast svoje porodice.

Ona ne smije biti lošim primjerom svojoj djeci u pogledu besposlenog govora, gledanja onoga što je haram, slušanja harama i činjenja bilo čega sa čime naš Gospodar nije zadovoljan. Lični primjer u onome što je dobro, je najbolji način uticanja na bližu i daljnu rodbinu.

Žena mora da vodi računa o svome vanjskom izgledu, te je dužna da se pridržava islamskih propisa u pogledu hidžaba (pokrivanja), što je farz, oko čega nema dileme niti bilo ko ima pravo o tome raspravljati. Poslanik, s.a.v.s., odgovara na pitanje Ummi Seleme, koja ga pita o stvari koja se tiče određenog šeriatskog pitanja vezanog za ženu, pa u narednom hadisu stoji:

Prenosi Zejneba kćerka Ummi Seleme, da je Ummu Seleme došla kod Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekla: O Allahov Poslaniče, Allah se ne stidi od istine, pa da li je žena dužna da se okupa, kada sanja. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.,: Ako primijeti tekućinu (ako izađe). Pa je Ummu Seleme prekrila svoje lice i rekla: "O Allahov Poslaniče, da li žena može polucirati? Rekao je: Da, bila spašena tvoja desnica, pa kako se rađaju djeca!

Gospodaru, uputi nas na pravi put, učini nas od onih koje se podučavaju i podučavaju druge u Tvoje ime znanjem koje koristi, oprosti nam grijehe i budi nam Milostiv na Obećanom danu!


Predavač: Fatima Halilović
17.02.2009.

Clanovi odbora BHICNY

Clanovi odbora BHICNY koji su izabrani u Decembru 2008 na redovnoj skupstini dzemata. InsaAllah da ima Allah dz.s olaksa radi u vodjenju ove velike obaveze koju su uzeli na svoja prsa. Amin...

09.02.2009.

Kako sam zavoljela maramu

Home Islam Žena u islamu Kako sam zavoljela maramu (Yvonne Ridley)

Kako sam zavoljela maramu (Yvonne Ridley)

 
election2005-yvonne-ridley-respectPolitičari i novinari naprosto strašno uživaju da pišu o represiji žena u islamu ... bez da su ikada popričali sa ženama ispod marame. Oni jednostavno nemaju nikakvu ideju kako su muslimanke zaštićene i poštovane unutar okrilja islama, koje je izgradjeno prije više od 1400 godina.
No bez obzira na sve, pišući o kulturološkim problemima, kao što su brakovi izmedju djece, žensko sunećenje, ubistva iz osvete, prislini brakovi, oni vjeruju da se ono što govore, temelji na znanju islama.

I već mi je zlo kada Saudijsku Arabiju citiraju kao primjer kako su žene potlačene u zemlji u kojoj im niti voženje auta nije dozvoljeno..
Ovakvi problemi jednostavno nemaju nikakave veza sa islamom, no ipak oni pišu i pričaju o njima sa nekim prizvukom arogantnog autoriteta, pogrešno optužujuci islam. Molim vas nemojte mješati kulturu/tradiciju sa islamom.

 

Pogrešne interpretacije

Zamolili su me da napišem kako islam dozvoljava muškarcima da istuku svoje žene. Oprostite, ali nije istina. Da, sigurna sam da ce kritičari islama citirati Kur'anske ajete i hadise, ali uglavnom izvadjene iz konteksta. Ako muškarac podigne prst na svoju ženu, nije mu dozvoljeno da ostavi nikakva otiska na njenom tijelu.. ovo je drugi način da Kur'an kaže Nemoj tući svoju ženu, glupane.
Obratimo pažnju na neke jako interesantne statistike, hmmm. Prema Nacionalnoj vrućoj liniji za nasilje u porodici, 4 miliona amerikanki dožive ozbiljan napad od partnera u prosječnom periodu od 12 mjeseci.
U prosjeku, vise od 3 žene su ubijene dnevno od ruke muža ili dečka … ovo je skoro 5500 žena pretučenih na smrt od 9/11.

Neko može reći da je to šokantna činjenica za tako civilizirano društvo, no prije nego počnem da zvučim kao neki pametnjaković, želim reći da je nasilje nad ženama globalni problem. Nasilni muškarci ne dolaze u vidu odredjene religije ili kulturološke kategorije. Realnost je da je jedna od tri žene u svijetu bila žrtva nasilja, prisiljena na spolni odnos, ili na neki drugi način zlostavljana. Nasilje nad ženama prelazi granice religije, bogatstva, staleža, boje kože i kulture.

strah-1


Iluzija ravnopravnosti

Ipak, prije dolaska islama, žene su bile tretirane kao niža bića. Zapravo, na zapadu žene još uvijek imaju ovaj problem, gdje muškarci još uvijek misle da su superiorni. Ovo se može naročito vidjeti u unaprjedjenjima na radnom mjestu i visini plata u čitavom spektru zanimanja, od čistačica do zena na izuzetno visokim funkcijama.
Žene na zapadu se tretiraju ka roba, a tu je i seksualno ropstvo u usponu, maskirano pod raznim xafsing sloganima, gdje se ženska tijela prodaju kroz čitav reklamni svijet. Kao što sam spomenula ranije, ovo je društvo gdje je silovanje, seksualni napad, i nasilje nad ženom nešto svakidašnje, društvo gdje je ravnopravnost izmedju muškaraca i žena iluzija, društvo gdje je ženina moć uglavnom samo povezana sa veličinom njenih grudi.
I ja sam prije gledala na žene ispod marame kao tiha, represirana stvorenja, a sada na njih gledam kao na osobe sa raznim sposobnostima i talentima, snažne žene čiji tip sestrinstva pravi da zapadni feminizam blijedi do totalne nebitnosti. Moji pogledi su se promijenili nakon, zaista, užasavajućeg iskustva ropstva u rukama Talibana, nakon što sam se iliegalno uvukla u Afganistan u Septembru 2001., ispod burke.
Za vrijeme mog desetodnevnog ropstva, dogovorila sam se da, ako me puste na slobodu, ću čitati Kur'an i učiti o islamu. Uprkos svim očekivanjima, ova nagodba je upalila i oslobodili su me. Ja sam održala svoju riječ, ali kao novinarka koja izvještava sa Bliskog Istoka, shvatila sam da moram da vise naučim o religiji koja je tu očito bila način zivota.

I NE. Ja nisam žrtva Stockholm sindroma. Da budes žrtva moraš imati dublju vezu sa onima koji su te zarobili. Za vrijeme mog zarobljeništva, pljuvala sam, psovala, proklinjala i zlostavljala moje čuvare, odbijala njihovu hranu i štrajkala gladju. Nisam sigurna ko je bio sretniji kada su me oslobodili – oni ili ja !

Žene u islamu

Mislila sam da ce čitanje Kur'ana biti jedna jednostavna akademska vježba. Bila sam iznenadjena kada sam shvatila da je u njemu jasno napisano da su žene ravnopravne u duhovnosti, obrazovanju i vrijednosti. Ženina mogućnost da radja i odgaja djecu je priznata kao kvalitet. Muslimanke kažu s ponosom da su domaćice.
Nadalje, Poslanik a.s. je rekao da je najvažnija žena kod kuće majka, majka, majka. U stvari, rekao je da Džennet leži pod majčinim nogama. Koliko žena uspije doći medju 100 najmoćnijih, samo zato što su jednostavno odlične mame?
Sa islamom, odluka da se ostane kod kuće i da se djeca odgajaju dobiva novu dimenziju časti i poštivanja, slično kao i prema onim sestrama izmedju nas koje odluče da imaju karijeru i profesiju.
Nakon ove spoznaje, svoju pažnju sam usmjerila na nasljedstvo, poreze, imovinu, zakone o razvodu. Odavde Holivudski advokati za razvod dobivaju inspiraciju. Npr. ženi ostaje ono što je zaradila ili imala dok muškarac mora da se odrekne pola svoga bogatsva.

Zar nije smiješno kako se žuta štampa uzbudi oko mogućnosti da se neka pop ili filmska zvijezda odluči na ugovor o braku? Muslimanke imaju ove ugovore od prvog dana. Mogu izabrati da li žele da rade ili ne, i sve što zarade je njihovo da potroše, dok muž mora plaćati račune i izdržavati svoju porodicu.

Skoro sve za što su se feministice borile 70-ih godina bilo je pristupačno muslimankama jos prije 1400 godina. Kao što sam rekla, islam uzdiže ulogu majčinstva i uloge žene. Ako želis ostati kući, ostani. Velika je čast biti domaćica i prvi učitelj svojoj djeci.
Ali podjednako isto, Kur'an govori da ako želi raditi, onda neka radi. Imaj karijeru, profesiju, postani političar. Budi što želiš i napreduj u onome čime se baviš kao muslimanka, jer sve što radiš je sa ciljem veličanja Allaha swt.

muslimanka


Biznis odijelo

Postoji tu i pretjerana, skoro iritirajuća fokusiranost po pitanju načina oblačenja muslimanki, naročito od strane muškaraca, kako muslimana, tako i nemuslimana.
Da, obaveza je žene muslimanke da se skromno oblači, medju ostalim, mnogim važnim stvarima o kojima muslimanke razmišljaju danas.
Ipak, nekako, svi opsesiraju oko hidžaba. Gledaj, to je dio mog poslovnog odijela. Ovo ti govori da sam muslimanka i, stoga, želim da me tretiraš sa poštovanjem. Možete li zamisliti kada bi neko rekao Wall Street moćniku ili Washingtonskom bankaru da nose majice kratkih rukava i farmerice? On bi rekao da ga njegovo odijelo definira za vrijeme radnog vremena, na neki način ga označi kao nekoga koga treba tretirati sa ozbiljnosću.

A opet, u Velikoj Britaniji, imamo bivšeg sekretara vanjskih poslova, Jack Straw-a koji opisuje nikab – marama/veo za lice koji otkriva samo oči – kao nepoželjnu barijeru. Kada, o kada, će muškarci naučiti da drže jezik za zubima oko ženske garderobe?
Takodje, imamo ministre u vladi Gordon Brown-a I John Reid-a koji imaju negativne opaske glede nošenja nikaba – oba ova muškarca dolaze iz Škotske, gdje muškarci nose suknje!!!!

Onda, imamo čitav niz parlamentaraca koji ulaze u borbu opisujući nikab kao barijeru za komunikaciju. Kakva hrpa gluposti. Ako je ovo slučaj, jel' mi može neko objasniti zašto mobilni telefoni, žičani telefoni, e-mail, tekst poruke i faks mašine danas postoje u svakodnevnoj upotrebi? Ko sluša radio? Niko ne isključuje bežične uredjaje samo zato što ne mogu vidjeti lice sugovornika.
Većina sestara, koje lično poznajem i koje odabiru da nose nikab su bjelkinje iz zapadnog svijeta, koje su se vratile islamu, koje vise ne žele nepoželjnu pažnju „radoznalih“ muškaraca, koji će pokušati da konfrotiraju žene, neprikladno se ponašajući. Isto tako, ima par sestara u Londonu koje poznajem, koje kažu da nose nikab u anti-ratnim protestima, jer ne mogu podnijeti smrad marihuane.

Zadnje utočiste

Bojim se da je islamofobija postala zadnje utočiste rasističkih nasilnika. Ali kukavički, šovinistički napadi, koji obično dolaze od muškaraca – su neprihvatljivi muslmankama kao i njihovim sekularnim sestrama.
Bila sam feministica mnogo godina i sada, kao islamska feministica, još uvijek promoviram prava žena. Jedina razlika je u tome da su muslimanke feministice malo radikalnije od svojih sekularnih kolegica. Sve mi mrzimo ona natjecanja za ljepotice i pokušavamo da se suzdržimo od smijeha kada se pojava Miss Afganistana u bikinju tumači kao gigantski korak za oslobodjenje žena u Afganistanu.
Vraćala sam se u Afganistan mnogo puta i mogu reći da nisam vidjela kako stasaju žene sa karijerama na ruševinama Kabula. Moje sestre iz Afganistana kažu da bi voljele da zapad prekine svoju opsesiju sa burkama. Nemoj od mene pokusavati praviti ženu sa karijerom, nadji mom mužu posao prvo. Pokaži mi kako mogu poslati svoju djecu u školu, bez straha da će ih neko kidnapovati. Daj mi sigurnost i kruh na stolu,, jedna mi je sestra rekla.
Mlade feministice muslimanke vide hidžab i nikab kao političke simbole kao i jedan od zahtjeva njihove vjere. Neke kažu da je to njihov način obznanjivanja ostatku svijeta da odbijaju prekomjernosti zapadnog životnog stila, kao što je pijenje alkohola, neobavezan sex, uzimanje droga itd..
Superiornost u islamu se postiže kroz poniznost, a ne ljepotu, bogatstvo, moć, poziciju ili seks.
muslimanka_u_namazu


Oslobađanje islama

Sada mi recite, šta je više oslobadjajuće. Da vas neko sudi na osnovu dužine suknje i veličine vaših vjestački povećanih grudi, ili da vas neko sudi na osnovu vašeg karaktera, vašeg mišljenja i inteligencije?
Glamurozni magazini nam govore da ako žene nisu visoke, mršave i lijepe, neće biti ni voljene, ni željene. Pritisak na čitateljke tinejdžerice magazina, da imaju momke, je nevjerovatna.
islam mi govori da imam pravo na obrazovanje i da je moja dužnost potraga za znanjem, bez obzira, bila udata ili ne.
Nigdje u okrilju Islama nije nam naredjeno da kao žene moramo prati, čistiti ili kuhati za muškarce – ali ovdje ne trebaju samo muslimani da reevaluiraju žene u njihovim kućama.

Pogledajte ovaj odsječak iz govora Pat-a Robertson-a 1992. godine, u kojem obznanjuje svoje stavove o ženama koje imaju moć. Onda mi recite ko je civiliziran, a ko ne.

On je rekao: Feminizam podstiče žene da ostave muževe, ubiju djecu, bave se čarolijama, unište kapitalizam i postanu lezbejke.
Ovdje je amerikanac koji živi u predislamskom vremenu, koji se treba modernizirati i civilizirati. Ljudi kao on, nose veo i mi trebamo da pocijepamo veo hipokritizma, kako bi ljudi mogli vidjeti islam onakvim kakav jeste.

 

Autor: Yvone Ridley

Prevod sa engleskog: aisha

Izvor: IslamOnline.net

24.01.2009.

Hutba Hfz.Aziza ef.Alilija

 

Hutba, 23.01.2009./27.01.1430.

 

Dugo su muslimani Palestine u agoniji, a skrnavljenje naše prve Kible u Kudsi šerifu poprimilo je cionističke nakane njezinog potpunog uništenja.

Početkom 20. stoljeća, okupatorske sile su zbog sve izvjesnije opasnosti ponovnog islamskog buđenja, odlučile unaprijediti svoju strategiju zatiranja islama i islamskih vrijednosti. Na jednom od sastanaka održanog u Velikoj Britaniji, nakon opsežne rasprave o problemu islamskog buđenja, donešen je zaključak da Lord Butruman, temeljito prouči postavljeni problem i ponudi prijedloge mjera za njegovo osujećenje. Pomenuta studija je bila završena 1907.g., a u njoj je između ostaloga stajalo:

"Tamo između Atlanskog oceana i Zaljeva ima jedan narod kome je zajednički jezik, vjera, prošlost i san. Pokrajine su međusobno povezane. Taj je prostor sada u našim rukama, ali se počeo pomjerati. Zamislite što nam se može desiti ako se probudi?! Moramo taj svijet iskomadati na male državice i među njih ubaciti neprijateljstvo, a zatim u njemu osnovati stranu državicu koja će biti naša prijateljica, a trn i neprijatelj za njih. Njen osnovni zadatak je da tog diva dočeka i na zemlju baci kada god se pokuša pridići."

Ova je studija najozbiljnije razmotrena i uzeta kao platforma za buduću strategiju borbe protiv Muslimana.

Užurbano se radilo na osnivanju strane državice u srcu islamskog svijeta, a konačan oblik tog projekta je formalno proveden nakon predaje okupirane Palestine od strane Engleza u ruke cionista, koji 1948.g. proglašavaju tzv. Izrael, koji od tada pa sve do danas ima izdašnu pomoć zapada i istoka. Od tada započinje okupacija Palestine.

A riječ okupacija znači vojno zaposjedanje i osvajanje vojskom jedne strane zemlje radi prisilnog zadobivanja ili priznanja nekih zahtjeva ili uvjeta.

 

A osnivanje Izraela u Palestinskoj državi, paradoks je 20. stoljeća!

A evo kako upravo taj pardoks tumači reis ulema u svojoj hutbi posvećenoj muslimanima Palestine:

Citiram:
Riječ paradoks upotrebljavamo kada hoćemo ukazati da je nešto proturječno, kada hoćemo nekoga podsjetiti da mu riječi nisu u skladu sa djelima, da u praksi nije dosljedan svojoj vjeri. O nedosljednosti kod ljudi Kur'an ovako govori: - A kad im se kaže: "Nemojte praviti nered (fesad) na Zemlji" - oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo"!
Naprotiv, oni prave nered, ali to ne primjećuju (Kur'an, 2:11-12).

Svako vrijeme i svaka civilizacija ima svoje paradokse, pa tako i ovo naše vrijeme i ova današnja civilizacija ima svoje proturječnosti:

 sve su veće titule od obrazovanja, a sve je manje odgoja i sve je manje smisla; sve je podređeno vremenu, a vremena ima sve manje; sve su veće kuće, a sve manje obitelji; sve više je znanja, a sve manje mudrosti; sve više je stručnjaka, a sve više je problema; i sve više je medicine, a sve manje je zdravlja.

Svjestan je štete, ali čovjek prekomjerno pije, previše puši, troši nerazumno, vozi prebrzo, ljuti se nenormalno, prekasno ide na spavanje, umoran se budi, čita premalo, previše gleda televiziju, rijetko klanja (moli se Bogu) i ne voli misliti o odgovornosti pred Bogom na Sudnjem danu.

Čovjek današnjice posjeduje mnoštvo stvari, ali mu nedostaje vlastitih vrijednosti.
Bio je na Mjesecu i vratio se natrag, ali ima problem upoznati svog susjeda. Čovjek je napravio velike stvari, ali ne i dobre. Strah ga je od zagađenog zraka, a ne vodi računa o čistoći duše. Čovjek piše više, a sve manje čita. Naučio je žuriti, ali ne i strpljivo čekati. Čovjek je izumio kompjuter u kojeg pohranjuje sve više informacija i pravi sve više kopija, ali sve manje i manje komunicira sa ljudima.

Ovo je vrijeme brze hrane i spore probave; strašnih ljudi i sitnih duša; naglo bogatih pojedinaca i praznih odnosa u zajednici. Ovo je civilizacija u kojoj se slavi veza za jednu noć, u kojoj tablete čine "čuda" od veselja do smiraja i na kraju smrti.

Zato ako smo ikad pomislili što će nam vjera, danas u ovom vremenu i u ovoj civilizaciji zapamtimo - vjera nam je jedini pravi učitelj koji nas uči da provodimo vrijeme s onima koje volimo, jer neće biti zauvijek s nama.
Vjera nas uči da govorimo lijepe riječi, jer najveće blago koje možemo pokloniti svojim prijateljima je ljubav; Ona ne košta ništa, a dobit je velika.

A ljubav se, osim u obitelji, ponajviše dobiva u džematu, u pripadnosti svojoj Zajednici, koju pomažemo zekatom i svojim članarinama! A koliko nas je ravnodušno spram svoje vjere i Zajednice!

Braćo i sestre, pripadamo civilizaciji i vremenu kada se treba vratiti Uzvišenom Bogu i naći mir u sebi, te pomoći onima kojima je mir potreban.

A ima li mjesta na Zemlji kojem je potrebniji mir od Palestine i ima li naroda kojem je danas potrebnija ljubav i pomoć od palestinskog naroda u Gazi!?

Da, tako je ovo je vrijeme u kojem pati nevina Palestina samo zato što je nemoćna dokazati da je žrtva civilizacije paradoksa, prema kojem je dopušteno ubiti sva prava jednima da bi se osigurala određena prava drugima; dopušteno je ubijati civile jednog naroda da bi se spriječilo ubijanje civila drugome narodu.

Tko ima monopol nad ljudskim životom da procjenjuje čiji su životi civila vrjedniji?! I to u Svetoj zemlji, gdje je Stvoritelj svega što postoji davno rekao Musau, a.s., u Tevratu da "onaj koji ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo, a onaj koji ga spasi, kao da je spasio cijelo čovječanstvo."

To je najveći paradoks ovoga vremena i ove civilizacije - proturiječnost Ibrahimovih potomaka, koji previše pričaju, koji se premalo vole, a previše mrze.

Oni umjesto da budu primjer međusobne ljubavi cijelome svijetu u Svetoj zemlji gdje je boravio Ibrahim, a.s., gdje se rodio Isa sin Merjemin i odakle je Muhammed, a.s., otišao u nebo - oni nas podsjećaju na žalosnu priču o Kabilu koji je ubio brata Habila samo zato što ga nije mogao gledati u svojoj blizini.

Braćo i sestre!

Vijest o prestanku dovoda plina u našu, a i neke druge evropske zemlje, djelovala je poput nekog nebeskog znaka koji sugerira da je nastupio opći potop, te da će samo oni koji se domognu kakvih grijnih tijela koje za svoj pogon ne koriste energiju plina, biti spašeni, baš kao oni koji su nekada ukrcani u Nuhovu, a.s., lađu spasa.

I uporedimo sad sebe, našu egzistencijalnu paniku jer je postojala mogućnost da se malo smrznemo ili prehladimo, sa stanjem naše islamske braće, koji ne samo da se nemaju gdje ogrijati i što jesti, nego nemaju kada ni gdje svoju ubijenu i masakriranu djecu pokopati, jer ih stalno zasipaju razornim projektilima.

I dok su oči javnosti uperene ka inauguraciji i prvim potezima novog američkog predsjednika, naša braća u Palestini dovršavaju prebrojavanje stradalih.

I onda se prisjetimo slike srpske agresije na našu zemlju i naš narod - granate na dženazu dok se ukopava rahmetlija, granate na pijacu dok ljudi pokušavaju pronaći ostatke nečega što bi se moglo nazvati hranom, granate na porodilišta u kojoj se plač novorođene bebe spaja za krikom majke dok joj granata raznosi tijelo...rušenja džamija, škola, mostova, bolnica...

I sjetimo se tadašnjeg našeg reagiranja, reagiranja većine nas: kako smo samo bili ogorčeni i kako smo  vikali, mrzili pa i prezirali sve one na “kapitalističkom Zapadu” i drugdje koji, zavaljeni u duboke fotelje gledaju te scene našeg ubijanja, našeg umiranja i razaranja naših sela i gradova, a da ni prstom ne mrdnu kako bi nešto učinili da se agresija na jedan narod, samo zato što je muslimanski, zaustavi.

Niti jedan prostor na kugli Zemaljskoj nije bio predmetom donošenja brojnih Rezolucija od strane Vijeća sigurnosti, kao što je to slucaj sa Palestinom, a da ništa od toga nije realizirano.

Braćo i sestre, evo nas kod još jednog paradoksa!

Ne može se za sebe tražiti mir i sigurnost, dok se drugima sprema rat i ubijanje; ne može se za sebe tražiti pravo na postojanje, dok se drugima sprema nestanak; ne može se ničim opravdati ubijanje nedužne djece bez obzira od koga i bez obzira zbog čega.

No,  svijet je takav kakav jeste, i to nije od jučer, ali ono što zapanjuje i što sami vidimo, gotovo ne smijući priznati tu paradoksalnost sudbine, jeste zapravo taj osjećaj koji govori da smo i mi, na neki način, postali dio tog i takvog svijeta, postali ti Zapadnjaci koji gotovo ravnodušno gledaju identične krvave slike iz Gaze, prolazimo pored njih, a da se na njih gotovo i ne osvrćemo, kao da one nisu sa ovoga svijeta.

Kao da nismo prošli sve to što Palestinci u Gazi prolaze, kao da nismo bili zatvoreni i zatočeni, ucjenjivani sa humanitarnom pomoći, kao da nismo i mi  bili masakrirani i ubijani.

Nismo li to najdrastičnije pokazali masovno dočekujući Novu godinu na ulicama, u kafanama i hotelima umjesto da smo, kao recimo Turci, bar na nivou simbola, takve manifestacije u znak solidarnosti otkazali, a dio sredstava koja su protraćena na njihove organizacije, usmjerili tamo gdje je najpotrebnije - za hranu ili lijekove Palestinaca u Gazi.

Cijenjeni džemaate !

Zapitajmo se, kakva se to nova ljestvica vrijednosti uspostavlja?

Ima li itko tko umije utješiti uplakanu majku raskomadanog palestinskog dječaka i djevojčice, koji je tijelom svojim, prisiljen braniti svoje mjesto pod Suncem?

Zašto je danas muslimanska krv tako jeftina i u tolikoj mjeri se lije bez povoda?

Zašto muslimani danas umiru na najbrutalniji način u džamijama, kućama, na svadbama, trgovima, svojim njivama?

Nažalost, zlo u povijesti nikada neće biti pobijeđeno. Pred čovjekom stoji stalna borba protiv zla. Vjerujemo da je u tome smisao ljudskih života i smisao ljudske povijesti!

Braćo  i sestre, ne zaboravimo!

Milijun i šest stotina tisuća muslimana čeka pomoć milijarde i pol muslimana i ostatka civiliziranog svijeta.

Ali čekajući smrt, iščekuju i polaganje računa, kada će optužiti cijeli ummet da je nijemo promatrao njihovo ponižavanje i smrt, a moglo im  se pomoći, uz malo više odvažnosti i želje!

Braćo i sestre!

Današnja hutba ima za cilj moralno propitivanje svakog od nas!

S tom namjerom - da u Svetoj zemlji umjesto svetog rata zavlada sveti mir, mi vas, povodom današnje džume-namaza, , pozivamo da nam se, koliko možete, pridružite sergiji radi pomoći palestinskom narodu u Gazi, gdje je dosada ubijeno 1.325 i   ranjeno više od 5.450 ljudi. Mi najbolje znamo što znači biti u zatočeništvu i mi najbolje znamo šta znači kad niste sami u svojoj patnji.

Život, smrt, nagrada i kazna u rukama su Uzvišenog Allaha, a kazna i mučenje samo su privremeno u rukama zalima!

Na svakom muslimanu je da suosjeća sa muslimanima Palestine, da sve informacije o dešavanjima prenose drugim muslimanima i humanim ljudima, da upućuju dove Uzvišenom Allahu, da materijalno potpomogne muslimane Palestine, da se kloni grijeha - jer grijeh može biti uzrokom patnje drugih muslimana.

S namjerom - da u Svetoj zemlji umjesto svetog rata zavlada sveti mir, mi vas, povodom današnje džume-namaza, pozivamo da nam se, koliko možete, pridružite sergiji radi pomoći Palestinskom narodu u Gazi, gdje je dosada ubijeno 1.325 i   ranjeno više od 5.450 ljudi. Mi najbolje znamo što znači biti u zatočeništvu i mi najbolje znamo šta znači kad niste sami u svojoj patnji.

Allahu Svemoćni, osnaži nas da u vremenu nemorala budemo moralni, da u vremenu nevjere imamo vjeru, da u vremenu licemjerja budemo iskreni i predani Tebi!

Allahu Sveznajući, pouči nas da se u vremenu paradoksa držimo vjere koja nas čuva od svakoga zla iiskušenja!

Allahu Milostivi, obaspi milošću one koji nedužno pate, podari im, nadu i daj im snagu da izdrže sva iskušenja, a onima koji im čine nasilje oduzmi moć da to više ne čine!

Amin!

23.01.2009.

KOME SMETA ZGRADA RIJASETA

 


Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je duhovni i vjerski lider bosanskih muslimana, ali i ne samo njih već ga duhovnim vođom smatraju muslimani cijele Evrope. To naručenoj plaćeničko-novinarskoj mafiji u BiH smeta.Zar nama Muslimanima netreba da imamo svoje sjediste,oni koji nisu za ovo hairli djelo neka se pozabave svojim problemima. Vidite trun u tudjem oku,a nevidite balvane i grede u svojim ocima.

Dragi reis dr.Mustafa ef.Cericu nastavite vi sta ste odnijetili,jer ce sjediste rijaseta biti dika i ponos Bosnjaka od Masrika do Magriba. Nas dzemat Bosansko Hercegovacki Islamski Centar iz New Yorka je na vasoj strani.

15.01.2009.

Hvala ti, demokratijo

 

 IslamBosna.ba- U ratu protiv terorizma demokratija je bila veoma uspješna. Ubijeno preko 1.000 ljudi, od toga 310 djece. Do sada. Djeca su poznata kao tvrdokorni teroristi koji su protiv zapadnog načina života.

Djeca žele da se digne blokada Gaze i da mogu jesti hljeb. Oni ne traže Nestle čokolade, Coca Colu, Danone jogurtiće ili Disney igračke. Njima ne treba taj luksuz. Treba im samo hljeba i vode. I toplo krilo roditelja koji je upravo iskrvario do smrti. Osim toga pobrojane kompanije svakako pomažu privredu koja kupuje najrazornija oružja kojima će ubijati djecu, tako da djeca mogu i da ih bojkotuju.

Demokratija je samo dio globalne demokratije. I demokratija nije ono što učimo u udžbenicima. Izrael je upravo zabranio arapskim strankama da učestvuju na slijedećim izborima. Demokratija je, uz potporu svih demokratija svijeta, nametnula ekonomsku blokadu demokratski izabranoj vlasti Palestine. Pošto je blokada trebalo da svrgne Hamas sa vlasti, a nije u tome uspjela, pokušalo se sa genocidom. Nešto smrdi u ovoj intruziji muslimana u demokratiju. Sa njome i demokratija mijenja svoje postulate, pa bismo zaključili da bi najbolje bilo da to muslimani nikada nisu ni pokušali.

Slučaj Hamasove vlasti nekako podsjeća na još nekoliko država gdje se desilo slično. Kada je FIS, Front islamskog spasa, dobio demokratske izbore u Alžiru, demokratske snage su preko noći pohapsile njegove članove i uvele zemlju u građanski rat: za muslimane demokratija ne važi.

Kada je islamski nastrojena SDA pobijedila izbore u Bosni i Hercegovini, na prvim slobodnim i demokratskim izborima, rezultat je bio genocid nad muslimanima. Kao i u Palestini. Da je SDA izgubila, rata ne bi ni bilo. U mnogim demokratijama je muslimankama zabranjeno da praktikuju vjeru nošenjem hidžaba, zabranjeno im je da budu muslimanke, dok je u isto vrijeme časnim sestrama ista stvar dozvoljena. To međutim ne znači da su to lažne demokratije. Ne, to su prave demokratije, samo što nam nisu poznati njeni postulati. U njenim postulatima muslimani su manje vrijedna populacija i na njih se ne odnose opća pravila demokratije.

Juče i prekjuče listam jedne zapadnoevropske dnevne novine. U zemlji u kojoj živim druge po tiražu. Možete li zamisliti da usred pokolja i genocida koji se vrši nad Palestincima na naslovnoj stranici nema niti jednog jedinog, čak ni sićušnog naslova koji bi spomenuo stradanje Palestinaca? Ako to ne smatrate nekim iznenađenjem, onda ću dodati i da sam se svrg'o tražeći jednu jedinu majušnu vijest bilo gdje u novinama koja bi samo rekla: juče u Palestini ubijeno 40 ljudi. Ništa. Nigdje. Dva dana zaredom, ostale nisam ni pratio a vrlo vjerovatno da je situacija ista.

Demokratija. Danas protesti za Izrael. Okupile su se zločinačke duše, među kojima su bili i mnogi političari iz različitih stranaka pozicije i opozicije, da u vrijeme palestinskog pakla i masovnog pokolja palestinske djece, pričaju o teškom životu Izraelaca. Jedne prestižne novine su poslale svoga čovjeka u jednu džamiju, jer su nanjušili da bi moglo biti interesantno, da prisluškuje hutbu. Moram li naglasiti da su se u članku koji je iz toga proistekao izrugivali tome imamu i pokušavali da njegove teze odmah i prezirući ga opovrgnu iz svoje ljubavi prema cionistima (ili možda bolje rečeno, iz svoje mržnje prema islamu)?

Demokratija mazi muslimane. Demokratija mrzi muslimane. A sada ni muslimani baš ne gotive nju.

Halil Senusija
halil.senusija@gmail.com Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

05.01.2009.

PALESTINA

Brutalni napad na džamiju u trenutku dok je 200 ljudi obavljalo molitvu

Ispis PDF

IslamBosna.ba - Ne moramo se pitati ko stoji iza ovog  terorističkog napada, kao što se uvijek pitamo pri napadima u Bagdadu, Basri, Karachiju. Mezimac Zapada, Izrael, brutalno je raketirao prepunu džamiju u vrijeme obavljanja molitve.

Džamija se nalazila  u gradu Bejt Lahija, sjeverno od Džebelije u Pojasu Gaze. Na mjestu je poginulo najmanje 11 Palestinaca, a najmanje 50 je ranjeno. Izrael je dosad porušio nekoliko džamija u sklopu svoje genocidne kampanje usmjerene protiv palestinskog naroda u kojoj je dosada poginulo skoro pola hiljade ljudi.

Izvor: El-Džezira

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 

27.12.2008.

NEKA TI GODINA NOVA UISTINU BUDE BOLJA

  PDF Ispis E-mail
Autor: Admin   
Friday, 26 December 2008

 

Piše: Amir Durmić

Nakon što se približio Kurban bajram, naše komšije i poznanici kršćanske vjeroispovijesti, užurbano su počeli da se spremaju za ovaj muslimanski blagdan. Muškarci su odlazili na pijace te birali i kupovali kurbane, dok su žene ostajale kod kuća kako bi napravile razne vrste kolača i slanih jela. Hiljade Ivana, Mateja, Kristini i Katarina, proveli su besanu noć uoči Bajrama. 

Nakon što je Bajram nastupio, veselili su se, igrali i pjevali, i osjećali se sretnijim nego u bilo kojem drugom danu u godini…. Znamo da bi svaki čovjek čitajući navedene riječi pomislio: “Da li to mene neko smatra budalom!? U ovako nešto ne bi povjerovao niko zdrave pameti! Kršćani ne slave Bajram, niti ga trebaju slaviti, jer to nije njihov praznik.’’ Naravno da kršćani ne slave Bajram. Takav slučaj vjerovatno nikada nije zabilježen u svijetu. Kršćani nikada nisu kupovali kurbane, niti su mahsuz radi Bajrama pravili posebna jela, niti su ikada izdvajali velike sume novca kako bi u posebnom ambijentu i skupim hotelima dočekali Bajram. Nisu, niti trebaju. To bi svakako bilo besmisleno i glupo, a onaj kršćanin koji bi to eventualno i učinio, morao bi imati izuzetno velik motiv za to, poput recimo zadivljenosti islamom kao religijom, i neodoljivom željom da slijedi i “kopira’’ muslimane u njihovim propisima i običajima, što danas nikako nije slučaj. Ali razmislimo malo o jednoj drugoj, vrlo sličnoj priči, koja je nažalost potpuno istinita. Kada se približi Nova godina, muslimane naših prostora uhvati neopisiva sreća i nekakvo euforičko stanje koje se ogleda u dugotrajnim pripremama za doček “najluđe noći’’ u godini, kojoj ovaj epitet savršeno odgovara. Skoro mjesec dana unaprijed, čak i oni Bošnjaci koji su slabog materijalnog stanja, planiraju u kojem gradu ili hotelu će dočekati Novu godinu, šta će obući za Novu godinu, šta će sve kupiti za Novu godinu, kod koga će djecu ostaviti na čuvanje za Novu godinu…, a o bogatašima da i ne govorimo. Skupocjena putovanja u evropske prijestolnice ili čak i na druge kontinente, u planu su mnogih bogataša kada razmišljaju o dočeku Nove godine. Veliki broj naših građana kao da živi za ovu noć i kao da je ona svrha njihovog postojanja, a kada dođe i prođe, već nostalgično razmišljaju o tome kako će dočekati i provesti narednu. Imajući u vidu da Novoj godini prethode katolički blagdani u kojima kršćani slave rođenje Isa a.s., (za koga nažalost vjeruju da je Božiji sin) mnogi kršćanski običaji koji su svojstveni samo kršćanstvu i kršćanima, spontano su se počeli vezati i za Novu godinu te su postepeno prihvaćeni kao nezaobilazni popratni detalji proslave Nove godine, a ne originalnog katoličkog blagdana. Mnoge od tih običaja muslimani su nažalost zdušno prihvatili kao svoj ili u najmanju ruku kao međunarodni običaj.

 

Bošnjaci i Djed Mraz

Djeca se nevjerovatno raduju Novoj godini i Djedu Mrazu, odnosno kršćanskom svecu Svetom Nikoli, oko koga postoje kontroverze, i čiji mit i sve ono što je on donio sa sobom kritiziraju čak i mnogi vjerski predstavnici kršćana. Raduju se bošnjačka djeca sjedobradom starcu iz bajke i kićenju jelke (koje kršćani zovu tkz. božićnodrvo), kao i poklonima koje će pod drvo ili pak u čarapu staviti Djed Mraz koji živi samo u dječijoj mašti. Djedica ih posjeti tek nakon što djeca zaspu, umorna od dugog čekanja da se dedo konačno pojavi u svojim sanjkama koje vuku irvasi. Djeda Mraz i jelka su originalni i neizostavni detalji koji se vežu za proslavu već spomenutog katoličkog blagdana, a koje su muslimani Bošnjaci svojski prihvatili kao dio dočeka Nove godine. Mnogi se ljute ako im se predbaci kako oni koji se tradicionalno pripremaju za doček i proslavu Nove godine ustvari do u detalje kopiraju i slijede običaje kršćana koje oni prakticiraju u tom vremenskom periodu, međutim istina je sasvim izvjesna. Samo, istinu je ponekad teško prihvatiti. Jer ipak, “tako smo odrasli’’, reći će mnogi, i pravdati se kako oni svojim pripremama za doček Nove godine ne žele, niti im je na kraj pameti, da slijede kršćane u njihovim običajima! “Naša srca su čista i Allah zna naše namjere! Srcem i dušom volimo islam, samo se malo volimo proveseliti za Novu godinu, a djeca vole nekako tog Djeda Mraza, i mi ga ne zovemo Djed Božićnjak! Tako kažu ovi, drugi….’’. Ovo su uglavnom najčešća opravdanja onih koje se još uvijek ne mogu odreći jelke i Djeda Mraza. Kada bi ova opravdanja bila i prihvatljiva, postoje mnogi drugi razlozi koji će muslimana odvratiti od bilo kakve želje da na klasičan način učestvuje u “dočeku’’ i proslavi ove noći.

 

Krvava noć

Valjda će svi muslimani barem priznati kako je alkohol po našoj vjeri islamu strogo zabranjen. To smo sigurno svi naučili još od svojih nena i deda na čiju tradiciju se volimo pozivati.

- “Alkohol je majka svakog zla’’ – učili smo. - “Ja sam zao i ohol! Ja se zovem alkohol!’’ – pamtimo refren pjesmice iz knjige Islamska čitanka, u kojoj alkohol “govori’’ sam o sebi i zlu koje donosi. Ali nekako ta Nova godina ne ide baš bez alkohola. Desetak dana pred Novu godinu, u čitavom svijetu, pa i u našoj zemlji, enormno se poveća njegova prodaja, kojeg ljudi akumuliraju u svoje ostave, kako bi ga iznijeli na trpezu te se dobro natroskali u toj ludoj noći. Hektolitri raznih vrsta alkoholnih pića popiju se pri dočeku Nove godine, a hitne službe rade “punom parom’’ čitavu noć. Posjekotine, razderotine, ubodi noževima, rane od vatrenog oružja, ranjavanja kao posljedica korištenja pirotehničkih sredstava, samo su neke od ozljeda koje će zdravstveni radnici koji su imali (ne)sreću da te noći budu dežurni, morati sanirati ozlijeđenim građanima. Statistika je svake godine nekako krvavija. Više mrtvih, više ranjenih, više predoziranih alkoholom. A alkohol u ovoj noći donosi i moralnu anarhiju. Stid nestaje, a blud, brakolomstvo i orgijanja dominiraju nakon što nastupi ponoć. Ove činjenice niko ne može poricati. Naš Gospodar Allah, Kome ćemo se svi prije ili kasnije vratiti, sigurno nije zadovoljan sa onim što se dešava te noći. Pa zašto da mi budemo (sa)učesnici u tom krvavom i anarhičnom piru? Ako je danas većini ljudi ova noć najdraža u godini, moramo biti svjesni da je ona u isto vrijeme zasigurno Allahu najomraženija noć, naravno zbog raznovrsnosti i količine grijeha koji se u njoj počine.

 

“Sretna Nova…’’

Želje i čestitke koje se izgovore te noći su mnogobrojne. Usmeno ili pismeno, klasično ili elektronski, milijarde ljudi razmjenjuju optimistične poruke. Uspjeh u životu, sreća u braku, mnogo zdravlja… odjekuje čitavu noć. Međutim, najveći dio tih želja ipak ostanu samo želje, jer kada se glave otrijezne i prođe euforija te noći, ljudi se vrate svojoj stvarnosti, za koju nanovo shvate da je često vrlo surova i teška, te jako daleko od idealnosti. Ironično je što velikom broju ljudi u svijetu ova noć donese samo bol i patnju, a neki bukvalno izgube glavu ili do kraja života ostanu invalidi. Razlog su naravno saobraćajne nesreće ili neke od već spomenutih povreda koje su te noći daleko mnogobrojnije nego tokom drugih noći u godini. Možda i postoji način da se neke od tih optimističnih želja zaista i ispune, samo kada bi se gradske vlasti i građani dogovorili oko nekih sitnica. O čemu se radi? Osrednje bosanske općine za novogodišnje uređenje grada, vatromet i ostale popratne detalje, potroše desetine pa čak i stotine hiljada maraka, a mnogi veliki gradovi u svijetu na iste ludosti potroše i milione eura. Sav taj novac u vidu vatrometa zauvijek nestane u nekoliko minuta svjetlosti i ovacija pijanih posmatrača. Svakom moralnom a i normalnom građaninu naše, ili bilo koje druge države na svijetu, Nova godina bi istinski bila bolja, sretnija i berićetnija kada bi se recimo od tog uzaludno bačenog novca kupio stan jednoj materijalno ugroženoj porodici, kojih danas ne manjka, te se tako zauvijek riješio njihov životni problem. Skupa operacija kojom bi se bolesniku spasio ili barem olakšao život, a koja bi se finansirala iz sredstava namijenjenih za novogodišnje uređenje grada, isto tako bi građanima trebala Novu godinu učiniti sretnijom i boljom. Dovoljno bi se bilo odreći kratkotrajnog ćeifa od kojeg niko nema stvarne koristi, osim možda firmi koje prodaju pirotehnička sredstva i novogodišnje ukrase. Ovakvih primjera je na stotine. Ali ipak, bojimo se da ćemo na ovakvu “Novu godinu’’, bez kićenja grada i vatrometa, morati čekati još dugo, do nekih savjesnijih građana i još savjesnijih gradskih čelnika.

 

Nije teško! Pokušaj!

Toliko o (ne)sreći koju nosi Nova godina, a svakom onom ko iz bilo kojeg razloga još uvijek osjeća “obavezu’’ prema toj noći, možemo poručiti sljedeće: Pokušaj da ne učestvuješ u proslavama i dočecima ove noći jer se u njoj krše Allahove granice i čini ono što naš Gospodar mrzi i prezire. Te noći rano ugasi svjetlo i neka svi vide da bojkotuješ sve ono što se u njoj dešava. Ne boj se ničijih prigovora. Zar nemaš pravo izbora? Ne reci: “Kako ću to učiniti? Ja s tim ništa neću promijeniti, jer većina ljudi tako radi. Šta će reći ljudi? Proglasit će me da sam “kontra svijeta’’ i da sam lud, fanatik……’’. Itekako ćeš mnogo toga promijeniti. Kao prvo, promijenit ćeš sebe. Samome sebi ćeš pokazati kako je tvoja ljubav prema tvome Gospodaru mnogo jača i veća od toga da se bojiš prigovora ljudi. Samome sebi pokazat ćeš kako ne želiš žrtvovati naklonost Uzvišenog Stvoritelja zbog kratkotrajnog uživanja koje će nestati onog trenutka kada završi novogodišnji vatromet. Te noći lezi “na vrijeme’’ sretan i zadovoljan što ti je Allah podario mnoge blagodati o kojima malo razmišljaš, a kojih bi postao svjestan tek nakon što bi ih izgubio. Razmisli o svome zdravlju i porodici, nafaki koja ti je dostatna, kao i miru i sigurnosti u kojima uživaš. Tada će ti svaka noć u godini biti mnogo draža nego što je “najluđa noć’’ draga bilo kome od onih koji je željno očekuju čitave godine, a blaženi osjećaj trijumfa zavladat će tvojom dušom i tijelom jer su bogobojaznost i razum pobijedili strast i ružne običaje.

 

23.12.2008.

BAJRAMSKO SJELO U NEW YORKU/BHICNY

U organizaciji BHIC
BAJRAM U NEW YORKU, KAO NEKADA U DOBRA STARA VREMENA
Autor: Rašid Nuhanović
Objavljeno: 22. December 2008. 11:12:15
Kliknite na sliku i pregeledajte foto galeriju

Rizo Hamidović oduševio Njujorčane
I ako se u posljednje vrijeme često čuje izreka: "Ni Bajrami više nisu kao što su nekad bili" - nastojeći sa ovom tvrdnjom okarakterisati sve poteškoće sa kojima se danas bošnjački narod suočava. Ovog Kurban bajrama se to ne bi moglo reći za Bajramsku svečanost u New Yorku koju je pripremio Bosansko-hercegovački Islamski centar u Chain Federation na Broadwayu na Astoriji. Sve je upravo ličilo na nekadašnja najsretnija bajramska vremena i sve je organizacijski funkcionisalo bezprijekorno. I Salem ef. Cecunjanin, Glavni imam u ovom džematu, na čijem se licu nije mogla sakriti sreća što se baš u ovoj noći okupilo ovoliko naroda, džematlija iz ovog i iz svih susjednih džemata. Svemu tome kada kažemo da su dijeca i omladina dala posebna čar bajremske večeri izvođenjem Ilahija i kasida. Vahid Durmić, predsijednik Bosansko-hercegovačkog islamskog centra u New Yorku je u svom obraćaju izrazio veliku zahvalnost svim prisutnim koji su svojim prisustvom uveličali bajramsku svečanost. To je isto uradio i Uzeir Ramić, član Upravnog odbora Kongresa Bošnjaka Sijeverne Amerike ispred bh. zajednice, koji je sa fesom izražavao svoje bajramsko ushićenje.

Velikim aplauzom je dočekan Rizo Hamidović koji je sa sve ukupnim svojim pažljivo odabranim i prilagođenim repertoarom koga je izvodio, učinio ovu noć nezaboravnom. Posebno je Rizo sve prisutne zadivio svojom neposredošću i komunikativnošću sa publikom. U svom uobičajenom stilu prošetao je sa svojom pijesmom od stola do stola kroz prepunu dvoranu iza svačiju dušu pronalazio ponešto, da bi u jednom momentu ušao i usred čuvenog Alaturka kola koje se igralo sjeo gdje se u jednom sinhronizovanom ritmu pijesme, muzike i igre stvarao jedan zaista nesvakidašnji ambijent. Bravo Rizo, bravo majstore burnim aplauzom propraćeni su gesto ovog poznatog bošnjačkog svedalije. Moramo naglasiti da Rizo ni u jednom momentu nije ostavljao nikog ravnodušnim.

Neizbježno je istaći da su medijski pokrovitelji ove noći bili radio “Glas Bosne i Hercegovine”, Bosansko-američka televizija BATV, Bošnjaci.Net. Skupu je prisustvovao veliki broj članova i rukovostva Bosansko-američkog udruženja. Jednom riječju svi zajedno bili su veoma sretni.

Još jednom sve čestitke na dobroj organizaciji pripadaju rukovostvu Bosansko-hercegovačkog islamskog centra u New Yorku: Vahidu, Uzeiru, Besimu, Edvinu i svim drugim koji su pomogli da se ova noć doživi u jednoj najljepšoj atmosferi.
Predsjednici tri dzemata BHICNY,CT.NY/Utica Predsjednici sa imamom Ahmedinom ef. Mustafa/Mrki,Rizo,Vahid i Avlim
08.12.2008.

Cestitka Glavnog Imama BHICNY


Čestitka Gl. Imama Bosansko-hercegovčkog Islamskog Centra NY
/


Es-selamu alejkum
Bajram je praznik u kojem se svi muslimani raduju i kojeg svi rado iščekuju. To će uraditi i Bošnjaci u NY-u. Nadam se da će skola hadždža i kurbana, uticati na sve vjernike, i da ćemo svi svatiti njihovo značenje u našim životima.

I ovi dani pred nama su dani kad nas Allah dž.š. poziva da se žrtvujemo za Njega i Njegovu vjeru. A to je obaveza sviju nas. Nadam se da više nećemo biti žrtva naših neprijatelja, već ćemo biti žrtve za ovu vjeru za koju se jedino vrijedi žrtvovti. A ta žrtva će nas dovesti do iskonske sreće!

Želim ovom prilikom u moje lično ime i u ime Odbora Bosansko-hercegovačog Islamskog centra u New Yorku čestitati nastupajuće bajramske dane svim muslimanima širom svijeta, u nadi da će mo iz ovog bajrama izaći bolji i sa više ljubavi međusobno. Molim Allaha da još mnogo bajrama dočekamo u zdravlji, rahatluku i pokornosti Uzvišenom Allahu dž.š.

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Salem ef. Cecunjanin
Glavni imam Bosansko-hercegovackog Islamskog centra u NY

Noviji postovi | Stariji postovi

Bosansko Hercegovacka Islamska Zajednica u NY
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

BHICNY

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG
_______________________
In the Name of God

We are shocked and deeply touched by happenings in Virginia Tech University.
Our community and its members pray to God for young lives taken.

Parents and families of VT students who lost their lives have our condolences.

Bosnia and Herzegovina Muslim Community of New York City

Odgovor/Answer from Virginia Tech University

President Durmic.
From the bottom of our hearts, we thank you.
The outpouring of support has been impossible to measure.
But an inspiration to all of us who call ourselves Hokies.
Please consider yourself an extension of our Hokie community and
family as you share in our grief and offer your blessings and ancouragement. I am so proud of our community and those of you
who have surrounded us with your loving acts of kindnes.
Appreciatively Selinda Arthur.
Assistant VP of Development for Colleges VT
_________________________________

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu”
(Kur’an: Et-Tevbe: 18).

"O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast zele:jedva cekaju da muka dopadnete, mrznja izbija iz njihovih usta, a jos je gore ono sto kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze,
ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u potpunost Knjige. Kad vas sretnu, govore:" Vjerujemo!"-a cim se nadju nasamo, od srdzbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci "Umrite od muke!" Allahu su, zaista, dobro poznate misli svacije. Ako kakvo dobro docekate, to ih ozlojadi, a zadesi li vas kakva nevolja obraduju joj se..."
Istinu je rekao Uzviseni Allah.(Kur`an Ali Imran 118-120.)
Esselamu Alejkum dragi nasi Musafiri.
Neka Vas Uzviseni Allah s.w.t nagradi za posjecivanje naseg bloga nadamo se da ce nasa suradnja biti na visokom nivou.Nasa stranica je stranica Islamske Zajednice u New Yorku i molimo vas u Ime Allaha dz.s da se i ponasama onako kako nam naredjuju Kur`an i Sunnet.
Neka vas Allah s.w.t nagradi i da vam da svako dobro i da se ako Bogda sto prije vidimo u nasoj dzamiji.


Nasa Adresa
Bosansko-Hercegovacki Islamski Centar u New York
37-46 Crescent Street
Long Island City, NY 11101
Tel/Fax 718-545-4980
__________________________
www.Bhicny.info
Bhicny@hotmail.com

O nasem prvom Imamu mozete procitati opsirnije na
www.Ramizefaljovic.blogger.ba

OBAVJESTENJA
U Ime Allaha Milostivog Samilosnog

Dzuma - Petkom u 1:15.pm
Vecera je svake prve Subote u mjesecu.Bujrum dodjite i vi donesite nesto od svojih specijaliteta,tako da makar taj dan provedemo zajedno u nasoj dzamiji.
Vjeronauka - Subotom od 1:00 p.m do 3:00 p.m
Bujrum najmladji.
Predavanja:Subotom poslije Aksama do Jacije namaza koja su fino posjecena, a i teme nasih Alima nadju puta ka nasim srcima.
Bujrum zijaretite nas da zajednicki poslusamo i nesto vise naucimo o nasoj divnoj vjeri.

Kod nas mozete naruciti,knjige i CD:







Očisti se novcem!
Očisti se novcem!
Subota, 20 Prosinac 2008 01:17 Mak Ispod čekića
Dok imamo ljude koji peru svoja tijela svaki dan, moguće je da čovjek očisti i svoje srce novcem! Kako? Zekatom!

Godinu prije Oproštajnog hadždža, Allahov Poslanik, saws, poslao je grupu muslimana na hadždž sa Ebu-Bekrom, kao njihovim emirom (vođom).

Kod Ka’be je još uvijek bilo mušrika koji su obavljali hadždž, te nekih koji su obavljali tavaf goli. Misija Ebu-Bekra, radijallahu anhu, bila je da pripremi Mekku za dolazak Poslanika, s.a.w.s. Vjerovjesnik, s.a.w.s, poslao je suru Et-Tevbe, devetu suru u Kur’anu zajedno sa vođom te grupe hadžija – Ebu-Bekrom. Muhammed, s.a.w.s, dao je uputstvo da se ona prouči svima prisutnim hadžijama. Zbog statusa Alije ibn Ebu-Taliba u Kurejšu, njemu je dat zadatak da ovu suru prouči svima.

Prve riječi sure Et-Tevbe, koja počinje bez bismile, su sljedeće: “Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore.” (Sura Et-Tevbe, 1). Sjetite se: Kur’an je bio izvor zakonodavstva u islamskoj državi! Alija ibn Ebi-Talib, r.a, učio je suru sve dok nije došao do ajeta: “Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” (Sura Et-Tevbe, 11)

Ovo je bila ta obznana! Nije bilo dovoljno samo da se pokaju. Moraju da uspostave namaz i moraju davati zekat kako bi se smatrali dijelom muslimanskog ummeta. Kod imama El-Buharija i Muslima nalazi se hadis kojeg prenosi Džabir ibn Badullah, r.a: „Dao sam prisegu Poslaniku, s.a.w.s, da ću uspostaviti namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.“

Allahovom voljom, zekat je obaveza vjernicima i ona je ispit njihove iskrenosti. Vjernik je potpuno uvjeren da je zekat farz i zna da je je zekat treći stub islama. On, dakle, nije opcionalan; bez njega se din pojedinca ruši. Vjernik daje zekat otvorenih prsa, zahvaljujući Allahu i slaveći Njega uzvišenog za Njegovu blagodat. Također, vjernik zahvaljuje Allahu, za sam tevfik, što je bio u mogućnosti da ispuni i ovu obavezu.


Kako se očistiti novcem?

Dok imamo ljude koji peru svoja tijela svaki dan, moguće je da čovjek očisti i svoje srce novcem! Kako? Zekatom.

Jeste li ikad vidjeli nekog kako istrčava iz džamije odmah nakon namaza? Možda je imam tek predao selam, a on ili ona se već spremio/la da ide (ovo ste vjerovatno vidjeli na džuma-namazima). Kada vidimo nekoga u takvoj žurbi, znamo da postoji neka stvar koja predstavlja kamen na srcu vjernika, odnosno vjernice, i možemo pretpostaviti da se radi o nečem ozbiljnom.

Dobro, a sada da vidimo: ko bi od nas izletio iz džamije na taj način jer je zaboravio da udijeli dobrovoljnu sadaku? Ko? Najbogobojaznija osoba među nama bi to uradila – Allahov Vjerovjesnik, s.a.w.s.

U „Sahihu“ imama El-Buharija nailazimo na predaju koju prenosi ’Ukbe, r.a: „Klanjao smo u Medini ikindiju-namaz za Poslanikom, s.a.w.s. Kada je završio namaz teslimom (predavanjem selama), užurbano je krenuo ka odajama svojih žena, prolazeći kroz redove ljudi. Vidjevši takvu užurbanost, ljudi su se prepali. Kada se Muhammeda, s.a.w.s. vratio, našao je ljude koji su bili iznenađeni njegovom žurbom pa im je rekao: ‘Sjetio se nešto zlata koje se nalazilo u mojoj kući, pa sam prezirao da mi to odvlači pažnju od obožavanja Allaha, te sam naredio da se to podijeli kao sadaka.’“

U arapskom jeziku, zekat sa sobom nosi značenje čistoće. U šerijatu, zekat je povezan sa imetkom kojeg Allah daje Svojim robovima. To je procenat kojeg je farz izdvojiti onome kome on pripada. Allah, dželle šanuhu, uči nas vrijednosti zekata: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.” (Sura Et-Tevbe, 103)



Kako zekat i sadaka čiste nekoga? Ovo dvoje liječi srce od bolesti licemjerstva, sumnje i škrtosti, donosi bereket u ostatak imetka, čisti ahlak onoga ko daje zekat i povećava njegov ili njen imetak, kao što je došlo u riječima Poslanika, s.a.w.s: “Sadaka nikad ne umanjuje imetak.”




Ukoliko bismo pažljivije proučili biografije halifa, naišli bismo na zapanjujuće informacije! Nakon preseljenja Resulullaha, s.a.w.s, Ummet je bio suočen sa ljudima koji su za sebe tvrdili da su poslanici, te sa plemenima koja su se digla na noge protiv muslimana. Zatim, u manjem stepenu, bilo je i plemena koja su za sebe tvrdila da su muslimanska, ali su imali jedan “problem” sa zekatom.

Ummet je morao da reaguje. Naizgled, konsenzus ashaba je bio da se plemena kategorije „islam bez zekata“ ostave na miru te da se koncentrišu na armije. Međutim, Ebu-Bekr, r.a, je imao drugačije mišljenje. „Tako mi Allaha!“ rekao je Ebu-Bekr, „idem u rat i borit ću se protiv svakoga ko pokuša da napravi razliku između namaza i zekata!“ Nakon što je čuo ovo, Omer, r.a, je prokomentarisao: „Allaha mi, onog trenutka kad sam vidio da je Allah otvorio prsa Ebu-Bekru, znao sam da je to istina.“

Jeste li ikad čuli ovu dovu: “Ako dobijem milion dolara, dat ću pola za džamiju!” Uči nas naš Uzvišeni Gospodar da je priroda čovjeka da se veže za zlatnike i srebrnjake. Ustvari, vidimo ljude koji se danonoćno mole Allahu da im to podari. U svojim dovama obećavaju da ako stvarno dobiju imetak da će biti nesebični sa istim. A kada ih Allah iskuša, okrenu leđa.

"I među njima ima onih koji su se dali obećanje Allahu, govoreći: “Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!" A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu. Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog. ” (Sura Et-Tevbe, 75-78) Jahja ibn Mu’az, rahmetullah, je rekao: “Uvijek mi je bio čudan čovjek koji ima imetak, ali je škrt. Njegov Gospodar, koji mu je to podario, zahtijeva da dio toga da Njemu, a on kaže: ‘Ne!’”

Zekat je obaveza vezana za imetak. Onome ko odgađa davanje zekata, obaveza se vješa na vrat istog. Da bi se pokajanje takvog primilo, mora da ispuni ono čime ga je Allah obavezao. Vjerovjesnik, s.a.w.s, nas je podučio da kada jedan narod gomila imetak a ne izdvaja zekat, taj narod će biti iskušan glađu, kao što se kaže u sljedećem hadisu, kojeg bilježi imam El-Bejheki: „Nije bilo naroda koji je odbio da daje zekat, a da ih Allah nije iskušao glađu.“ On, s.a.w.s, upozorio nas je da ne budemo škrti, zbog propasti koje ona nosi sa sobom. „Čuvajte se škrtosti! Oni koji su došli prije vas su uništeni jer su bili škrti.“ (Hadisi-šerif, bilježi Ebu-Davud)

A na Sudnjem danu, zekat koji nije izdvojen će biti razlogom kažnjavanja pojedinca: “Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.” (Sura Alu ‘Imran, 180)

U Muslimovu “Sahihu”, od Ebu-Hurejre, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik rekao: “Nema ni jednog vlasnika zlata niti srebra, koji na njih ne daje ono što je obavezan, a da mu na Sudnjem danu neće biti napravljene bukagije od vatre koje će biti užarene u džehenemskoj vatri i njima će se pržiti njegovi bokovi, čelo i leđa. Kad god se ohladi, vratit će mu se, u danu čija je dužina pedeset hiljada godina. To će trajati sve dok se ne završi suđenje ljudima.“



Na šta se daje zekat?

Slijedi spisak stvari na koje se daje zekat:
- Novčanice
- Zlato
- Srebro
- Investicije
- Stoka
- Trgovačka roba
- Voće i usjevi
- Minerali
- Blaga koja se vade iz zemlje

U svijetu gdje većina nas ne živi životom jednog poljoprivrednika, posebnu pažnju moramo pridati sljedećim stvarima:

- Ušteđevina
- Zlato: prema jednom dijelu islamskih pravnika, zekat se daje na zlato, uključujući i nakit.
- Inventar: Ukoliko neko posjeduje radnju, onda je obaveza dati zekat na artikle koji nisu prodati. Dodatno, praksa je mnogih da naveliko kupuju artikle, da ih skladište, kako bi ih kasnije prodali. I na ovo se daje zekat.
- Dodatni stanovi, koje možda neko posjeduje i čeka pogodan trenutak da ih proda.

Abdullah ibn Mes’ud, r.a, je rekao: “Čuvaj svoj imetak tamo gdje ga crv ne može pojesti i gdje ne može doći ruka lopova. Čuvaj ga u sadaki.”



Priča o lijepom djelu majke

Kod majke vjernika, ‘Aiše, Allah bio zadovoljan njom, jedne prilike je došla jedna siromašna žena sa dvije kćerke, te joj je ‘Aiša, r.a, dala tri hurme. Ova žena je dala svojim kćerkama po jednu hurmu, a sebi ostavila jednu. U trenutku kada je krenula da pojede svoju, jedna od kćerki je izražila želju da pojede i njenu hurmu. Istog trenutka, ova majka je svoju hurmu podijelila na dva dijela i dala svojim kćerkama. Ovaj postupak je ostavio toliki utisak na majku vjernika, r.a, i ona je ovo ispričala Poslaniku, s.a.w.s. Nakon što je saslušao, Muhammed, s.a.w.s, je rekao: „Zaista, zbog tog djela, Allah je njoj ili osigurao Džennet ili je sačuvao džehennemske vatre.“ Mi ne dajemo zekat samo da se očistimo, već da i da se sačuvamo od Džehennema.

Naišao sam na priču o jednom starijem čovjeku koji je veći dio svog života proveo daleko od svojih roditelja i svoje domovine. Na samrti je u testamentu izjavio da želi da se njegovo tijelo vrati njegovim roditeljima, nazad u domovinu. Prije nego nastavim, moramo napomenuti da je od Sunneta da se osoba ukopa tamo gjde je preselila.

Prema riječima sina: “U gasulhani, pogrebnik je upravo završio sa gasuljenjem. Samo pogrebnik, majka i ja. Rekao je da može da prenese tijelo. Bila je tišina… Izračunao je troškove opreme, zatim je, crveneći se, podigao pogled da nam kaže konačnu cijenu. Majka nije razumjela o čemu je on pričao, samo je znala da će koštati. Tišina. Iz njenog kaputa je izvadila babin novčanik.”

Sin je rekao sljedeće: "Gledali smo u novčanik jedan trenutak. Niko nije govorio ništa. Novčanik je bio star, pocijepan, prljav. Ali to je bio novčanik mog oca. Zatim je otvorila novčanik i pogledala unutar njega. Izvadila je nešto novca koji će se potrošiti na ovaj posljednji, zapanjujući put."

Kad dođe vrijeme za davanje zekata svake godine, imami širom naše zemlje bivaju pitani: “Mi ne znamo nijednu siromašnu osobu u našem kraju. Možemo li novac poslati u inostranstvo?” Razmislite trenutak o ovome. Zar stvarno nema nijedne siromašne osobe u našim zajednicama? Naravno da ima. I ako godinu za godinom zekat šaljemo preko granice, ko će se ikad brinuti o nevoljnim ljudima iz naše okoline?

Opći princip kod zekata jeste da se na prvom mjestu daje siromašnima jedne zajednice u kojoj je plaćen. Naime, instrukcije koje je Vjerovjesnik, s.a.w.s, dao Mu’azu ibn Džebelu kada ga je slao za Jemen su bile: “Ako se i tome (šehadetu i namazu) pokore, tada ih obavijesti da im je Allah stavio u dužnost dijeljenje zekata od njihove imovine, koji će uzimati od njihovih imućnih i davati njihovim siromašnim.” Ključna riječ je: njihovim siromašnim; siromašnima zajednice u kojoj je zekat skupljen.

Sve što je potrebno da se uradi sa naše strane jeste da izađemo i da saznamo kako možemo da napravimo neku promjenu u našim zajednicama. A kako naše zajednice jačaju, moći će se uvezivati sa drugim. Znamo da kada vlade imaju viška budžeta (što se ne dešava baš često) interesne grupe se zubima i noktima bore za novac. Kod zekata je to drugačije: Sam Allah uzvišeni ga je podijelio. Nijedno čovjek ne može utjecati na to da se zekat da nekom drugom mimo onome kome je Allah to propisao.

Sada, znamo da obično zekat primaju ljudi koji su siromašni. Međutim, želio bih da vas uputim na još neka mjesta gdje možete dati zekat.

Kome se, osim siromašnih, može se davati zekat?


Prvo: El-muellefat kulubuhum – oni čija su srca bliska islamu. Stoga, ideja je: ukoliko se uozbiljimo u da’vi i ulažemo dovoljno truda, možemo koristiti novac od zekata da srca ljudi približimo poruci La ilahe illallah, Muhammedur-resulullah. Jedan univerzitet u Kanadi dnevno na ramazanskom iftaru ima preko 700 ljudi! Da li su svi muslimani? Ko zna. Ali, subhanallah, sa svim dobročinstvom hranjena ljudi, dekan je sam bio sponzor prvog iftara! To je snaga sadake kada se na ispravan način raspodijeli.

Drugo: Er-rikab (oslobađanje od ropstva). Novac od zekata se može iskoristiti da se oslobode robovi. Ovdje, u SAD, kako je naša ’ulema rekla, imamo žrtve – pritvorenike Patriotskog akta koji su zatočeni ni zbog čega drugog do zbog njihov porijekla, koji time postaju podesni za zekat sa ovog aspekta. Ovo je tim preče, jer njihova pravna odbrana košta stotinama hiljada dolara. Subhanallah! Ideja: novac od zekata se može koristiti da se brane prava nepravedno zatvorene braće.

Treće: garimun (dužnici). Zekat može, dakle, ići i na oslobađanje ljudi od okova duga. Samo razmislite o sljedećim podacima:

- Prosječan kreditni raspolagajući iznos iznosi $7,000.
- Prosječna kamatna stopa je 19%.
- Naknade za zakašnjelo plaćanje su sada $25 i više.
- Prosječno domaćinstvo ima 10 kreditnih kartica.
- Približno svako drugo domaćinstvo u Americi kaže da ima problema sa plaćanjem minimalnih mjesečnih troškova. Time njima bankrot izgleda neizbježan.
- Prošle godine, 1 300 000 Amerikanaca je prijavilo bankrot, najveći broj bankrota poznat u historiji naše nacije.
- Kompanije koje daju kreditne kartice šalju prosječnom Amerikancu opomene sedam puta godišnje.
- Za prosječan kreditni raspolagajući iznos bi bilo potrebno 25 godina da se otplati, plaćajući mjesečno minimalan iznos.

Jedna napomena! Zekat ne treba da ide u otplaćivanje uzaludnih dugova. Zaista je izuzetno moćna stvar za jednu zajednicu da njeni članovi nemaju dugova. Kada prestaju biti dužnici, aktivno doprinose u svojoj zajednici i svako ima koristi. A sva zahvala pripada Allahu.


Džennetska berza!

Na kraju, oni koji trguju dionicama načule uši kad god se priča o tome gdje treba ulagati. I ja ću vam sad dati jedan savjet, ali ne u vezi sa dionicama. Ja ga zovem: savjet za džennetsku berzu© (Khutbah.com).

Savjet za džennetsku berzu: naše zajednice, elhamdulillah, jesu blagoslovljene zajednice, koje nesebično daju. Allah najbolje zna, ali razlog što je zekat zapostavljen jeste nedostatak obrazovanja i dobre mreže raspodjele zekata. Sve što je potrebno jeste jedan vođa posvećem svome poslu koji bi uspostavio raspodjelu zekata u svojoj okolini. Samo jedan vođa i zekat stiže do onih kojima je stvarno potreban.

Onome ko ovo ispuni, pripada sva nagrada! Zamislite sve ljude koji će okoristiti od ove mreže dijeljenja zekata. Onaj ko prokrči put distribuciji zekata će nastavljati da dobija nagrada čak i nakon što preseli.

Inša’Allah da ti budeš taj blagoslovljeni vođa koji će dići na noge svoju lokalnu fondaciju zekata! Reci: “Amin!” i odmah kreni da ostvaruješ ovaj cilj!

“Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju.” (Sura El-Mu’minun, 1-4)

Izvor: IslamicAwakening.Com

(Prevod hutbe Muhammeda eš-Šerifa)
Za Islambosna.ba preveo: brat Haris


MOJI FAVORITI
Hikaje- mudrosti
blob
U urbanoj sahari života
LJEPOTA DUSE
Ishranom do zdravlja
hadzinica
HADISI
ensarijka
ViPromo
GAZIJE TEWHIDA - PONOS UMMETA
Old postcards of Bosnia -Herzegovina
Ponuda koju ne možete odbiti
Ograničena vremenom
Čudan zeman nastade
Kozarački kuhar
SREBRENI LJILJAN
SRETNO LI JE SRCE U KOM SE LJUBAV NASTANI!
Studio Islama
OAZA ISLAMA
nestabilna
Cvjetna bajka
Kapetan Hajro - Zmaj od Majevice
Kod Allaha s.w.t. jedina priznata vjera - Islam
Studio-Din
Ummet
KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni!
Ruhul atire
Budi optimista pa cak i ako se nalazis usred oluje
Cool Sofra
Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!
Ponosna u Islamu
SNAGOM VJERE DO SAVRŠENSTVA DUŠE
All for fun...
Proud Muslimah
Flγing without wings.
IT`S SO FUCKING UNREAL ... YOU CANT BELIEVE IT !!!
necu zvake vrati kusur
VIII-2 4EVER
bosniancook
Fukare Tuzla 1987
rebelde way- buntovnici
*Torcida* Novi Travnik
toho
Hudur - prisutnost srca, svjesnost Allaha dž.š.
Rossoneri blog
YOU ARE THE REASON I WAKE UP EVERY DAY..
ANONIMUS
!!flowers!!
MA MOZDA I NIJE SVE TAKO SIVO..posjeti pa vidi !:D
više...

BROJAČ POSJETA
248355

Powered by Blogger.ba