RAMAZANSKI POST
(FIKH PROPISI)
AUTOR: MUHAREM STULANOVIC
Uvodna biljeska:
Dolazi nam neosjetno jedan dragi gost koji nama, Bosanskim Muslimanima, vraca sjecanja i nostalgiju na predratna vremena kada smo ga docekivali cisteci svoje avlije, uredivajuci svoje domove i pripremajuci svoje damije, otvarajuci mu sirom vrata.
Taj, nama dragi gost, je mjesec ramazana, kojem sada mnogi muslimani ne mogu otvoriti domove i svoje damije, jer su im ih dusmani porusili, ali tom gostu, ramazanu, dusmani nisu unistili jedan dom, uvijek otvorenih vrata, a to je vjernicko srce Bosanskog Muslimana.
Ramazan je mjesec posta koji iziskuje istinsku paznju i koji pripadnik islama ne bi dao za hiljade drugih mjeseci.
Vrijednost toga mjeseca ne moze osjetiti svako. Neupuceni u vjeru dozivljavaju ga kao teret koji ne mogu izvrsiti. Medutim, Allah dz.s. nije nista propisao u Svojoj vjeri, islamu, kao obavezu, a da se u tome ne krije duboki smisao, ljepota i dobro ovog i drugoga svijeta.
Na stranicama koje slijede ramazanski post i ono sto je vezano uz njeg tretira se sa stanovista fikha, odnosno islamskih propisa. U prvom redu za one koji duhovni smisao, ljepotu i dobro posta dosezu kroz izvrsavanje ove temeljne duznosti u islamu, a koji se o serijatskim propisima o postu i ramazanu zele obavijestiti dublje i detaljnije.
Fikhski propisi o postu
Definicija:
Post je uzdrzavanje (imsak) od svega sto ga kvari (npr. jelo, pice, pusenje, spolno opcenje i sl.) u vremenu od zore do zalaska Sunca. To je stroga obaveza propisana i potvrdena Kur'anom a.s., sunnetom i idzma'om. U suri El-Bekare 183 i 185. ajetu Allah dz.s. kaze:
" O vjernici, propisan vam je post kao sto je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni" (El-Bekare,183)
".............Ko od vas bude prisutan kod kuce tog mjeseca, neka ga posti......"(El-Bekare,185)
Muhammed sallallahu alejhi we sellem veli: " Islam se temelji na pet stvari: Sehadetu - svjedocenju da nema drugog boga osim Allaha dz.s., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadzdzdu.
Post je potvrden i idzma'om - konsezusom islamskog ummeta. Svi islamski ucenjaci i svi muslimani slazu se da je to jedan od ruknova islama - stubova, cijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.
Post je propisan kao stroga obaveza 2. sa'bana druge godine po Hidzri. Mjesec ramazan se racuna po lunarskom kalendaru. Broji se da je poceo videnjem mladaka i svjedocenju makar jednog covjeka.
RUKNOVI
Post se sastoji iz dva Rukjua
1. Uzdrzavanje (imsak) od onoga sto kvari post od zore do zalaska sunca.
Dokaz za to je 187. ajet sure El-Bekare u kome se dozvoljava sastajanje sa zenama u nocima ramazana, a zabranjuje danju.
Zatim se dalje u ajetu veli:
" I jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca od zore (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noci." (El-Bekare,187)
2. Nijjet (odluka), a potvrda za to je hadis Allahovog dz.s. poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, koji kaze: " Djela se racunaju po nijjetu..." Potvrda za to je i hadis koji prenosi Ibnu Omer od Hafse, da je rekao Muhammed sallallahu alejhi we sellem " Ko ne zanijjeti ovaj post prije sabaha, nema posta ". Ovaj hadis prenosi pet od sest hadiskih zbirki. Nijet se ne izgovara jezikom, on se samo srcem zanijeti i odluci. Tako se nijjeti bilo koji drugi ibadet. Dakle, nijjet je unutarnja odluka srca da se izvrsi odredeni ibadet i ta odluka nema nikakve veze sa jezikom i izgovaranjem bilo kakve formule.
Vrijednost ramazana, posta i ibadeta u njemu
Od Selmana r.a. se prenosi sljedeci hadis: Odrzao nam je Poslanik sallallahu alejhi we sellem hutbu na kraju mjeseca sa'bana i tom prilikom rekao:
" Ljudi, dolazi vam velicanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noc vrednija od hiljadu drugih mjeseci."
.Allah dz.s. je odredio u tom mjesecu post kao strogu obavezu, a namaz koji se obavlja u tim nocima kao dobrovoljni vid ibadeta.
Ko se Allahu dz.s. priblizi kakvim dobrocinstvima, racunat ce se kao da je obavio strogu obavezu u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), racunat ce mu se kao da je obavio sedamdeset u nekom drugom mjesecu.
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je dzenet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada se povecava nafaka vjernika.
Ko u njemu priredi iftar i nahrani postaca, bit ce mu to oprostom grijeha i oslobadanjem od vatre, a dobit ce i nagradu postaca bez umanjenja nagrade postacu.
Tada prisutni ashabi povikase:
" Poslanice! Nismo svi u mogucnosti nahraniti postaca".
Muhamed sallallahu alejhi we sellem im je na to odgovorio:
" Ta nagrada pripada i onome ko ponudi postacu hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka ".
To je mjesec ciji je pocetak milost, sredina oprost, a kraj oslobadanje od vatre. ko olaksa onome sto je pod njegovom komandom u tom mjesecu, Allah dz. s. ce tome oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre.
Nastojte u ovom mjesecu raditi cetiri stvari; dvije sa kojima cete steci Allahovo dz. s. zadovoljstvo i dvije kojima ste potrebni i koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima cete steci Allahovo dz. s. zadovoljstvo su sehadet - svjedocenje da nema drugog boga osim Allaha dz. s. i da od Njega trazite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu da Allaha dz. s. molite za dzennet i trazite zastitu od vatre.
A ko napoji postaca, Allah dz. s. ce ga napojiti sa moga havda (pojila) tako da nece ozednjeti do ulaska u dzennet.
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
"Pet dnevnih namaza, dzuma do dzume, a ramazan do ramazana, brisu grijehe izmedu, ako se izbjegavaju teski grijesi "
Takode se prenosi od Ebu Hurejre sljedece:
" Ko isposti ramazan sa imanom iskreno trazeci i zeleci Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah dz. s. ce mu oprostiti prijasnje grijehe "
Ebu Hurejre takode prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao :
" Allah dz. s. kaze: " Sve aktivnosti covjeka su njegove, osim posta; post je moj i ja za njega dajem nagradu. Post je stit pa kada neko od vas posti, neka ne govori ruzne rijeci i neka se ne dere. Ako ga neko napadne i uvrijedi neka kaze: " Ja postim, ja postim. "Tako mi onoga u cijoj je ruci moja dusa, dah iz usta postaca je kod Allaha dz. s. na Sudnjem danu ljepsi od mirisa. Postac ima dvije radosti; prva radost mu je ona prilikom iftara, a druga, kada sretne svoga gospodara ." (Ovaj hadis prenose Muslim, Ahmed, Nesai, a prenosi ga i Buharija u malo izmijenjenoj formi).
Iz ovih nekoliko hadisa Poslanika sallallahu alejhi we sellem o postu moze se vidjeti izuzetno velika vrijednost ramazana i ramazanskih ibadeta. U svjetlu tih vrijednosti jasan nam je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, a u kojem se kaze:
" Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga, kao sto je olaksica musafiru ili bolest, ne moze ga nadoknaditi makar i citav zivot iza toga postio ".
Zato se obracamo svima koji se boje Allahove dz. s. kazne, a zude za Njegovom nagradom da i ovom mjesecu posvete posebnu paznju, jer ga oni kao takvi ne smatraju teretom i teskom obavezom, nego najmilijim gostom.
Takvima se obraca i Poslanik sallallahu alejhi we sellem u svom hadisu koji prenosi Dzabir bin Abdullah El Ensari r. a.:
" Kada zapostis neka poste usi tvoje, i oci tvoje, i tvoj jezik neka posti od lazi i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komsije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I ucini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsis ".
Takvima se Allah dz. s. na poseban nacin obraca:
" Post je moj i ja za njega nagradujem ".
Mjesec posta je mjesec svakovrsnog ibadeta od kojih se izdvaja dnevni ibadet - post, i nocni - klanjanje teravih-namaza i ucenje Kur'ana a. s. Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao.
" Allah dz. s. vam je propisao post ramazana kao strogu obavezu, a nocno klanjanje vam je sunet. Ko ga isposti i isklanja sa imamom, iskreno trazeci i zeleci Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izaci ce iz ramazana cist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila ".
Dakle, po danu se ibadeti postom, postom tijela i duse, a posti se uzdrzavanjem od hrane, vode i drugih prohtijeva, dok se noci krunisu neobaveznim, dobrovoljnim ibadetom, klanjanjem teravih-namaza, nastojeci da se provede sto duzi dio noci u ibadetu, na kijamu, ruku'u i ozivljavanjem ramazanskih noci ibadetom.
Teravije
Sto se tice ramazanskog dobrovoljnog ibadeta (teravije), to je sunet za muskarce i zene mada se prenosi od Alije r. a. kako je on naredivao klanjanje teravije odredujuci ljudima jednog imama, a drugoga za zene.
Muhaddisi osim Tirmizije prenose od Aise r. a. da je rekla:
Poslanik sallallahu alejhi we sellem je klanjao teraviju u dzamiji a za njim je klanjalo mnogo svijeta. Potom je klanjao i druge noci pa se broj klanjaca povecavao. Trece noci su se iskupili ali Poslanik sallallahu alejhi we sellem ne izade medu njih. Ujutro im je rekao: " Vidio sam da ste se okupili i nista drugo me nije sprijecilo da vam se pridruzim osim bojazni da vam se teravija propise kao farz ".
Muhaddisi prenose od Aise r. a. da Poslanik sallallahu alejhi we sellem nije u ramazanu, niti nekom drugom mjesecu klanjao vise od jedanaest rekjata.
Ibni Huzejme i Ibni Hibban prenose u svojim vjerodostojnim zbirkama od Dzabira da im je Poslanik sallallahu alejhi we sellem klanjao osam rekjata i vitre, a kada su ga cekali iduce noci, nije izasao medu njih. Ovo je sunet Poslanika sallallahu alejhi we sellem koji se navodi u hadiskim predajama.
Medutim pouzdano se zna da su ashabi u vrijeme halifeta Omera, Osmana i Alije klanjali dvadeset rekjata teravije, sto je misljenje vecine pravnika hanefijske, hambelijske i safijske skole.
Od nekih islamskih ucenjaka se prenosi da je sunet klamnjati teraviju i vitre od jedanaest rekjata a ostatak je mustehab. To je misljenje i hanefijskog pravnika imama Kemal ibnul-Humama, koji to obrazlaze na ovaj nacin:
" Postoji dokaz da je sunet klanjati teravih-namaz od dvadeset rekata; to je ono sto je Poslanik sallallahu alejhi we sellem cinio, potom prestao bojeci se da nam se to propise farzom-obligatnom, strogom vjerskom obavezom. Ostatak je mustehab ".
Prema tome, posto postoje vjerodostojne predaje (od Buharija i Muslima) o jedanaest rekjata sa vitrima, znaci da je sunet po usulskom pravilu nasih imama klanjati osam rekjata (vitre se racunaju posebno), a ostatak od dvadeset rekjata je mustehab-lijepo ciniti.
Nocni namaz teravije u ramazanu dozvoljeno je klanjati u dzematu.
Kod vecine islamskih pravnika vrijednije ga je klanjati u dzematu.
Nije posebno odredeno sta ce se uciti na teraviji. Medutim, prenosi se da su ashabi dugo ucili na teraviji oslanjajuci se na stapove zbog dugog kijama-stajanja u namazu. Nisu izlazili iz dzamije do pred zoru, kada bi pozurili pripremanje suhura da ne prode vakat. Ucili bi suretul-Bekare na osam prvih rekjata (to je 49 prvih stranica iz Kur'ana ) a ako bi se to ucilo na dvadeset rekjata, brojali bi to kao olaksicu. Buharija i Muslim prenose od Aise r. a. da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem klanjao deset rekjata predajuci selam na svaka dva rekjata i zavrsavajuci sa jednim rekjatom vitr-namaza.
Kada uporedimo nacin na koji su teravih- namaz klanjali ashabi i kako se sada klanja, primjecujemo da gotovo nema mjesta za poredenje.
Ne bi trebalo pretjerivati sa dugim klanjanjem da se oteza onima koji tesko podnose, (ali ne bi trebalo takode praviti od teravije obicno gimnasticiranje ). Uobicajeno je da se ona klanja kod nas dvadesetak minuta sa brzim ruku'om i sedzdom i kratkim ucenjem tako da se ne udovoljava osnovnim namaskim rukovima i takav namaz se ne broji namazom nego obicnom gimnastikom.
Poslanik sallallahu alejhi we sellem je jednom prilikom u dzamiji svog ashaba, gledajuci ga kako brzo klanja, bez smirenosti u namazu, tri puta vracao da klanja rijecima:
" Klanjaj, nisi klanjao " a onda ga poucio:
"Kada hoces klanjati, lijepo uzmi abdest, potom se okreni prema Kibli i donesi tekbir, pa prouci iz Kur'ana sto znas, potom idi na ruk'u i budi smiren na njemu, zatim se pridigni dok se potpuno ne ispravis, potom idi na sedzdu i ostani najmanje toliko dok se ne smiris na sedzdi, zatim se pridigni i smiri se osjedeci, potom ucini drugu sedzdu i smiri se na njoj i na takav nacin klanjaj ostatak namaza ".
Posto je teravija namaz kao i ostali namazi, ne bi trebalo da se kod njenog izvrsavanja i klanjanja razlikuje od ostalih namaza. Fatiha koja se uci na sabahu i jaciji ista je kao i ona sto se uci na teraviji. Zato bi se trebalo odnositi prema teraviji kao i spram ostalih namaza, ne zuriti i ne kvariti je zurbom. Asedzde i ruku'e izvrsavati onako kako je to propisano, sa smirenoscu (ta'dil erkan ) i praveci propisne pauze izmedu sedzdi, nakon ruku'a na stajanju i uopce ponasati se u namazu kako i dolikuje tome ibadetu, putem kojeg se obraca Stvoritelju, Vladaru svega.
Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaze:
"Najgori kradljivac je onaj koji krade od svog namaza". Upitase ga: " Allahov Poslanice, kako neko krade od svoga namaza? " On odgovori: " Kada ne upotpunjava ruku'e i sedzde ".
Ucenje Kur'ana
Uz ramazan je, pored ovog nocnog ibadeta- teravije, od izuzetnog znacaja i vaznosti za vjernika, takoder, da sto vise vremena provede u ucenju Kur'ana a. s. Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaze u hadisu koji prenosi Ibni Mes'ud:
" Ko prouci samo jedan harf od Allahove knjige, imat ce za to kao da je ucinio dobrocinstvo, a dobrocinstvo se obracunava (nagraduje) desetostruko ".
Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao i ovo:
" Ucite Kur'an a. s. jer ce on na Sudnjem danu biti zagovornik svome sahibiji ".
Ko je duzan postiti
Islamski ucenjaci su se slozili da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, polno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuce. A za zene je uvjet da su ciste od hajda i nifaza ( tj. da nisu u menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon porodaja ).
Prema tome obaveza posta se ne odnosi na nevjernika, ludaka, dijete, bolesnika, putnika...
Neki od ovih ne mogu imati obavezu posta kao sto je nevjernik i ludak. Od nekih skrbnik ce traziti da posti makar neke dane, kao sto je dijete; nekima je naredeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao sto je slucaj sa zenom u hajdu i nafasu, a nekima ima olaksica da ne poste ali su duzni davati otkup-fidju, kao sto je slucaj sa iznemoglim starcem i staricom.
Pojasnimo sve ove kategorije.
1. Kategorija onih koji ne moraju postiti ( nevjernik, ludak i dijete ).
Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana tako da se on ne smije prisiljavati u islamskoj drzavi na post.
Ludak ne potpada ni pod kakvu obavezu ( teklif ) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekog padala ta obaveza. Poslanik sallallahu alejhim we sellem je kazao:
"Kalem - pero ne zapisuje djela trojici ljudi: ludaku dok mu se ne povrati pamet, spavacu dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne punu zrelost ".
( Hadise prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija ). Sto se tice djetera, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.
2. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje uz obavezu davanja fid'je (otkupa za post).
U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teskim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne zivotne potrebe, osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnosljiv u svim godisnjim dobima. Svi ovi trebaju da nahrane po jednog siromaha za svaki dan koji mrse.
U ovu kategoriju neki ubrajaju zenu koja je u drugom stanju i dojilju ako se plase da ce post stetiti njima ili njihovoj djeci. One se mogu po Ibni Omeru i Ibni Abbasu mrsiti i podjeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha.
Po hanefijskom mezhebu one treba da naposte u drugom vremenu, i ne vrijedi im, niti se trazi od njih otkup.
3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje sa obavezom naposcenja.
Dozvoljava se da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju, musafir - putnik, ali sa njih ne spada obaveza naposcenja.
Bolest u kojoj se dozvoljava mrsenje je ona koja se pojacava postom ili postoji bojazan da ce usporiti ozdravljenje.
Sto se tice putnika, ucenjaci su se razisli u vezi sa pitanjem da li mu je vrjednije postiti ili mrsiti. Misljenje je Ebu Hanife, Safije i Malika da je vrjednije i efdalnije postiti za onoga ko je snazan i moze izdrzati, a za onoga ko je slabiji, vrjednije mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da mu je vrjednije ono sto mu je lakse, pa ako mu je lakse postiti a poslije tesko napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.
4. Kategorija onih koji ne smiju postiti a moraju napostiti.
Svi ucenjaci su se slozili da zena u hajdu i nifasu ( u menstrualnom ciklusu i poslije porodaja ) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Zena u obadva ova stanja ne smije postiti ali i mora napostitiposlije, cim joj se ukaze prilika.
Post vojnika
U ovoj nasoj sadasnjoj situaciji tesko je dati jednu generalnu fetvu za post vojnjka. ali svakako da razlicite situacije u kojima se nalazi ili se moze naci, cine da on moze uci u jednu od spomenutih kategorija. Od Ebu Seida El-Hudrija se prenosi da je rekao:
Ratovali smo uz Poslanika sallallahu alejhi we sellem u mjesecu ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i onih koji nisu postili. Niti je postac zamjerao nepostacima, a niti nepostac postacima. Smatrali su da je lijepo postiti za onoga ko ima snage i kuveta. Smatrali su takode da je lijepo za onoga ko osjeti slabost da se omrsi ". (Hadis biljezi Ahmed i Muslim) .
Post je vojnika u ratu obavezan ako se nalazi na obicnom zadatku i ako se ne smatra putnikom. Ako je u akciji i smatra se putnikom,tada ima izbor kao i putnik: sa posti ili da mrsi sa obavezom naposcenja. Ako je u teskoj i opasnoj akciji na koju bi mogao post negativno djelovati, ili da dovede u pitanje uspjeh, ili njegov zivot ili zivot njegovog suborca, bilo da je kod kuce ili na putu, onda mu je obaveza da mrsi i da naposti poslije kada mu se ukaze prilika.
Ovi propisi se mogu izvesti iz analogije (kijasa) , a takoder, moze se upotrijebiti kijas za druge slicne situacije.
Adabi posta
Lijepo je da se svaki postac pridrzava sljedeceg muslimanskog ahlaka:
1. Rucak (sehur)
Cijeli islamski ummet se slaze s time da je mustehab rucati prije zaposcenja ali nema grijeha onome ko ga ostavi.
Enesa r. a. prenosi da je poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
"Rucajte, zaista je u rucku (sehuru) bereket". Racuna se da je covjek rucao, odnosno ispunio formu makar popio gutljaj vode. Od Ebu Se'ida El-Hudrija r. a. se prenosi:
" U sehuru je bereket, ne ostavljajte ga pa makar pijenjem gutljaja jer Allah dz. s. iNjegovi meleki donose salavat na one koji ustaju na rucak ". (Prenosi ga Ahmed)
Vrijeme sehura je od polovice noci pa do pojave zore.
Od Amr bin Mejmuna se prenosi: " Ashabi Poslanika Muhameda sallallahu alejhi we sellem nisu odugovlacili sa iftarom, a sehur su odgadali do zadnjeg momenta ". (Hadis biljezi Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Ako se postac dvoumi oko pocetka zore, moze jesti i piti sve do momenta dok ne bude siguran da je nastupila zora.
2. Pozurivanje sa iftarom
Postacu je mustehab pozuriti sa iftarom cim nastupi njegovo vrijeme.
Od Sehl ibni Sa'da se prenosi da je Muhamed sallallahu alejhi we sellem rekao:
"Ljudi ce biti na dobru sve dok budu pozurivali sa iftarom ". ( Hadis biljezi Buharija i Muslim ).
Iftar bi trebao da se sastoji od nekoliko hurmi (datula). Lijepo je da to bude neparan broj (3, 5, 7) i sl.ili isti toliki broj gutljaja vode.
Od Enesa r. a. se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem iftario sa nekoliko hurmi prije klanjanja aksama, a ako ne bi bilo toga onda se mrsio uz nekoliko gutljaja vode. (Hadis biljeziEbu Davud, koji ga smatra vjerodostojnim, kao i Tirmizi, koji ga smatra hasen hadisom)
U ovom hadisu je dokaz da se lijepo iftariti na ovaj nacin, a poslije obavljanja aksam namaza moze se nastaviti sa vecerom.
3. Dova za vrijeme iftara i u toku posta
Ibni Madze prenosi od Abdullaha ibni Amra ibni El-Asa da je Muhamed sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Postacu nece biti odbijena dova koju uputi Allahu dz. s. prilikom iftara ". A Abdullah je ucio ovu dovu:
" Moj Gospodaru, Tvojom Te miloscu, koja obuhvata sve, molim da mi oprostis ". Spominje se i ova dova koja se uci prilikom iftara: " Moj Gospodaru, u Tvoje ime sam postio, u Tebe vjerujem, i iftarim se onim cime si me Ti opskrbio ".
" Allahumme leke sumtu, ve bike amentu, ve ala rizkike eftartu ".
4. Ostavljanje svega onoga sto je u suprotnosti sa postom
Postac se treba cuvati svega sto moze da pokvari ili umanji vrijednost posta. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik Muhamed sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Nije post samo uzdrzavanje od hrane i pica nego i od bespotrebnog govora, svadanja, a ako te neko vrijeda ili napada reci: Ja postim, ja postim ". (Hadis biljeze: Ibni Huzeejme, Ibni Hibban i El-Hakim, koji ga ocjenjuju sa " vjerodostojan po Muslimovim kriterijima")
Muhaddisi osim Muslima biljeze hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre po kojem je Muhamed sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Ko ne ostavi ogovaranje i postupanje po njemu, Allahu dz.s. nije potrebno to sto on ostavlja jelo i pice ".
Od istog prenosioca se navodi da je Muhamed sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Ima postaca koji od posta imaju samo glad ".
5. Upotreba misvaka
Lijepo je da postac upotrebljava misvak za vrijeme posta, i nema razlike u tome da li ga upotrebljava na pocetku ili na kraju dana. Analogno ovome, mustehabb je za vrijeme posta prati zube cetkicom posto kod nas nema misvaka .
6. Darezljivost i provodenje vremena uceci Kur'an
Lijepo je biti darezljiv i baviti se ucenjem i izucavanjem Kur'ana a. s. u svakom vaktu a posebno ramazanu.
Buharija biljezi hadis koji prenosi Ibni Abbas r. a. :
" Poslanik sallallahu alejhi we sellem je bio najdarezljiviji covjek, a najdarezljiviji je bio u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Dzibril. Dolazio mu je svake ramazanske noci da bi ga poducavao Kur'anu, tako da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem postajao blazi od blagog povjetarca u cinjenju dobra ".
7. Pojacavanje ibadeta u zadnjih deset dana ramazana
Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Aisa r. a. po kojem je Poslanik sallallahu alejhi we sellem obiljezavao noci zadnje trecine ramazana ibadetom, budeci zene i ustezuci se od polnog opcenja.
Sta je dozvoljeno postacu (mubah)
1. Postacu je dozvoljeno kupanje i rashladivanje vodom
Ebu Bekr ibni Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhamedovih sallallahu alejhi we sellem ashaba rekao:
" Vidio sam Poslanika sallallahu alejhi we sellem kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog zedi ili vrucine ". (Hadis biljeze Ahmed, Malik i Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Ako ude voda u zeludac bez namjere da se to desi post nije pokvaren.
2. Podvlacenje surme i upotreba kapi za oci i sl. je dozvoljeno makar i osjetio i okus toga u grlu jer oko nije prirodni put hrane u zeludac.
3. Poljubac postaca
Od Aise r. a. se prenosi da ju je Muhamed sallallahu alejhi we sellem ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavrseniji covjek u samosavladivanju.
Od Omera r. a. se prenosi da je rekao: "Poljubio sam svoju suprugu iako sam postio. Otisao sam Poslaniku sallallahu alejhi we sellem i rekao mu:
" Danas sam uradio uzasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim ".
Muhamed sallallahu alejhi we sellem me je upitao:
" Sta mislis o ispiranju usta dok postis? "
"To ne smeta, odgovorio sam mu ".
" Pa zasto onda pitas za ovo? " kazao mi je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem."
U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slucaju za postaca je bolje osraviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.
4. Injekcija
Dozvoljena je svaka injekcija pa cak i infuzija, bilo da se daje pod kozu ili u venu. Iako to stize unutar tijela covjeka, ipak ne kvari post jer ne ulazi prirodnim putem.
5. Pustanje krvi
Postacu je dozvoljeno pustanje krvi, osim ako to utice na fizicko slabljenje postaca. U tom slucaju pustanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, sto znaci da je dozvoljeno.
6. Ispiranje usta i nosa
Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu Hanife i Malik su na stanovistu da onaj ko ispira usta i nos pa se omrsi tako sto mu voda ode niz grlo, makar i nehtijuci, post ce mu biti pokvaren.
Ibni Kuddame smatra da to ne kvari post ako postac nije imao namjeru napiti se ili nije pretjerao u ispiranju usta.
7. Stvari od kojih se ne moze cuvati
Isto vrijedi, kao i za ispiranje usta, i za stvari od kojih se ne moze cuvati kao sto je pljuvacka, prasina koja je na putu ili od brasna, slina i sl. Ibni Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga sto se kupuje. Ibni Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.
8. Dozvoljeno je u ramazanskim nocima jesti, piti i spolno opciti sve do pojave zore.
Ko ima hrane u ustima mora je izbaciti, a onaj ko polno opci sa zenom mora prestati.
9. Postacu je dozvoljeno da osvane dzunup, kao sto je dozvoljeno zeni koja je bila u hajdu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje moze odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.
Sta kvari post
Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije:
1. Ono sto kvari post a sto uslovljava obavezno napastanje;
2. Radnje koje kvare post a uslovljavaju obavezno napastanje i kaznu.
Radnje koje kvare post za koje se uvjetuje
obavezno napastanje
1. Jelo i pice
Jelo i pice spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare post a onome ko pokvari post jelom i picem, duznost je napostiti propustene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje.
Medutim ako bi jeo ili pio u zaboravu ili greskom, ne mora napostiti, niti za to treba izvrsiti keffaret - kaznu. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Ko zaboravi da posti pa pojede nesto ili se napije vode, neka nastavi sa postom, jer Allah dz. s. ga je nahranio i napojio ". (Hadis biljezi svih sest hadiskih zbirki)
2. Namjerno povracanje
Ako osoba povrati zbog toga sto je nadvladao nagon za povracanjem, ne mora napostiti niti ciniti keffaret.
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Muhamed sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Koga nadvlada nagon za povracanjem nije duzan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povracanje neka naposti i taj dan ".
(Hadis biljeze Ahmed, Ebu Davud, Tirnizija, Ibnu Madze, Ibnu Hibban, Darekutni i El-Hakim koji ga smatra vjerodostojnim).
3. Hajz i nifas
Ako zena dobije menstruaciju ili se porodi pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca post je pokvaren i nuzno ga je napostiti.
4. Namjerno izazivanje izlaska sjemena (ejakulacija)
Bez obzira da li je to izazvano medusobnim ljubljenjem bracnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obavezuje pocinitelje da naposte pokvareni post.
Ako je to izazvano pogledom ili razmisljanjem, post nece biti pokvaren niti je potrebno napastanje. Takoder, post ne kvari izlazak sluzi koja predhodi izlasku sperme.
5. Jedenje na prirodan nacin necega sto inace nije prirodna hrana kvari post, kao sto je npr. so i sl.
6. Onaj ko odluci da se omrsi, a posti, post ce mu biti pokvaren cak i kada ne bi nista pojeo ili popio, posto je post temeljni dio posta, i ako se pokvari, automatski se kvari i post.
7. Ako bi postac jeo, pio ili polno opcio misleci da je nastupilo vrijeme iftara, ili da jos nije nastupila zora, pa se potom pokaze suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva cetiri mezheba i nekih drugih imama.
Ono sto kvari post a uvjetuje obavezno
napascanje i kaznu (keffaret)
Od svih stvari koje kvare post, samo polno opcenje kvari post sa obavezom napascanja i kazne (keffareta) kod vecine islamskih ucenjaka.
Keffaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj nacin sto ce pocinitelj osloboditi roba, ili postiti sezdeset dana uzastopno, ili nahraniti sezdeset siromaha,a onaj dan u kojem je pokvario post duzan je jos i napostiti.
Ebu Hurejre prenosi da je dosao neki covjek Bozijem Poslaniku sallallahu alejhi we sellem i rekao:
- Propao sam, Boziji Poslanice!
- A sta te upropasti? - upita ga Poslanik sallallahu alejhi we sellem.
- Opcio sam sa zenom uz Ramazan.
- Da li imas za roba da ga oslobodis? - upita ga Poslanik sallallahu alejhi we sellem.
- Ne -odgovori.
Potom je sjeo, a Poslanik sallallahu alejhi we sellem je otisao i donio kosaru hurmi rekavsi mu:
- Podijeli ovo kao sadaku.
- Hocu li dijeliti siromasnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine neko kome su ove hurme potrebnije od nas? - odvratio je Poslaniku ovaj siromasni ashab.
Poslanik sallallahu alejhi we sellem se nasmijao tako da su mu se sjekutici pokazali od smijeha, i rekao mu:
- Idi i time nahrani svoju porodicu.
(Hadis prenosi grupa poznatih muhddisa)
Hanefijski mezheb je na stanovistu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to polnim odnosom, jelom, picem i dr. , povlaci za sobom obavezno izvrsavanje serijatske kazne.
Mezheb vecine ucenjaka je da su covjek i zena u istom polozaju sto se tice kazne (keffareta ) ako namjerno polno opce, svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijjetom posta.
Medutim, ako se opcenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetili post, onda nema keffareta ni za jedno od njih dvoje.
Ako je zena prisiljena od covjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda keffaret pada samo na njega.
Safijski mezheb je na stanovistu da zenu ne obavezuje keffaret ni u kojem slucaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od misljenja u hanbelijskom mezhebu.
Keffaret se po vecini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba postit ce sezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju nahranit ce sezdeset siromaha.
Napascanje
Napascanje propustenih ramazanskih dana ne mora se vrsiti odmah, niti iz dana u dan, nego kada covjek stigne tokom godine, Ako se desi da se nije napostilo, a dode novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz proslog ramazana.
Nema potrebe za otkupom (fid'ja) bez obzira na to da li je u ovom slucaju odlaganje naposcenja bilo sa opravdanjem ili ne. Ovo je misljenje hanefijskog mezheba i Hasana El Basrija.
Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibni Abbasa r. a. sljedeci hadis:
"Dosao je neki covjek Bozijem Poslaniku sallallahu alejhi we sellem irekao:
" Poslanice majka mi je umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?"
Poslanik ga upita: " Da ti je majci ostao dug bi li ga vratio za nju?"
" Da. " rece mu.
" Pa prece je da se vrati dug Allahu dz. s. ". - kazao mu je Poslanik sallallahu alejhi we sellem. "
Kako se odreduje duzina posta u
predjelima i zemljama gdje su dugi dani
i noci kratke ili obratno?
To se odreduje analogno zemljama i mjestima umjerene duzine dana i noci kao sto je Mekka i Medina ili najblize zemlje normalne duzine dana i noci.
Lejletul - kadr
To je najvrjednija noc tokom citave godine, a dokaz za to su rijeci Allaha dz. s. :
" Mi smo ga (Kur'an) objavili u noci Kadr.
- A sta ti mislis da je noc Kadr?
- Noc Kadr je bolja - vrjednija od hiljadu mjeseci ".
Odnosno, ibadet u toj noci, tj. klanjanje, ucenje i zikr bolji su i vrijedniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojoj nema te noci.
Lijepo je traziti tu noc u neparnim nocima zadnje trecine ramazana.
Islamski ucenjaci su se razisli u odredivanju ove noci. Ima vise misljenja oko toga:
1. da ova noc pada dvadeset i prvu noc ramazana;
2. da ova noc pada dvadeset i trecu noc ramazana;
3. da ova noc pada dvadeset i petu noc ramazana;
4.da ova noc pada dvadeset i devetu noc ramazana;
5. da ova noc prelazi iz jedne u drugu neparnu noc zadnje trecine mjeseca ramazana;
Vecina smatra da je noc Lejletul-kadr dvadeset i sedma noc ramazana.
Ahmed biljezi hadis sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ibni Omera r. a. da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Ko je bude trazio neka je trazi dvadeset i sedmu noc ".
Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Ebu Hurejre po kojem je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Ko provede noc kadr na kijamu sa imanom iskreno trazeci Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit ce mu oprosteno ono sto je ucinio od grijeha ".
Ahmed, Ibnu Madzdze i Tirmizi (koji ga drzi vjerodostojnim hadisom ) biljeze hadis od Aise r. a. koja kaze:
" Rekla sam : Poslanice, sta mislis ako saznam koja je to noc kadr, sta da ucim u njoj? "
Poslanik rece: " Reci Allahumme inneke'afuvvun tuhibbul'afve fa'fu anni ".
(O moj Gospodaru, Ti si taj koji oprasta, volis oprost pa mi oprosti).
Treba posebno naglasiti da nema nikakve posebne nafile " lejletul - kadr " sa nekim posebnim nijetom i posebnim ucenjem.
Nafila te noci je obicna nocna nafila koja se nijetisrcem i klanja kao bilo koji dvorekatni namaz. Cilj je sto veci dio noci provesti klanjajuci nafilu, uceci Kur'an i cineci zikr Allahu dz. s.
Zekatul - fitr
Obaveza je podjeliti sadekatul - fitr na svakog muslimana, velikog i malog, na musko ili zensko, na slobodnog ili roba.Buharija i Muslim biljeze od Omera r, a. da je rekao:
" Poslanik sallallahu alejhi we sellem je propisao zakatul-fitr u ramazanu, " sa' " cetiri pregrsti hurmi, ili "sa " jecma, na slobodnog, na roba, na musko, na zensko, na malo i veliko od muslimana ".
Ebu Davud, Ibnu Madzdze i Dare Kutni biljeze od Ibni Abbasa r. a. da je rekao:
" Poslanik sallallahu alejhi we sellem je propisao zakatul-fitr kao ciscenje za postaca od nepotrebnog i ruznog govora i kao hranu siromaha; ko je podijeli prije Bajrama racuna se kao sadekatul - fitr, a ko je podjeli poslije Bajram namaza racuna se kao obicna sadaka ".
Zekatul - fitr je obaveza svakog muslimana koji ima (" sa' " cetiri pregrsti) hrane preko potrebe njegove porodice u 24 sahata (dan i noc).
Daje se cetiri pregrsti psenice, jecma, rize ili kukuruza itd.
Ebu Hanife, polazeci od toga sta je korisnije za siromaha, dozvoljava da se dadne protuvrijednost.
U danasnjim uslovima, u Bosni i Herzegovini, vecu vrijednost ima hrana od novca pa je tako, u duhu ovakvog razmisljanja, sadekatul - fitr korisnije podijeliti u naturi. Takoder, misljenje Ebu Hanife je da ako se daje u psenici, onda je dovoljno da to bude pola sa'a.
Islamski ucenjaci su se slozili da obaveza sadekatu - fitra pada na koncu ramazana.
Ebu Hanife, Safija u starom mezhebu i jedan rivajet od Malika su na stanovistu da je vrijeme obaveze sadakatul - fitra pocetak zore na dan Bajrama.
Vecina islamskih ucenjaka je na stanovistu da je dozvoljeno dati sadekatul - fitr prije Bajrama na dan ili dva, Dok Ebu Hanife smatra da je to dozvoljeno cak i prije ramazana.
Safija dozvoljava dijeliti zekatul - fitr od pocetka ramazana.
Islamski ucenjaci su se slozili oko toga da ako prode vrijeme za davanje zekatul - fitra, ono ostaje kao obaveza da se vrati bilo kad do kraja zivota.
Zekatul - fitr se moze podijeliti istim kategorijama kojima se dijeli zekat, a najpreca kategorija od njih je kategorija siromaha kao sto to odreduje prije pomenuti hadis.
I'tikaf
Islamski ucenjaci su se slozili u tome da je boravak u i'tikafu stvar koju je serijat ozakonio. Zna se da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem svakog ramazana boravio u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana. Takoder su u i'tikafu boravile njegove supruge za njegova zivota i poslije. Boravili su i ashabi ali nema nista od vjerodostojnih predaja o vrijednosti i'tikafa kao sto tvrdi Ebu Davud od Ahmeda.
Sartovi za onoga koji hoce da se zatvori u i'tikaf su: da bude musliman, da bude pametan i cist od dzunupluka, hajda ilinifasa.
Ruknovi i'tikafa su da se boravi u mesdzidu i da to bude s nijetom i'tikafa.
Ebu Hanife, Ahmed, Ishak i Ebu Sevr smatraju da se moze zatvoriti i u i'tikaf u mesdzidu gdje se dzematile obavlja pet dnevnih namaza.
Malik i Safija smatraju da se i'tikaf moze obaviti u bilo kojem mesdzidu.
Onaj koji je u i'tikafu uci ezan na minaretu ako su njena vrata unutar dzamije, ali ako su van dzamije onda bi bio pokvaren i i'tikaf ako bi izlazio i ezanio.
I'tikaf se racuna po nocima zadnjih deset dana ramazana.
Ulazi se u i'tikaf prije aksama dvadesete ili dvadeset i prve noci (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan).
Izlazi se nakon aksama zadnje noci mjeseca ramazana po misljenju Ebu Hanife i Safije, dok je po misljenju Malika i Ahmeda mustehab ostati sve dok mu'tekif ( onaj koji je u i'tikafu ) ne izade klanjati Bajram.
Lijepo je ( mustehab ) da mu'tekif klanja mnogo nafila, da se uposli namazom, ucenjem Kur'ana a. s. , da izgovara tespih ( subhanellah ), tahmid (el - hamdulillah ), tehlil (la ilahe illellah ) i tekbir ( Allahu ekber ), da izgovara istigfar salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi we sellem, da uci dove i da vrijeme provodi u ibadetu, poboznosti i takvaluku.
U ovo spada ucenje, citanje i studiranje tefsirskih, hadiskih i fikhskih knjiga i knjiga iz oblasti zivotopisa Poslanika sallallahu alejhi we sellem.
Mekruh je osobi u i'tikafu da se bavi necim sto je se ne tice, bilo da se radi o rijecima ili kakvim radnjama, kao i prekidanje kontakta i razgovora sa svijetom misleci da se time priblizava Allahu dz. s.
